Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović na nedavnom okruglom stolu na temu zdravstvenog odgoja kojega je organizirao Odbor za obitelj, mlade i sport spomenuo je kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih “radi na uvođenju homeschoolinga, doduše eksperimentalnog, od sljedeće školske godine”.
Zekanović je potom otišao i korak dalje, pa je u četvrtak organizirao i okrugli stol na temu “Uvođenje homeschoolinga u obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj” na kojem je uvodničarka bila Carla Konta, povjesničarka, supruga, majka šestoro djece i predsjednica udruge Homeschooling Hrvatska.
Uz Kontu i druge predstavnike njene udruge, sudjelovali su predstavnici svih nadležnih institucija, od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih do Ministarstva demografije i onog rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, uz Agenciju za odgoj i obrazovanje (AZOO) i Pravobraniteljicu za djecu.
Carla Konta je u svibnju na Fakultetu političkih znanosti (FPZG) održala predavanje na ovu temu o čemu je Faktograf pisao.
Homeschooling zasad nije dopušten
Podsjetimo, kada govorimo o osnovnoškolskom obrazovanju, homeschooling u Hrvatskoj nije dopušten. U nekim drugim državama Europe, poput Italije, Slovenije ili Belgije, dopušteno je obrazovanje kod kuće, uz raznolike mjere nadzora.
U Hrvatskoj je osnovnoškolsko obrazovanje obvezno za svu djecu, u pravilu od šeste do petnaeste godine. Obaveza se realizira “redovitim pohađanjem osnovne škole”, kako su nam kazali iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
U Hrvatskoj je školovanje kod kuće moguće samo u iznimnim slučajevima koji su zdravstvene prirode i tada to odobrava nadležno ministarstvo. Nastava se organizira u suradnji s roditeljima i učiteljima, ail i u ovim slučajevima nastavu izvode učitelji ili predmetni nastavnici, a ne roditelji, što bi bio slučaj da prođu Kontini zahtjevi.
Kada smo u svibnju pisali o predavanju kojega je održala Konta, iz Ministarstva su nam tada kazali kako, prema postojećim zakonima, homeschooling nije izravno dopušten kao oblik ispunjavanja obveznog osnovnoškolskog obrazovanja i Hrvatska nema pravni okvir za njega.
“Roditelji su odgovorni osigurati da njihovo dijete pohađa školu i ispunjava obvezno osnovnoškolsko obrazovanje pa u slučaju nepridržavanje ove obveze škola ima zakonsku obvezu prijaviti ih centru za socijalnu skrb”, kazali su nam tada.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta popušta?
Već godinama traju lobistički pokušaji Kontine udruge Homeschooling Hrvatska pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kako bi se homeschooling ili obrazovanja kod kuće unijelo u iduće izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama.
Faktografu je iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih potvrđeno kako je ono tijekom proteklih godina “zaprimalo zahtjeve za mogućnošću školovanja od kuće te se o navedenom raspravljalo”.
“S obzirom da su oko ovakvog oblika školovanja podijeljena mišljenja stručnjaka te da je za uvođenje potrebno stvoriti niz preduvjeta, isto nije moguće učiniti bez izmjena propisa. U skladu s navedenim, prilikom sljedeće izmjene propisa koja bi se trebala dogoditi, razmotrit će se i spomenuta inicijativa”, dodaju iz Ministarstva.
Konta zagovara model u kojem dijete ostvaruje obavezno osnovno obrazovanje, ali se ono odvija u obiteljskom okruženju. Država bi i dalje definirala ishode, ciljeve i kurikulum. Pritom se u pitanje ne dovodi pravo djeteta na obrazovanje, ali se cilj ostvaruje na “drugačiji način od svakodnevnog pohađanja škole”, kazala je na okruglom stolu u Hrvatskom saboru.
Pritom Konta homeschooling predstavlja kao odgovor na puno problema sustava, od vršnjačkog nasilja do sextinga, a tvrdi da bi mogao dovesti i do povratka ljudi na selo jer bi ovakav tip obrazovanja bilo lakše organizirati u ruralnim područjima.
Oprečni, ali i oprezni stavovi
Na okruglom stolu mogli su se čuti oprečni, ali i oprezni stavovi institucija. Svi sudionici istaknuli su važnost pedagoškog nadzora djece koju roditelji obrazuju kod kuće. Jako važno je i definiranje standarda i kurikuluma, ali i omogućavanje djeci da imaju pravo na socijalizaciju i druženje, što su također važni aspekti školovanja. Dodatno, bitno je i da dijete može i ima pravo vratiti se u “klasični” školski sustav, ako to zatraži.
