Palestinci u Gazi suočavaju se ekstremnom glađu, a sve češće i s “izborom”: glad ili metak. Izrael, prema izvještajima medija i međunarodnih organizacija ne samo da koristi izgladnjivanje kao oružje protiv civilnog stanovništva Pojasa Gaze, nego i puca na njih u blizini mjesta za distribuciju humanitarne pomoći.
Nekima ni takvi izvještaji nisu uvjerljivi pa šire manipulativne tvrdnje da nema gladi u Gazi jer tamo rade poneki restorani.
“DJECA U GAZI JEDU PIJESAK‼️(KAŽE CNN)
Dok djeca u Gazi jedu pijesak zbog nedostatka hrane, istovremeno kafići i poslastičarnice tamo nikada nisu bolje radili⁉️🤔
Da ne ispadne kako izmišljam, evo vam Instagram profila nekih od najposjećenijih mjesta u Gazi“, dio je posta koji je objavljen na Facebooku 27. lipnja 2025. godine (arhiviran ovdje).
Na samom početku snimke iz ovog posta prikazana je potresna scena dječaka koji ogorčeno prepričava situaciju u kojoj su cijeli dan čekali kamion humanitarne pomoći, na kraju ne dobivši ništa. Pokazuje reporterima kako jedu pijesak jer nema brašna. Taj snimak je objavila američka televizijska kuća CNN.
Poruku gladnog djeteta masovno iskorištavaju korisnici društvenih mreža (1, 2, 3) koji svoje pratitelje pokušavaju uvjeriti da je ekstremna humanitarna kriza u Gazi zapravo laž.
“CNN predstavlja ovo dijete koje jede pijesak kao nepobitan dokaz da u Gazi nema brašna ni hrane. Budući da je CNN očito djelovao u dobroj vjeri i nije namjeravao nikoga zavarati, pokažimo samo što se nalazi odmah iza ugla te scene“, stoji u engleskim natpisima videa s društvenih mreža.
Nakon toga slijede snimke navodne bogate gastro-ponude Gaze, s fotografijama koktela, torti, kolača i drugih delicija. Te su fotografije screenshotovi objava i Instagram-storyja navodnih restorana u Gazi.
U postu su i poveznice koje vode na Instagram-profile tri ugostiteljska objekta u Gazi: “Cafe Estkana”, “Thailandi Gaza” i “O2 Gaza”.
Ugostiteljski objekti rade u teškim uvjetima, a neki se zatvaraju
Kontaktirali smo sva tri lokala i pitali ih jesu li trenutno otvoreni, koliko imaju gostiju u slučaju da jesu, kako na njih utječu nestanci struje, nestašica namirnica i čiste vode te odakle nabavljaju sirovine.
Na upit se odazvao samo jedan, “O2 Gaza”. “Nažalost, mjesto je zatvoreno već neko vrijeme”, kratko su napisali. Na svojoj su Facebook stranici 21. lipnja napisali: “Želimo vas obavijestiti da smo zbog nedostupnosti sirovina uzrokovanih trenutnim okolnostima, odlučili privremeno obustaviti rad u sljedećim odjelima: orijentalni slatkiši i sladoled. U preostalim odjelima nastavit ćemo pružati usluge kao i obično”.
Što se tiče restorana “Thailandi Gaza”, moguće je da je upravo taj bio mjesto masovnog ubojstva Palestinaca u svibnju ove godine. Prema medijskim izvještajima (1, 2), najmanje 33 Palestinaca tada su ubijena, a deseci su ranjeni u dva izraelska napada na prepuni restoran i tržnicu u četvrti Rimal, u gradu Gazi.
“Videozapisi objavljeni na društvenim mrežama prikazuju tijela srušena za stolovima u restoranu Thailandy u sjevernom naselju Rimal, koji je ujedno funkcionirao i kao javna kuhinja”, pisao je BBC 7. svibnja.
Postoje snažne indicije da se radi o “Thailandi Gazi” jer se podudaraju interijer i eksterijer sa snimaka nakon masakra i snimaka s društvenih mreža profila “Thailandi Gaze” (1, 2, 3, 4, 5, 6). Pored toga, pojedini korisnici društvenih mreža pitaju se jesu li sadržaji koji taj profil objavljuje stari, tvrdeći da tog restorana više nema (1, 2).
