Svako ljeto, kada se temperature počnu penjati i toplinski valovi se intenziviraju, pojave se negatori klimatskih promjena. Visoke temperature koje su izmjerene i u prošlosti njima su, naime, dokaz kako klimatske promjene nisu stvarne.
I sada se društvenom mrežom Facebook dijeli status (arhiviran ovdje) u kojem se iznose podaci o visokim temperaturama iz prošlosti, kada “nije postojalo globalno zagrijavanja”.
Autor objave tvrdi sljedeće:
“Najviša dnevna temperatura zraka službeno je izmjerena 10. srpnja 1913. (Death Waley, Kalifornija) i iznosila je 56,7 stupnjeva. Ali tada još nije postojalo globalno zagrijavanje”
Snimku zaslona objave koja je u trenutku pisanja članka prikupila 125 reakcija, 33 komentara te je podijeljena pet puta donosimo niže.
Stvarni rekord
Točno je da je kalifornijska Dolina smrti (eng. Death Valley) jedno od najtoplijih mjesta na svijetu.
Izvori doista navode kako je te 1913. godine izmjerena iznimno visoka temperatura od 56,7°C, međutim, “rekord” je donekle kontroverzan, kako piše USA Today. Naime, neki znanstvenici tvrde kako tako visoke temperature nemaju smisla u kontekstu meteoroloških uvjeta toga dana kada su izmjerene.
Također, već samo devet godina kasnije u Libiji izmjerena je temperatura od čak 58.0°C. Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (World Meteorological Organization, WMO), radi se najvišoj izmjerenoj temperaturi na Zemlji.
Također, visoke temperature izmjerene su i u povijesti Hrvatske.
Kao što smo na Faktografu također pisali, primjerice, u srpnju 1950. u Hrvatskoj harale su paklene vrućine, pa je tako 5. srpnja te godine u Karlovcu izmjereno 42.4°C, u Zagrebu na mjernoj postaji Maksimir 40.4°C dok je na Griču bilo nešto hladnije pa je temperatura iznosila “samo” 40.3°C, u Ogulinu je bilo izmjereno 39.5°C, a u Splitu na Marjanu 38.6°C.
Međutim, ništa od toga ne znači da klimatske promjene i globalno zagrijavanje nisu stvarni. Navedeno također ne kontrira onome što je znanstveno dokazano – da se od 1800-ih prosječna temperatura Zemlje polako povećava zbog emisija stakleničkih plinova. Temperaturni rekordi izmjereni na jednom mjestu ne znače da se Zemlja ne zagrijava.
Postoje brojni dokazi koje su znanstvenici prikupili, poput onih iz prirodnih izvora (ledene jezgre, stijene, nizovi godova), kao i satelitske snimke koje dokazuju da se klimatske promjene događaju.
Zemlja se zagrijava
Dakle, klimatske promjene su stvarne. O tome smo na na Faktografu pisali u više navrata.
Globalno zatopljenje dugoročno je zagrijavanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, piše NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati.
Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu još ranije je za Faktograf komentirao učestali argument klimatskih skeptika koji promoviraju sličnu tezu, a to je da su neka područja Zemlje, prije 800 ili tisuću godina, bila toplija nego danas.
“Uvijek ćemo nalaziti lokalitete i mikroklime koje nisu u skladu sa srednjom globalnom klimom. Upravo zato se i govori o srednjoj prizemnoj temperaturi, ali za cijelu Zemlju. Isto tako vrijedi i za oceane i za mora. Postoje morske struje koje se još uvijek hlade. Ipak, većina morskih struja, kao i globalni oceani i mora, se nepobitno zagrijavaju i zaprimaju ogromne količine energije. To se između ostaloga uočava i u srednjem porastu globalne razine mora i oceana. I danas možemo pronaći na izoliranim dijelovima Pacifika, ili južno od Grenlanda, da se događa lokalno zahlađenje, ali mi ovdje govorimo o globalnim srednjim i najmoćnijim promjenama”, objasnio je tad za Faktograf.
Dakle, “kratkoročne fluktuacije temperature ne poništavaju dugoročne trendove globalnog zatopljenja, koji su potkrijepljeni opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju stalni porast globalnih prosječnih temperatura u posljednjih 100 godina”, objasnio je portal Lead Stories kada je provjeravao točnost dezinformacija koje su negirale klimatske promjene zbog činjenice da je povijest također zabilježila slučajeve vrlo visokih temperatura.
Studija o kretanju temperature
Recimo, jedna ambiciozna studiju naslovljena “485 milijuna godina povijesti temperature Zemljine površine” (eng. A 485-million-year history of Earth’s surface temperature) pokazala je da je klimatska povijest Zemlje bila ispunjena velikim promjenama i puno većim, tj. višim temperaturama nego što se prvotno smatralo.
Koristeći asimilaciju podataka, dakle, kombinirajući dokaze koje su uspjeli prikupiti, poput više od 150.000 fosila, s klimatskim modelima, znanstvenici koji su proveli studiju dobili su rezultate koji sugeriraju da je, kada su temperature bile najviše, prosječna temperatura na Zemlji iznosila 36 stupnjeva. To je puno više od povijesnih 14,98 stupnjeva Celzijusa koje je planeta dosegnula 2023. godine.
Međutim, to nije dokaz da klimatske promjene nisu stvarne niti da globalne promjene u temperaturi ne utječu na čovjeka. Naime, ljudi su se razvili u periodu kada nije bilo tako vruće te nisu navikli na tako visoke temperature. Vremenska traka globalne temperature Zemlje koju su razvili znanstvenici pokazuje kako su velike i dramatične temperaturne promjene, dakle skokovi i padovi u temperaturi, zapravo povezani s nekim od najgorih katastrofa i izumiranja u povijesti planete.
Emily Judd, glavna autorica studije i istraživačica na Sveučilištu Arizona i Smithsonianu, kazala je da “znamo da takvi katastrofični događaji… mijenjaju kako život izgleda. Kada se okoliš brzo zagrijava, životinje i biljke ne mogu držati korak [s tim promjenama].”
Ljudi su evoluirali tijekom najhladnijeg eona fanerozoika, kada su najniže globalne temperature bile oko 11 Celzijusovih stupnjeva. “Naša civilizacija nastala je oko geološkog ledenog doba. Tako da, iako je klima [prije] bila toplija, ljudi nisu živjeli u toplijoj klimi i postoji puno posljedica s kojima će se ljudi morati suočiti tijekom ovog razdoblja”, kazala je Judd.
Zaključno, u postu objavljenom na društvenoj mreži Facebook tvrdi se kako globalno zagrijavanje ne postoji jer su u Dolini smrti u Kaliforniji 1913. godine izmjerene vrlo visoke temperature od 56,7°C. Međutim, kratkoročne fluktuacije temperature ne poništavaju dugoročne trendove globalnog zatopljenja, koji su potkrijepljeni opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju stalni porast globalnih prosječnih temperatura u posljednjih 100 godina. Temperaturni rekordi (visoki ili niski) u jednoj geografskoj točci ne pružaju kontekst koji je potreban za razumijevanje klime i klimatskih promjena. Postoje brojni znanstveni dokazi koji dokazuju da su klimatske promjene stvarne i da se događaju.
