Iako je prošlo gotovo šest mjeseci od lokalnih izbora, dio političkih stranaka i kandidata i dalje traži njihovu provjeru jer vjeruju da je dio rezultata kompromitiran.
Nakon što su iscrpili sva domaća pravna sredstva, SDP je početkom listopada tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava zbog sumnji u nepravilnosti na izborima za varaždinskog župana. Na njima je, u drugom krugu, kandidat HDZ-a Anđelko Stričak pobijedio SDP-ovog Brunu Istera sa svega 18 glasova razlike.
Zbog bojazni da je njihov kandidat ozbiljno oštećen, varaždinski SDP je tada tražio prebrojavanje i provjeru svih glasačkih listića, ali su ih i Državno izborno povjerenstvo (DIP) i Ustavni sud odbili.
Stoga je SDP-ova središnjica sada odlučila potražiti pravdu na Sudu u Strasbourgu.
“Očito je cilj HDZ-a da naprave takav dojam da se ništa u Hrvatskoj ne može promijeniti, da su oni vladari Svemira i Republike Hrvatske. Nadamo se da će Europski sud za ljudska prava dati put u pravom smjeru i dati nadu našim sugrađanima i svim političkim akterima koji nisu na toj strani“, rekao je ovog tjedna na konferenciji za novinare Miroslav Marković, zamjenik varaždinskog gradonačelnika i saborski zastupnik SDP-a. Marković je dodao da od Suda za ljudska prava traže “da se preispitaju kompletni izbori za župana Varaždinske županije”. Od Strasbourga traže i “djelotvorno pravno sredstvo u izbornom sporu i pravo na slobodne izbore”.
Istovremeno, zagrebačka centrala SDP-a podnijela je i kaznenu prijavu državnom odvjetništvu zbog sumnje u kupovinu glasova u Cestici i Petrijancu, što je kažnjivo po članku 333. Kaznenog zakona.
SDP nije jedini koji je podnio tužbu Sudu u Strasbourgu zbog sumnji u regularnost nedavnih lokalnih izbora.
Još ranije, u rujnu, tužbu protiv Hrvatske podnio je i Milorad Mihanović, kandidat grupe građana na izborima za zamjenika župana Međimurske županije iz reda romske nacionalne manjine. Zatražio je zaštitu svojih prava u Strasbourgu zbog sumnje u nepravilnosti na biračkom mjestu u naselju Parag u općini Nedelišće. I njegovu žalbu prethodno su odbili i DIP i Ustavni sud čime je potvrđena pobjeda Elvisa Kralja, kandidata SDP-a, već u prvom krugu lokalnih izbora.
Nakon poslanih tužbi u Strasbourg, ni SDP ni Mihanović za sada nisu dobili povratnu informaciju što je s njihovim zahtjevima. Sud prvo treba ocijeniti jesu li tužbe uopće dopuštene, a tek potom pokreće postupak. Do presude može proći i nekoliko godina.
Prekršena prava iz Konvencije
SDP traži zaštitu Suda za ljudska prava zbog tri osnovna razloga.
Oni smatraju da im je država, postupanjem domaćih tijela, onemogućila ravnopravno sudjelovanje u izbornom procesu, da njihove pritužbe nisu bile podrobno ispitane te da im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u izbornom procesu.
U tome se pozivaju na kršenje članka 3. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji jamči pravo na slobodne izbore te s njim povezane članke 6. i 13. Konvencije, koji jamče pravo na pošteno suđenje, odnosno pravo na djelotvoran pravni lijek.
Nezadovoljni su jer im je, unatoč saznanjima o brojnim nepravilnostima i maloj razlici glasova, omogućen uvid samo u dio izbornog materijala, a ne kontrola i prebrojavanje svih glasačkih listića. Zbog toga, objašnjava SDP, nisu mogli detaljno obrazložiti žalbu upućenu
DIP-u i Ustavnom sudu, pa tako nisu mogli navesti konkretna biračka mjesta na kojima traže ponovno prebrojavanje glasova.
Zamjeraju i DIP-u i Ustavnom sudu na krutim tumačenjima i ograničavanju temeljnih prava SDP-a kao sudionika izbora. Na taj je način, upozoravaju, stvoren dojam da su domaća tijela nastupala s pozicije naklonjenosti kandidatu vladajuće stranke, po svaku cijenu nastojeći očuvati rezultat u njegovu korist, a bez stvarnog interesa i namjere da doista detektiraju i otklone eventualne nepravilnosti kako bi izborni rezultat odražavao pravu volju birača.
SDP ističe i da mu pred Ustavnim sudom, kao jedinom sudskom instancom, nisu bila osigurana jamstva pravičnog postupka. Smatraju da je Ustavni sud krajnje ograničeno, formalistički, koristio svoje ovlasti te da nije suštinski preispitao postupanje DIP-a i Županijskog izbornog povjerenstva (ŽIP).