U potrazi za dodatnim informacijama, kontaktirali smo i novinare Arapske fact-checking mreže (AFCN). Preko njih smo došli do izjave novinara iz Gaze, koji je, želeći ostati anoniman radi vlastite sigurnosti, podijelio svoje iskustvo.
Prema njemu, u Gazi doista još uvijek postoje kafići i restorani koji se oslanjaju na vlastite zalihe koje kupuju po “zelenaškim” cijenama. Međutim, neki zatvaraju svoja vrata kada im ponestane zaliha ili kada područje ciljaju izraelske okupacijske snage. Ponovno se otvaraju kada zalihe postanu dostupne, ali jelovnici su ograničeni ovisno o dostupnosti sirovina.
Potvrdio je da su računi na društvenim mrežama triju navedenih restorana i kafića stvarni. Izjavio je da je prošli tjedan posjetio kafić “Estkana” i da su nudili samo tople napitke poput kave, čaja i nekih slatkiša. Nemaju hladne napitke ili sladoled zbog nedostatka sirovina i čestih nestanaka struje. Stoga se oslanjaju na generatore kada je gorivo dostupno za rad hladnjaka i ventilatora, ali po vrlo visokim cijenama, mnogo puta većim od uobičajenih cijena prije rata.
Napominje i da se posjetitelji ovih kafića i restorana dolaze opustiti usred rata, posebno oni čija financijska sredstva to dopuštaju, a također i koristiti internet: internetske kartice dostupne su u kafiću, ali im je cijena porasla s 0,30 dolara prije rata na 1,40 dolara.
Gazawood – profil koji negira humanitarnu krizu u Gazi
Video koji je podijelio domaći Facebook korisnik ima na sebi vodeni žig “Gazawood”. Objavljen je 21. lipnja 2025. godine na X-u, na profilu “GAZAWOOD – the PALLYWOOD saga”, na kojemu piše da se bavi “istraživanjem kako inscenirani mediji oblikuju narative o globalnim sukobima”.
Međutim, kako je pokazala novinarska istraga Forbidden Storiesa, Gazawood širi laži i dezinformacije. Prema toj analizi većina “razotkrivanja” iz Gazawooda su netočna – oko 94 posto. Sadržaji koje taj profil kreira impliciraju da su scene užasa u Gazi i slike žrtava lažne, odnosno gluma (“Pallywood” kao “Palestinski Hollywood”).
Primjerice, u ožujku ove godine, dva dana nakon ubojstva Hossama Shabata, novinara Al Jazeere, taj je profil sugerirao kako je novinar “inscenirao vlastitu smrt”. Naveo je navodni nedostatak vidljive štete na tlu od udara i mrlje krvi koje navodno nisu odgovarale stvarnim ozljedama.
Al Jazeera je izjavila da je Shabat ubijen u izraelskom napadu na njegovo vozilo u sjevernoj Gazi, a taj je napad medijska nadzorna organizacija Reporteri bez granica (RSF) osudila kao dio “masakra novinara” na palestinskom teritoriju. Izrael je, pritom potvrdio da je ubio tog novinara, opravdavajući se tvrdnjom da je ubijeni novinar bio Hamasov “snajperist”.
Nedavno je arapski portal Misbar otkrio kako je Gazawood širio obmanjujuće tvrdnje da je hrana lako dostupna u Pojasu Gaze, koristeći snimke tamošnjih kafića i restorana. Misbarov tim provjerio je te tvrdnje, posjetio navedene kafiće, intervjuirao njihove vlasnike i analizirao račune i aktivnosti tih poslovnih subjekata.
Jedan od njih je “Bee Hub & Café”, otvoren tijekom siječanjskog primirja kako bi pružio radni prostor za freelancere iz Gaze, nudeći im i struju koju je Izrael isključio u listopadu 2023. godine. Vlasnik je potvrdio da su sadržaji koje je dijelio Gazawood nastali u travnju kada su proizvodi još uvijek donekle bili dostupni na tržištu.
Napomenuo je da nijedno jelo prikazano u videu trenutno nije na njihovom meniju te da služe jedno od 35 jela s menija: palačinke jer je to jedino jelo koje se može napraviti od dostupnih sastojaka na tržištu – šećera i brašna. Dodao je da su cijene drastično skočile te da su kupci “neki od najbogatijih ljudi u Gazi”.
