U posljednje vrijeme “povjesničari” na društvenim mrežama pokušavaju nam plasirati alternativnu verziju povijesti i uvjeriti nas da etablirane povijesne činjenice nisu zapravo točne. Zanemarujući jednu takvu, da je nacistički režim bio izuzetno represivan, nasilnički i rasno motiviran u svojoj ideologiji i praksi, nastoje ga prikazati u pozitivnijem svjetlu.
Među manipulativnim tvrdnjama je i ona da je nacistički vođa Adolf Hitler bio prvi svjetski državnik koji je zabranio tzv. “ljudske zoološke vrtove”, rasističku kolonijalnu praksu iz 19. i 20. stoljeća.
“Hitler je bio prvi svjetski državnik koji je zabranio ljudske zoološke vrtove (ZOO)‼️
U Belgiji su postojali sve do 1958 godine❗️
Jeste li svjesni kako smo naučeni lažnu istoriju⁉️“, stoji u Facebook postu objavljenom 24. studenog 2025. godine (arhiviran ovdje).
U post su umetnute snimke zaslona različitih članaka s portala i internetskih stranica koje navodno potkrjepljuju tu tvrdnju.
Demonstracija zapadnjačke “superiornosti”
U zlatnom dobu europskog kolonijalizma, postojala je praksa javnog izlaganja ljudi – stanovnika stranih zemalja, uglavnom afričkih – danas poznata kao “ljudski zoološki vrtovi” ili “etnološke izložbe”.
Senegalci, Nubijci, Dahomejci, Egipćani, Laponci, Indijanci, Korejci i drugi takozvani “egzotični” narodi bili su izloženi u okruženjima koja su podsjećala na njihove rodne krajeve, često u blizini divljih životinja i u kičastim kostimima. Morali su nastupati na koncertima, sajmovima i paradama za javnost, izvoditi ratne plesove ili vjerske rituale pred svojim kolonijalnim gospodarima.
Takve su manifestacije implicirale “inferiornost” tih zajednica, kroz stereotipe koji su ih prikazivali kao “divljake”. Održavale su se u velikim svjetskim gradovima (Hamburg, London, Pariz, Bruxelles, Antwerp, Ženeva, Barcelona, New York, Chicago, Osaka) koji su se ponosili svojom “modernošću”.
Prema nekim izvorima, ova je “industrija egzotike” dosegla gotovo 1,5 milijardi posjetitelja između 1810. i 1940. godine, eksploatirajući više od 30 tisuća ljudi. Prisutnost ovih izložbi nesumnjivo je pridonijela rasizmu koji se i danas može vidjeti u zapadnim društvima.
Jedna od ideja bila je pokazati kako je potrebno donijeti civilizaciju tim “divljacima”, kako bi se dobila javna podrška u utrci za kolonijalno carstvo. Različite skupine izložene u svakoj zemlji podudarale su se s njezinim kolonijalnim širenjem.
Recimo, ratnice Dahomeja ili “Amazonke” izlagane su u Francuskoj ubrzo nakon što su Francuzi zauzeli njihovu zemlju (1890. i 1892/3.godine) u zapadnoj Africi. Slično tome, Japan je organizirao izložbu Korejki 1903. godine, prije okupacije zemlje 1910.
Korisnik Facebooka u statusu navodi da su u Belgiji ljudski zoološki vrtovi “postojali sve do 1958.” Točno je da se za “Expo 58“, svjetsku izložbu u Bruxellesu 1958. godine, ogroman izložbeni prostor posvetio Kongu, uključujući i ljudski zoo kojeg su nazvali “kongoansko selo“. Time je Belgija željela promovirati svoja postignuća i opravdati svoju prisutnost u Kongu u vrijeme kada su se ondje čuli pozivi na neovisnost.
U Belgiji nije bilo takvih izložbi više od 50 godina
S obzirom na to da nema puno dostupnih podataka o gašenju ljudskih zooloških vrtova, odnosno pojašnjenja motivacije i konteksta ove navodne Hitlerove odluke, obratili smo se stručnjacima i istraživačima.
Među njima su istraživači koji su 2021. godine surađivali s belgijskim afričkim muzejem u Tervurenu, na izložbi “Ljudski zoološki vrt: Doba kolonijalnih izložbi”. Povjesničar Maarten Couttenier nam je rekao kako je ideja da je Hitler bio prvi vladar koji je zabranio ljudske zoološke vrtove – lažna.