Pozivaju se i na izdvojena protivna mišljenja 6 ustavnih sudaca da je Ustavni sud trebao postupati kao “pravi” žalbeni sud, odnosno da se u izbornom sporu dužan voditi ustavnim jamstvima na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek. To je, naglašava SDP, zajamčeno i člancima 6. i 13. Konvencije.
Zaključno, SDP upozorava i na podijeljenost Ustavnog suda jer je za osporavanu odluku glasalo 7 sudaca, dok je preostalih 6 sudaca dalo izdvojena osporavajuća mišljenja, što – tvrdi SDP – dodatno pobuđuje sumnju u pošten postupak. Tih 7 sudaca koji su na kraju odlučili odbiti njihovu žalbu, izabrano je iz kvote vladajuće stranke što, napominje SDP, budi sumnju da je Ustavni sud prilikom donošenja odluke bio djelomično vođen političkim interesom zaštite izbornog rezultata vladajuće stranke. To dodatno narušava integritet izbornog procesa i konkretnog izbornog spora, zaključuje SDP.
Slična tužba
Na iste članke Konvencije i pripadajućeg Protokola u svojoj tužbi protiv Hrvatske poziva se i Milorad Mihanović, kandidat za zamjenika župana Međimurske županije iz reda romske manjine, potvrdio nam je njegov odvjetnik Vladimir Simić.
Ukratko, Mihanović tvrdi da mu je Hrvatska, putem domaćih tijela, prekršila pravo na slobodne izbore, na pravično suđenje i djelotvorni pravni lijek. U ovoj fazi postupka odvjetnik nije želio govoriti o detaljima tužbe.
Osnovni argumenti upućeni Sudu u Strasbourgu mogu se ipak nazrijeti iz dosadašnjih žalbi koje je Mihanović uputio DIP-u i Ustavnom sudu, a koje su i DIP i Ustavni sud odbili.
Mihanović se žalio da je bilo niz nepravilnosti na biračkom mjestu broj 15. u naselju Parag, u općini Nedelišće. Upozorio je da je u više navrata došlo do zatvaranja biračkog mjesta, čime su birači onemogućeni u ostvarivanju prava. Naveo je i da promatračima nije bilo dopušteno da obavljaju svoju zakonski predviđenu funkciju te da su tijekom prebrojavanja glasova uočeni serijski složeni nepreklopljeni listići, što je protivno praksi čuvanja tajnosti glasanja. Ustvrdio je i da je pečat na glasačkoj kutiji bio oštećen, što ukazuje na mogući neovlašteni pristup.
Izrazio je i sumnju u broj glasova koji je dobio njegov protukandidat Elvis Kralj (SDP), koji je na kraju i izabran za zamjenika međimurskog župana iz reda romske nacionalne manjine. Postavio je i pitanje je li izvršena provjera pravovaljanosti osobnih dokumenata glasača, odnosno jesu li se sve osobe koje su pristupile glasanju izjasnile kao Romi.
Male šanse u Strasbourgu?
“Ne sumnjam da će tužba biti riješena u našu korist, jer su nepobitne činjenice brutalne”, ustvrdio je na konferenciji za novinare Bruno Ister, nesuđeni SDP-ov župan Varaždinske županije.
Iz HDZ-a su odmah reagirali nazivajući SDP-ovu tužbu Sudu u Strasbourgu i kaznenu prijavu državnom odvjetništvu političkim performansom i neuspjelim pokušajem prikrivanja vlastitog izbornog neuspjeha.
“Pojedini čelnici SDP-a ponovo posežu za dramatičnim izjavama i teorijama zavjere kako bi stvorili privid političkog pritiska i skrenuli pozornost sa činjenice da su izgubili, i to u poštenim, slobodnim i transparentnim izborima koje su potvrdila sva nadležna tijela, od ŽIP-a, DIP-a i Ustavnog suda“, istaknuo je u žurno poslanom priopćenju Goran Kaniški, saborski zastupnik i potpredsjednik HDZ-a Varaždinske županije.
Između te dvije krajnosti – “brutalnih činjenica” i “političkog performansa” – postavlja se pitanje kolike su šanse SDP-a, ali i Milorada Mihanovića, da njihove tužbe protiv Hrvatske “prođu” u Strabourgu.
Aleksandar Maršavelski, izvanredni profesor na Katedri za kazneno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, nije previše optimističan.