Misbar je interviujirao i menadžera “Athar Caféa” koji je objasnio kako su on i dvojica njegovih prijatelja odlučili otvoriti kafić usred rata, jer su svi izgubili izvore prihoda i domove u bombardiranju. Iako se jela prikazana u videima trenutno služe u tom kafiću, vlasnik je naglasio da su izmislili nove recepte u skladu s dostupnim sastojcima na tržištu te da “kvaliteta nije baš dobra”. Također, cijene u tom ugostiteljskom objektu iznimno su visoke.
“Gazawoodov račun selektivno ističe videozapise iz kafića i restorana, ignorirajući desetke gotovo dnevnih izvješća o prehrambenoj krizi i potencijalnoj gladi u opkoljenoj enklavi”, zaključio je Misbar.
“Ni zrno pšenice neće ući u Gazu”
Pojas Gaze je palestinski teritorij koji se prostire duž Sredozemnog mora sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. S Egiptom graniči na jugozapadu, a s Izraelom na istoku i sjeveru. Pojas je 40-ak kilometara dug (što je manje od udaljenosti između Zagreba i Karlovca) i desetak kilometara širok. Na tom veoma gusto naseljenom području živi oko dva milijuna stanovnika.
Od 2007. godine Pojas Gaze pod kontrolom je Hamasa, militantne islamističke skupine, koja je 7. listopada 2023. godine pokrenula višestruki napad na Izrael. Nakon Hamasove akcije uslijedili su višestruki i svakodnevni napadi Izraela na Gazu, najprije iz zraka, a potom i s kopna.
I prije izraelske ofenzive stanovnici Gaze bili su uskraćeni za osnovne potrebe, a situacija se ekstremno pogoršala nakon što je Izrael krenuo “uzvraćati” Hamasu. Početkom ožujka ove godine Izrael je zatvorio granične prijelaze Gaze i zaustavio protok humanitarne i medicinske pomoći na taj teritorij, što je dovelo do neviđene humanitarne krize: osnovne živežne namirnice su nestale, ljudi skapavaju od gladi, nema pitke vode, lijekova i goriva.
Početkom travnja izraelski ministar financija obećao je da “ni zrno pšenice neće ući u Gazu”, a Izrael je tek nedavno, nakon pritiska svojih američkih saveznika, obznanio da će dopustiti UN-ovim kamionima da prevezu humanitarnu pomoć u Gazu. UN je pozdravio taj potez, ali naglasio je da je to samo “kap vode u oceanu onoga što je hitno potrebno” za preko dva milijuna Palestinaca na ratom razorenom teritoriju, gdje globalni stručnjaci upozoravaju na glad.
Militarizirana mjesta za pomoć
Pod sve većim međunarodnim pritiskom da dopusti ulazak hrane i drugih potrepština u Gazu, Izrael je nastojao pronaći rješenje koje, kako tvrdi, sprječava da pomoć padne u ruke Hamasa, iako humanitarne organizacije tvrde da velika većina hrane i drugih zaliha stiže do civilnog stanovništva Gaze, a ne preusmjerava se borcima.
Tako je trenutno za distribuciju pomoći Palestincima Pojasa Gaze zadužena kontroverzna (1, 2) humanitarna organizacija Gaza Humanitarian Foundation (GHF), koju podržavaju SAD i Izrael.
UN i humanitarne agencije tvrde da već imaju sredstva za distribuciju prijeko potrebne pomoći i ublažavanje patnje Palestinaca u Gazi. S druge strane, kritičari smatraju GHF načinom politizacije pomoći te nedostatkom iskustva ili kapaciteta za dostavu pomoći za više od dva milijuna ljudi.
GHF-ova pomoć već je pod povećalom brojnih promatrača, i postoje izvještaji o napadima na Palestince dok na njihovim punktovima čekaju pomoć. Od osnivanja GHF-a, više od 900 Palestinaca ubijeno je dok su pokušavali dobiti pakete hrane koji im spašavaju život.
Kako je za platformu “Democracy Now!” objasnio Davide Piscitelli, istraživač na londonskom Odsjeku za forenzičku arhitekturu na Goldsmithsu, GHF sustav pomoći je proširenje vojne infrastrukture koju su Izraelci postavili u Gazi. Njegov istraživački tim analizirao je kako se vremenski i logistički organizira dostava pomoći.
