„Podsjećam, samo ta tri sindikata nisu potpisala povećanje osnovice prije tri mjeseca dok su svi ostali, javni i državni, potpisali“, ustvrdio je Andrej Plenković, predsjednik Vlade komentirajući za srijedu najavljeni štrajk tri obrazovna sindikata.
Pritom je, među ostalim, dodao:
„Ne sjećam se tih štrajkova u razdoblju 2011. – 2015. godine kada je osnovica u četiri godine rasla nula, nije rasla ništa“.
Tvrdnje predsjednika Vlade o tome da samo tri sindikata obrazovanja nisu potpisala povećanje osnovice te da štrajkova u obrazovanju nije bilo od 2011. do 2015. godine, nisu točne.
Za sada jednodnevni štrajk u osnovnim i srednjim školama, fakultetima i institucijama, najavljen za srijedu 19. ožujka, organiziraju Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Četvrti obrazovni sindikat, Sindikat hrvatskih učitelja, u štrajku ne sudjeluje.
Temeljni kolektivni ugovor
No, dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) za javne službe kojim je ugovoren rast osnovice za izračun plaća u tekućoj godini nisu potpisala četiri obrazovna sindikata, dok je preostalih sedam sindikata javnih službi taj dokument parafiralo (1, 2, 3).
Pregovarački odbor sindikata javnih službi broji 11 članova, a iako je dodatak TKU potpisalo sedam sindikata, oni ne okupljaju dovoljan broj članova da bi TKU vrijedio. Stoga je Vlada donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u 2025. godini kojom je utvrđena korekcija osnovice u dva navrata za po tri posto.
U državnoj službi, dodatak kolektivnim ugovoru kojim se regulira rast osnovice u tekućoj godini, potpisali su svi članovi sindikalnog pregovaračkog odbora odnosno Sindikat policije Hrvatske i Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova.
Štrajkovi za vrijeme vlade Zorana Milanovića
Što se tiče štrajkova u periodu od 2011. do 2015. godine, odnosno u vrijeme kada je vladu vodio današnji predsjednik države Zoran Milanović, održana su dva štrajka.
U kolovozu 2012. godine na snagu je stupila odluka Vlade kojom je ukinut prosvjetni dodatak od 3, 5, 7 i 9 posto kojeg su obrazovni sindikati izborili višednevnim štrajkom održanim 2006. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, tadašnja je Vlada otkazala i TKU za javne službe.
Zbog tadašnje vladine politike štednje u studenom 2012. godine održan jednodnevni štrajk upozorenja u obrazovnom sustavu te u zdravstvu. Obrazovanju dan proveden u štrajku nije plaćen (1, 2, 3).
Novi štrajk obrazovne vertikale, ovaj put višednevni, uslijedio je 2015. godine. Neposredan povod za štrajk bio je Kolektivni ugovor za zdravstvo kojim je dogovoren dodatak od 4 posto na plaću, na ime odgovornosti za rad u zdravstvu. I obrazovni sindikati tada su tražili rast plaća.
Štrajk je započeo 25. rujna 2015. godine i u njemu su sudjelovala sva četiri obrazovna sindikata. Nakon četiri dana i dogovora na pomolu iz štrajka je izašao Sindikat hrvatskih učitelja. Pet dana u štrajku su proveli Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja te Sindikat preporod, dok je Nezavisni sindikat srednjih škola u štrajku proveo osam dana (1, 2, 3, 4). Obrazovnim sindikatima, koji su štrajkom ukazivali i na štetnost politike štednje u prethodne četiri godine, u štrajku solidarnosti petog dana su se pridružili zaposleni u socijalnoj skrbi.
No, politiku štednje koja se odrazila na plaće zaposlenih u javnim i državnoj službi nije počela tadašnja Milanovićeva vlada. Ta je politika krenula 2009. godine, kada se u Hrvatsku prelila globalna ekonomska kriza započeta u Americi godinu dana ranije pucanjem tržišta hipotekarnih kredita. Hrvatsku je tadašnja gospodarska kriza snažno pogodila te je država punih šest godina bila u recesiji.
U proljeće 2009. godine Vlada HDZ-a koju je vodio Ivo Sanader, smanjila je osnovicu za izračun plaća državnoj i javnim službama za šest posto (a taj je rast također bio ugovoren Sporazumom kojeg su 2006. godine sindikati postigli s Vladom). Nakon višednevnih industrijskih akcija sindikata krenuli su pregovori s Vladom koji su rezultirali novim Sporazumom o rastu plaća. On se trebao početi primjenjivati 2010. godine, ali ga je Vlada Jadranke Kosor prolongirala najprije na 2011. godinu, a potom na 2013. prebacivši tako obveze na Vladu Zorana Milanovića koja ga je također odgodila. Uvjeti za njegovu realizaciju stekli su se tek krajem 2015. godine kada je gospodarstvo počelo rasti (1, 2, 3). Sindikati su u konačnici tužili Vladu jer im u 2016. godini nije vraćeno šest posto osnovice oduzete sedam godina ranije, a parničenje je trajalo godinama.
Zaključno, netočno je da su samo tri sindikata obrazovanja odbila potpisati dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru. Potpis na taj dokument uskratila su sva četiri sindikata obrazovne vertikale. Netočno je i da u periodu od 2011. do 2015. nije bilo štrajkova u obrazovnom sustavu. U studenom 2012. godine sindikati su organizirali jednodnevni štrajk upozorenja, dok je u rujnu 2015. godine proveden višednevni štrajk u cijelom sustavu.
