Korisnici društvenih mreža dijele fotografiju napisanih arapskih brojeva, a u opisima uz ovu objavu (arhivirano ovdje i ovdje) tvrde:
“Arapske brojeve kojima se danas koristi velika većina ljudi na svijetu izmislio je arapski matematičar i naučnik El Havarizimi. To je uradio tako što je svaki broj ekvivalentan broju uglova koji se nalaze u njemu. Dokaz za to je slika koja ide uz ovu objavu”.
Isti post viralno je dijeljen i prošle (arhivirano ovdje), kao i 2021. godine (arhivirano ovdje).
Hindu-arapski brojevi potječu iz Indije
Tvrdnja koju korisnici Facebooka dijele nije točna. Kako to navodi Enciklopedija Britannica, “Hindu-arapski brojevi, skup od deset znakova – 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 0 – koji predstavljaju brojeve u decimalnom brojevnom sustavu, potječu iz Indije iz 6. ili 7. stoljeća, a u Europu su uvedeni kroz spise bliskoistočnih matematičara, osobito al-Khwarizmija i al-Kindija, oko 12. stoljeća. Predstavljali su dubok raskid s prijašnjim metodama računanja, poput abakusa, i otvorili su put razvoju algebre”.
Prema istom izvoru, britanskoj enciklopediji, iz natuknice pod naslovom “razvoj modernih znamenki i brojčanih sustava”, o podrijetlu modernih zapadnih znamenki, koje se uobičajeno nazivaju arapskima, ali je ispravnije reći hindu-arapskima, izneseno je više tvrdnji, svaka s određenim opravdanjem”.
“Neki tvrde da podrijetlo potječe od Arapa, Perzijanaca, Egipćana ili Hindusa. Nije nevjerojatno da su trgovci svojim međusobnim vezama prenosili takve simbole iz zemlje u zemlju, tako da bi moderne zapadne znamenke mogle biti konglomerat različitih izvora. Ipak, koliko je poznato, zemlja koja je prva koristila najveći broj tih oblika znamenki jest Indija. Brojevi 1, 4 i 6 nalaze se u Ašokinim natpisima (3. st. pr. Kr.); znamenke 2, 4, 6, 7 i 9 u natpisima iz Nana Ghata oko stoljeće kasnije; a znamenke 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 9 u špiljama Nasika iz 1. ili 2. stoljeća nove ere, sve u oblicima koji imaju znatnu sličnost s današnjima, pri čemu su 2 i 3 lako prepoznatljive kurzivne izvedenice od drevnih znakova = i ≡. Nijedan od tih ranih indijskih natpisa ne pokazuje dokaze o vrijednosti mjesta ili o nuli koja bi omogućila moderni sustav vrijednosti mjesta. Hinduistička literatura daje naznake da je nula možda bila poznata ranije, no nema natpisa s tim simbolom prije 9. stoljeća”, navodi Enciklopedija Britannica.
Al-Khwarizmi je pisao o hinduističkoj umjetnosti računanja
Prva jasna vanjska referenca na hinduističke znamenke, navodi Britannica, jest bilješka Severusa Sebokhta, biskupa koji je živio u Mezopotamiji oko 650. godine. “Budući da on spominje ‘devet znakova’, izgleda da mu nula nije bila poznata. Do kraja 8. stoljeća, međutim, neki astronomski tablični proračuni iz Indije navodno su prevedeni na arapski u Bagdadu, a u svakom slučaju znamenke su tada postale poznate arapskim učenjacima. Oko 825. matematičar al-Khwarizmi napisao je malu knjigu o toj temi, koja je oko 1120. prevedena na latinski od strane Adelarda iz Batha pod naslovom “Liber algorismi de numero Indorum”. Najraniji europski rukopis za koji se zna da sadrži hinduističke znamenke napisan je u Španjolskoj 976. godine”, navodi se u natuknici o razvoju modernih znamenki i brojčanih sustava.