“Hitler nije bio prvi. Zapravo, belgijske kolonijalne vlasti već su zabranile ljudske zoološke vrtove nakon debakla u Antwerpenu 1894. i Tervurenu 1897. godine. Tijekom ovih svjetskih izložbi, 14 ljudi je umrlo. Budući da je to izazvalo antikolonijalne prosvjede, ljudski zoološki vrtovi s Kongoancima više nisu organizirani. Tek je 1958. u Bruxellesu organiziran novi ljudski zoološki vrt”, kaže Couttenier.
Radi se o ranije spomenutoj izložbi “Expo 58”, čiji sadržaj je ipak naišao na određeno neodobravanje. Kako stoji na stranicama Afričkog Muzeja, “prisutnost ovog sela te rasističko i ponižavajuće ponašanje posjetitelja šokirali su i izazvali kontroverze i pritužbe, posebno kongoanskih studenata i intelektualaca koji žive u Belgiji. Mnogi ‘obrtnici’ odlučili su napustiti selo, koje je zatvoreno znatno prije kraja izložbe”.
Rasizam je sastavni dio njemačkog nacionalsocijalizma
Korisnik Facebooka koji je iznio gore citiranu tvrdnju, oslanja se, između ostalog, i na članak koji je 2011. godine objavljen na BBC-jevom portalu, u kojem se pisalo o praksi ljudskih zooloških vrtova. Ondje je navedeno da su nacisti prvi ukinuli tu praksu.
“Ovi etnografski prikazi su izumrli nakon Drugog svjetskog rata. Ono što je neobično, Hitler ih je prvi zabranio. Posljednji je bio u Belgiji 1958. godine“, stoji u jednom paragrafu BBC-jevog teksta.
Za taj su se podatak zakačili brojni korisnici društvenih mreža (1, 2, 3), izdvajajući ga bez konteksta i bez propitivanja, sugerirajući da je Hitler učinio nešto moralno i humano. BBC u svojem tekstu nije naveo nikakav izvor ili dokument koji bi potkrijepio tu tezu da je Hitler bio prvi koji je zabranio takvu praksu.
Ipak, izgleda da treba ponoviti da su nacisti počeli provoditi svoje diskriminirajuće i lažne ideje o rasi u zakon i praksu kada su došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine. Željeli su stvoriti rasno čistu Njemačku i smatrali su Nijemce pripadnicima navodno superiorne “arijske” rase, a Židove, Rome, crnce nižim rasama.
U Hitlerovoj Njemačkoj postojali su zakoni koji su ograničavali prava ne-arijevskih Nijemaca. Bili su prvenstveno namijenjeni isključivanju Židova, ali su se primjenjivali i na crnce i Rome.
Nije bilo koordiniranog vala uhićenja usmjerenog na sve crnce u Njemačkoj, no, unatoč tome, mnogi su crnci završili zatvoreni u zatvorima, bolnicama, psihijatrijskim ustanovama i koncentracijskim logorima. Nacistički režim prisilno je sterilizirao nepoznat broj crnaca i osoba druge boje kože, uključujući najmanje 385 djece iz Porajnja, pogrdno nazvane “Porajnska kopilad“.
Neosporno je da je rasizam, uključujući rasni antisemitizam, oduvijek bio sastavni dio njemačkog nacionalsocijalizma. Stoga, čak i da jest točno da je Hitler prvi ukinuo ljudske zoološke vrtove, to ne poništava činjenicu o zločinačkom, represivnom i rasističkom karakteru države koju je vodio.
Deutsche Afrika-Schau
Profesor povijesti, Luis Ángel Sánchez Gómez, s madridskog Sveučilišta Complutense koji je istraživao ljudske zoološke vrtove, rekao nam je kako zabrana javnog izlaganja ljudi crne “rase” uvedena 1940. godine u nacističkoj Njemačkoj “nije imala nikakve veze s neprihvaćanjem tih izložbi ili željom da se pokaže poštovanje prema pojedincima drugih kultura ili etničkih skupina”.
“Nacisti su zabranili ove spektakle nakon što su ih godinama dopuštali; čak i nakon što su nacionalizirali privatni spektakl – takozvani Afrika-Schau” odgovorio nam je Sánchez Gómez.