“Moje mišljenje je da to neće biti uspješno, jer članak 3. Protokola 1 uz Konvenciju o ljudskim pravima ne štiti lokalne izbore nego parlamentarne izbore. Međutim, kaznena prijava prema državnom odvjetništvu bi svakako trebala pokrenuti određene izvide, jer doista postoje snažne indicije u neregularnosti, pa i kaznena djela u vezi s tim izborima“, rekao je Maršavelski za N1 televiziju.
Članak 3. Protokola 1 uz Konvenciju, koji je temelj i tužbe SDP-a i tužbe Milorada Mihanovića, propisuje da se “države obavezuju da će u razumnim razdobljima provoditi slobodne izbore tajnim glasanjem, u uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela”.
Upravo taj posljednji dio članka koji se odnosi na “izbore za zakonodavna tijela” zapravo znači da se člankom 3. Protokola 1, u slučaju Hrvatske, jamče slobodni izbori isključivo na nacionalnom nivou, dakle izbori za Sabor. Naime, lokalna predstavnička tijela u Hrvatskoj ne donose zakone, nego samo pravne akte nižeg ranga.
Pored toga, u slučaju aktualnih tužbi se čak ni ne radi o izborima za predstavničko tijelo nego o izborima za župana, odnosno zamjenika župana iz reda nacionalnih manjina. Oni su regionalna izvršna vlast i u Hrvatskoj također nemaju ovlasti zakonodavca. Zbog svega navedenog, vrlo je izvjesno da će tužbe zapeti već na prvoj stepenici, kod ocjene “dopuštenosti”.
Praksa Suda
I u službenom Vodiču o članku 3. Protokola 1 , koji objašnjava kako Sud u svojim odlukama i presudama primjenjuje odredbu o pravu na slobodne izbore, jasno stoji da se navedeni članak tiče samo izbora za zakonodavna tijela.
Općenito gledajući, navedeni članak ne obuhvaća lokalne izbore, nego samo nacionalne.
Ipak, u nekim državama ovisno o njihovom ustavnom ustrojstvu, moguće je da se zaštita prava na slobodne izbore odnosi i na izbore za lokalna tijela vlasti. Tako Sud navodi primjer Italije u kojoj su, ustavnom reformom iz 2001. godine, talijanskim regijama dodijeljene vrlo široke zakonodavne ovlasti. Stoga je Sud u svojoj praksi odlučivao i u predmetima (1, 2) koji su se ticali izbora za tamošnja pokrajinska vijeća jer ona imaju ovlasti “zakonodavne vlasti”.
Što se tiče predsjedničkih izbora, Sud je zauzeo stav da se ovlasti šefa države ne mogu tumačiti kao oblik “zakonodavne vlasti”. No, i tu postoji mogućnost iznimki ako Sud utvrdi da ured predsjednika neke države ima ovlasti za iniciranje i donošenje zakona ili ako ima široke ovlasti za kontrolu donošenja zakona. U tim bi se slučajevima predsjednik države mogao smatrati “zakonodavnim tijelom”.
Slično je i s referendumom. Načelno, referendum ne spada pod opseg članka 3. Protokola 1, ali i to ovisi o izbornom sustavu u različitim državama, pa se potencijalno može dogoditi da neke tužbe iz određenih zemalja Sud prihvati u razmatranje.
Vezano za izbore za Europski parlament, Sud se u više navrata proglasio nadležnim, jer smatra da je Europski parlament “zakonodavno tijelo” u smislu članka 3. Protokola 1.
Procedura
Ako se Europski sud za ljudska prava u slučaju tužbe SDP-a, odnosno tužbe Milorada Mihanovića, ipak proglasi nadležnim, presuda sigurno neće biti donesena u nekom kraćem roku od nekoliko mjeseci ili godinu dana.
U posljednjem objavljenom godišnjem izvještaju o radu Suda nismo mogli pronaći podatak o prosječnoj duljini trajanja postupka. Načelno, cilj je dovršiti postupak unutar tri godine.
Nakon predaje zahtjeva Sud prvo ispituje je li tužba uopće dopuštena, odnosno jesu li iscrpljena sva domaća pravna sredstva, je li tužba predana Sudu u roku četiri mjeseca nakon konačne nacionalne odluke, odnosi li se prigovor na povredu iz Konvencije i je li podnositelj pretrpio značajnu štetu.
Ukoliko su ti uvjeti ispunjeni, Sud kreće u ispitni postupak tijekom kojeg, među ostalim, traži očitovanje tužene države. Nakon toga Sud donosi presudu je li država prekršila prava podnositelju tužbe i to samo ona prava zaštićena Konvencijom o ljudskim pravima i pripadajućim Protokolima.
Prema podacima statističke analize za 2024. godinu, pred Sudom je lani bilo 60 350 slučajeva, od čega je iz Hrvatske 507 zahtjeva. U slučaju tužbi protiv Hrvatske lani je Sud u Strasbourgu donio 23 presude.