Matematičar i astronom Al-Khwārizmī – rođen oko 780., umro oko 850. godine – zapamćen je jer su njegova glavna djela uvela hindu-arapske brojeve i koncepte algebre u europsku matematiku.
“Al-Khwārizmī je živio u Bagdadu, gdje je radio u ‘Kući mudrosti’ (Dār al-Ḥikma) pod kalifatom al-Maʾmūna. Kuća mudrosti prikupljala je i prevodila znanstvene i filozofske spise, osobito grčke, kao i objavljivala originalna istraživanja. Al-Khwārizmījevo djelo o elementarnoj algebri, Al-Kitāb al-mukhtaṣar fī ḥisāb al-jabr waʾl-muqābala (‘Sažeta knjiga o računanju dopunjavanjem i uravnoteživanjem’), prevedeno je na latinski u 12. stoljeću. U 12. stoljeću drugo djelo al-Khwārizmīja uvelo je hindu-arapske brojeve i njihovu aritmetiku na Zapad. Ono je sačuvano samo u latinskom prijevodu Algoritmi de numero Indorum (‘Al-Khwārizmī o hinduističkoj umjetnosti računanja’). Iz imena autora, prevedenog na latinski kao Algoritmi, potječe izraz algoritam”, navodi Britannica.
Oblici brojeva mijenjali su se kroz vrijeme
Prema MacTutoru Škole matematike i statistike Sveučilišta u St Andrewsu, mrežnom izvoru koji sadrži biografije više od tri tisuće matematičara te preko dvije tisuće eseja i drugih popratnih materijala, “oblici brojeva mijenjali su se kroz vrijeme i u različitim regijama”.
“Primjerice, rukopis al-Sizjija iz 969. pokazuje rane oblike indijskih brojeva, dok u rukopisu al-Birunija iz 1082. vidimo da su 2 i 3 rotirani za 90 stupnjeva, što je povezano s načinom pisanja na svicima. U zapadnom dijelu arapskog svijeta oblici brojeva postali su sličniji onima koje danas koristimo u Europi. Al-Banna al-Marrakushi početkom 14. stoljeća u Maroku opisuje te oblike u svojoj aritmetici, a oni su se preko al-Andalusa (muslimanske Španjolske) prenijeli u Europu. Prvi sačuvani primjer indijskih brojeva u europskom dokumentu nalazi se u Codex Vigilanus, koji je u Španjolskoj prepisan 976. godine. No, Europa u to vrijeme još nije bila spremna prihvatiti nove ideje. Tek u 13. stoljeću, osobito djelom Fibonaccija (Liber abaci, 1202.), indijski brojčani sustav počinje osvajati europske učenjake i trgovce, a kasnije i cijeli kontinent”, navodi se u MacTutorovom članku o arapskom brojčanom sustavu.
Uz to, što se tiče fotografije i navoda da je “svaki broj ekvivalentan broju uglova koji se nalaze u njemu”, nema dokaza da je to zaista tako i takva teorija se smatra mitom. U svojoj analizi portal Good Math/Bad Math, primjerice navodi kako je sadašnji oblik broj 7 dobio tek nedavno ili da broj 9 gotovo nitko ne piše na način na koji je napisan na fotografiji.
U zaključku valja podvući: arapske brojeve kojima se danas koristi velika većina ljudi na svijetu nije izmislio arapski matematičar Al-Khwārizmī. Zahvaljujući, između ostalog, njegovom znanstvenom radu takozvani arapski brojevi su popularizirani, ali njihove začetke znanstvenici nalaze u Indiji. Konačan oblik brojeva nastajao je kroz duže vremensko razdoblje i ne može se detektirati osoba koja je "izmislila" oblik brojeva kakav poznajemo danas, a povezivanje broja uglova je nedokazani mit. Zbog toga ocjenjujemo da objavama nedostaje kontekst.