Počeli su uočavati da su pojedine lokacije u prosjeku otvorene samo 20 do 23 minute. “A nakon 19. lipnja jedna je lokacija bila otvorena samo 10 minuta. To znači da civili imaju samo 10 minuta za ulazak i prikupljanje hrane, kada je to moguće”, rekao je.
Za isti medij govorio je i Alex de Waal, izvršni direktor Svjetske zaklade za mir na Sveučilištu Tufts i autor knjige “Masovna glad: Povijest i budućnost gladi”.
“Radim na ovom području, istraživanju gladi, prehrambene krize i humanitarnih akcija više od 40 godina i tijekom ta četiri desetljeća nije bilo slučaja tako detaljno konstruiranog, pomno praćenog, precizno osmišljenog masovnog izgladnjivanja stanovništva kao što se danas događa u Gazi”, kazao je.
Amnesty International: Izrael kontinuirano izgladnjuje Palestince
U svibnju je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorila da su u Gazi ljudi zarobljeni “u opasnom ciklusu u kojem se pothranjenost i bolest međusobno potiču, pretvarajući svakodnevne bolesti u potencijalnu smrtnu presudu, posebno za djecu”. Citirajući podatke tamošnjeg Ministarstva zdravstva, navode kako je od početka blokade pomoći, 2. ožujka 2025. godine, 57 djece umrlo od posljedica pothranjenosti.
Početkom ovog mjeseca Amnesty International izvijestio je kako je prikupio dokaze – svjedočanstva prikupljena od medicinskog osoblja, roditelja djece hospitalizirane zbog pothranjenosti i raseljenih Palestinaca – koji “pokazuju kako je Izrael, više od mjesec dana od uvođenja militariziranog sustava distribucije pomoći, nastavio koristiti izgladnjivanje civila kao ratno oružje protiv Palestinaca u okupiranom Pojasu Gaze te namjerno nametati životne uvjete sračunate na njihovo fizičko uništenje kao dio svog kontinuiranog genocida”.
Humanitarna zaklada za Gazu (GHF), sustav pomoći koji podržava Izrael, opisana je kao smrtonosna, dehumanizirajuća zamka.
“Samo mali dio izuzetno ograničene pomoći koju Izrael dopušta u Gazu dolazi do onih kojima je potrebna. Distribuira se ili putem nehumane i smrtonosne militarizirane sheme koju vodi GHF ili ga isporučuju očajni izgladnjeli civili, a u nekim slučajevima i organizirane bande.
Ovu sumornu stvarnost pogoršava namjerno uništavanje ili uskraćivanje pristupa infrastrukturi koja održava život, uključujući neka od najplodnijih poljoprivrednih zemljišta i izvora proizvodnje hrane u Gazi, poput staklenika i peradarskih farmi”, piše Amnesty International.
Ovog su se ljeta aktivirali i humanitarci koji poduzimaju konkretne akcije kako bi probili blokadu Gaze. U lipnju je brod Madleen, pokušao prevesti hitno potrebne zalihe za narod Gaze, uključujući dječju formulu, brašno, rižu, pelene, ženske sanitarne proizvode, komplete za desalinizaciju vode, medicinske potrepštine, štake i dječje proteze. Sami su naglasili da je pomoć koju su prenosili “u ograničenim količinama” i “simbolična”.
Nakon devet dana neizvjesne plovidbe, izraelske snage presrele su brod dok se približavao obali Gaze. U to vrijeme, objašnjava Al Jazeera, bio je u međunarodnim vodama, a prema međunarodnom pravu, države i njihove vojske imaju suverena prava samo nad svojim teritorijalnim vodama. Nakon toga Izrael je deportirao aktiviste s jedrilice. Ovog je mjeseca, prije nekoliko dana, iz Sirakuze isplovio i brod Handala, kao dio iste misije.
Uzevši sve navedeno u obzir, tvrdnja da u Gazi nema gladi jer su neki restorani otvoreni duboko je pogrešan i obmanjujući argument. Čak i da su neki restorani u Gazi otvoreni, to ne proturječi opsežnim dokazima da široko rasprostranjena glad i izgladnjivanje, uništavaju stanovništvo Gaze.
Napomena: Ovaj članak nastao je uz pomoć novinara Hazema Al Taqatqe, suradnika Arapske fact-checkerske mreže (AFCN).