Njemački afrički show (Deutche Aftika-Schau) započeo je turneju oko 1934. godine, a predstavljen je kao zabava i edukacija: na pozornicama su afrički izvođači pjevali tradicionalne pjesme, plesove ili demonstrirali “plemenske običaje” za njemačku publiku.
Organizatori su tvrdili da pomaže u promicanju razumijevanja Afrike, ali njegova prava svrha bila je drugačija: hranio je apetit javnosti za rasnim stereotipima i odražavao ideju da su Afrikanci inferiorni. Izvodio se gotovo dva desetljeća nakon što je Njemačka izgubila sve svoje afričke kolonije nakon Prvog svjetskog rata pa su ove predstave bile i odgovor na kolonijalnu čežnju.
Također, online arhiva “Collection Radauer“, koju je antropolog Clemens Radauer prikupio tijekom proteklih nekoliko godina, donosi popis takvih manifestacija i događanja te jasno pokazuje da su se ljudski zoološki vrtovi i dalje organizirali nakon 1933. godine.
Povjesničar koji surađuje s Afričkim Muzejem iz Belgije, Blanchard Pascal, pojasnio je Faktografu kako su privatne grupe nastavile izlagati u Njemačkoj tijekom 1930-ih, svakako rjeđe nego 1920-ih, te da je “taj trend uočen diljem Europe, s padom [učestalosti] izložbi osim u Švicarskoj i Portugalu”.
Kako piše na stranici “Talk Africana” (na koju se poziva i gore citirani korisnik Facebooka), Deutsche Afrika-Schau gostovao je diljem Njemačke do ranih 1940-ih. Kako se Drugi svjetski rat pogoršavao, popularnost predstave opadala je i na kraju nestala. “Nacistički režim, sve opsjednutiji rasnom čistoćom, nije vidio mnogo mjesta za ljude afričkog podrijetla, čak ni za one koji su nekoć zabavljali javnost”, piše Talk Africana.
Nacisti ih ukinuli u strahu od kontakta s ne-arijevcima
Naše sugovornike pitali smo postoje li ikakvi povijesni ili arhivski dokazi da je Hitler uveo službenu, sveobuhvatnu zabranu ljudskih zooloških vrtova. Sánchez Gómez nam objašnjava “da dostupna dokumentacija nije jasna po tom pitanju”, ali da se “zabrana temeljila na nemogućnosti nacističkog političkog establišmenta da kontrolira te izložbe, njegovom neuspjehu da od njih profitira u kolonijalnim uvjetima i na strahu od kontakta između Arijevaca i crnaca”.
Kada je Hitler konačno zabranio ljudske zoološke vrtove, podcrtava i Couttenier, to nije bila moralna odluka.
“Zapravo, Hitler više nije podržavao izlaganje Afrikanaca jer nisu bili Arijevci. U nacističkoj kolonijalnoj ideologiji, Afrikanci su bili ‘primitivni’ ljudi koji su morali ostati u Africi. Kontakti između Europljana i Afrikanaca su izbjegavani. Kada su se pravili planovi za vladavinu novim kolonijama u Africi, napisani su pravni dokumenti za kažnjavanje ‘međurasnih’ kontakata. Europski muškarci koji su imali seksualne kontakte s Afrikankama mogli su biti zatvoreni. Afrikanci koji su imali seksualne kontakte s Europljankama mogli su biti osuđeni na smrt”, pojasnio je naš sugovornik.
Zaključno, manipulativna je tvrdnja da je nacistički režim ukinuo duboko rasističku praksu kolonijalnih sila, "zoološke vrtove" u kojima su bili izloženi ljudi, mahom nebijelci. Tvrdnja je izrečena kako bi se umanjila ili relativizirala zločinačka narav Hitlerove Njemačke, a "zoološki vrtovi" ukinuti su zbog nedovoljnog profita te nacističke politike nemiješanja "rasa". Prema riječima stručnjaka koje smo kontaktirali, a niti na drugim izvorima na internetu ne može se pronaći dokaz da je Hitler zakonski zabranio takvu praksu, a čini se kako je ona u nacističkoj Njemačkoj prekinuta otprilike nakon što je počeo Drugi svjetski rat. Zbog svega navedenog označavamo da statusu nedostaje kontekst.