Državna tajnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Zrinka Mužinić Bikić potvrdila je tijekom okruglog stola kako je u posljednjih nekoliko godina u ministarstvu održan niz sastanaka s udrugom Homeschooling Hrvatska na kojima se otvorila ova tema.
Prema njenom predstavljanju situacije, čini se kako je Zekanović malo požurio sa svojom najavom kako će se već iduće školske godine uvesti eksperimentalan model nastave u kući, ali zamjetan je uloženi trud udruge Homeschooling Hrvatska.
Postoje dobrobiti i rizici navedenog modela i potrebno je razraditi puno toga, od materijalnih uvjeta koji bi se trebali zadovoljiti do kvalifikacija i kompetencija onih koji bi nastavu provodili, smatra državna tajnica.
“Ako bi se išlo u tom smjeru, Ministarstvo bi objavilo poziv i radilo bi se o dobrovoljnom uključivanju škola. Detalje kako bi poziv trebao izgledati, nemamo još uvijek. Imamo neka zajednička promišljanja, pokušavamo zajedno naći odgovore i na pravna i na stručna pitanja koja nas muče kako bismo što konciznije pristupili ovom pitanju”, kazala je Mužinić Bikić.
“Provodimo sada intenzivno razgovore i imamo brojne nedoumice, brojna pitanja. Moramo zbilja imati jedan cjeloviti pristup samoj ideji, kako bismo našli moguće odgovore i prevenirali potencijalne situacije kasnije”, dodala je.
Ministarstvo demografije podržava ideju
Recimo i to da je Ministarstvo demografije jako zainteresirano za temu i podržava je, kako je na okruglom stolu kazao Ante Babić, ravnatelj Uprave za provedbu javnih politika za demografsku revitalizaciju iz tog ministarstva.
Naime, Konta obrazovanje kod kuće vidi kao i jedno od “rješenja” i za deprivirana područja.
Međutim, neki glasovi bili su izrazito skeptični prema konceptu i tražili su da se prvo naprave temeljita, longitudinalna istraživanja kojim bi se potvrdili potencijalni benefiti uvođenja homeschoolinga.
Marko Štengl iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike smatra kako nije uputno uspoređivati istraživanja koja su se vodila u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i situaciju u Hrvatskoj, a “mi nemamo provjerljiva, velika, neovisna istraživanja koja su rađena u Europskoj uniji (EU)”.
Nema, dakle, velikih istraživanja i sustavnih podataka, a uz to sustav socijalne skrbi izrazito je opterećen, upozorava Štengl, koji isto tako nije siguran koliko je “realno” dodavanje sustava kontrole homeschoolinga ovom sustavu.
Štengl je oprezan, a istaknuo je i problem zlostavljanja i zanemarivanja do kojega bi moglo doći, a koje je takvo da “izdvaja, zatvara, nastoji odvojiti i odmaknuti”.
Finska ne potiče nastavu kod kuće
Kritična prema uvođenju homeschoolinga u obrazovni sustav bila je i HDZ-ovka Vesna Bedeković, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Ona smatra kako je potrebno “ozbiljno, kompetentno i stručno promišljanje” koncepta, a osim zakonskog reguliranja potrebno je voditi brigu i o tome što uspješna implementacija homeschoolinga točno zahtjeva. Istaknula je velike financijske izdatke uvođenja nastave u kući, a ozbiljno se mora razmišljati i o populaciji roditelja, jer su oni ti koji bi nastavu provodili.
“Moram reći jednu objektivnu činjenicu. Uvijek kad govorimo o sjajnim primjerima spominjemo Finsku kao zemlju uzor kad je u pitanju odgojno-obrazovni sustav. Moram navesti da sam našla podatke da Finska ima minimalnu toleranciju na obrazovanje kod kuće i da zapravo postoje raznorazni strukturni razlozi zbog kojih izvrsni odgojno-obrazovni sustavi ne potiču institucionalizaciju ovakvog tipa”, kazala je.
Sudionici pretpostavljaju da bi do jedan posto populacije bio zainteresiran za nastavu kod kuće, što se na prvu čini malo, ali i sam Zekanović istaknuo je da to zapravo nije mala brojka.
“Kada kažemo jedan posto, mislimo da je to malo. Ako imamo godišnje 32 000 rođene djece, to je 320 djece u generaciji. Ako to množimo s nekoliko generacija, radi se zapravo o tisućama djece koja bi se potencijalno obrazovali na ovaj način”, zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ispravak (8.12.2025.): U originalnoj objavi pogrešno je u naslovu stajao naziv Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, što je bila jedna ranija inačica imena i djelatnosti tog ministarstva, dok mu je od prošle godine puni naziv Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih.
