Ovaj članak izvorno je objavljen kao 54. broj F-zina, Faktografovog newslettera 30. 12. 2025.
Izabrani zastupnici i zastupnice ne mogu sudjelovati u radu Hrvatskog sabora prije nego polože zakletvu.
“Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”, glasi tekst te zakletve.
Tim simboličkim činom potvrđuju obvezu djelovanja u javnom interesu. Ta se obveza dalje konkretizira u Kodeksu o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom saboru.
Članak 9. Kodeksa posebno ističe odnos prema medijima i kaže da su zastupnici “dužni odnositi se prema predstavnicima medija s poštovanjem i omogućiti im da profesionalno obavljaju svoj posao”.
Članak 2. propisuje, pak, etička načela koja se odnose na ponašanje zastupnika u javnom i privatnom životu i kaže da zastupnik “ne smije pozivati na nasilno ponašanje ili se u svom privatnom i javnom djelovanju ponašati nasilno, ne poštovati propise, širiti nacionalnu, vjersku, rasnu mržnju ili nesnošljivost na temelju spola, roda i seksualnog opredjeljenja niti na koji drugi način poticati ili kršiti ljudska prava”.
Mostov zastupnik Nikola Grmoja položio je zakletvu te ima obvezu poštivati spomenuti Etički kodeks. No, kad je u pitanju portal Faktograf, zastupnik Grmoja opetovano krši članak 9., i to najčešće zato što upozoravamo da – krši članak 2. Kodeksa.
Što nam govori posljednji primjer, kada je Grmoja odbio odgovoriti na novinarski upit Faktografa? Je li “trava zelenija” u susjednim fektčekerskim dvorištima?
Od početka ove godine pisali smo o slučajevima kada je Grmoja huškao na strane radnike i tražio njihovo protjerivanje, diskriminirao transrodne osobe i transrodnost kategorizirao kao “mentalnu bolest”, udruge koje se zalažu za uvođenje seksualne edukacije i zdravstvenog odgoja u škole nazvao “trans i LGBTQ mafijom” – kao da je naumio po redu prekršiti svaku odredbu članka 2. Kodeksa.
Početkom prosinca smo Grmoji, predsjedniku Odbora za pravosuđe, poslali upit vezan za izbor predsjednika Vrhovnog suda. Poručio nam je kako “s Lažografom”, “propagandnom mašinerijom ekstremne ljevice”, ne želi imati bilo kakve veze. U tekstu objave dodao je i da “sa cenzorima i propagandistima koji se predstavljaju kao mediji i ‘fact-checkeri’ treba odlučno i bez rukavica”.
Ali od tebe nema odgovora*
Navodne “cenzore i propagandiste” iz regije – kolege iz redakcija Istinomjer, KRIK, i FakeNews tragač – pitali smo dijele li naša iskustva.
Istinomjer je platforma za provjeru činjenica koja ocjenjuje točnost tvrdnji izabranih dužnosnika i drugih političkih aktera u Bosni i Hercegovini. Kada kontaktiraju političke aktere da komentiraju tvrdnju koju provjeravaju i ocjenjuju, u većini slučajeva su, kažu, uskraćeni za odgovor.
“U nekoliko navrata su političari – iako nisu odgovarali na naše upite – ipak javno u medijima ili na društvenim mrežama komentarisali naš rad. Ipak, tokom proteklih godina dobili smo i nekoliko odgovora političara u kojima je navedeno da ne žele s nama komunicirati. Predsjednik Narodne Skupštine RS Nenad Stevandić nam je odgovorio: ‘Toliko ste puta iznosili neistine i tendenciozno prikazivali u negativnom svijetlu sve funkcionere iz Republike Srpske, da je komunikacija sa vama izlišna i nepotrebna’. Osim njega, i odbornik u Skupštini grada Banjaluke Marinko Umičević kratko nam je poručio: ‘Nemam komentar. Ne želim sa Vama saradnju’, priča nam zamjenik glavne urednice Istinomjera Dalio Sijah.
Fektčekerski portal Raskrikavanje iz Srbije provjerava medijske dezinformacije i analizira razne oblike kršenja profesionalnih novinarskih standarda. Riječ je o projektu portala KRIK, koji objavljuje istraživačke priče o korupciji, sumnjivim i koruptivnim poslovima političara, kao i o vezama organizovanog kriminala i predstavnika vlasti.
“Funkcioneri u Srbiji preziru činjenice – gotovo svi do jednoga. To ne tvrdim napamet, već iz iskustva. Najpre je vladajuća stranka svojim funkcionerima zabranila da uopšte odgovaraju na pitanja nezavisnih medija, a zatim i naložila stalne, svakodnevne kampanje blaćenja kroz provladine medije. To je naša svakodnevica i politička (ne)kultura u kojoj živimo. Samo negiranjem naših tekstova i činjenica, oni i dalje uspevaju da održavaju propagandistički i koruptivni model vladanja. Da nije tako, odavno bi bili politička prošlost”, priča nam glavna urednica Raskrikavanja Vesna Radojević.
Njezino iskustvo potvrđuje i Ivan Subotić, glavni urednik novosadskog portala FakeNews tragač, posvećenog borbi protiv medijskih dezinformacija.
“Političari su uglavnom u potpunosti ignorisali naše upite na različite teme. Poslednji primer kog se sećam je od prošle godine, kada smo pokušali da dobijemo odgovor od Nebojše Bakareca, poslanika vladajuće Srpske napredne stranke u Narodnoj skupštini Srbije. Naime, na osnovu prijave jednog čitaoca istraživali smo priču o tome da li je Eduard Bakarec, zapovednik ustaških snaga koje su se borile na strani nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu, deda poslanika Nebojše Bakareca. Ova priča se već godinama širi medijima, a u fokus je došla nakon što je prošle godine poslanik Bakarec jednom opozicionom lideru neumesno dobacio ‘đubre jedno ustaško’ dok je ovaj govorio u Skupštini. Na kraju, nismo mogli da donesemo konačan zaključak o tome da su ova dva Bakareca zaista deda i unuk, ali dostupni izvori ukazuju da je postoji verovatnoća da zaista jesu.”
Subotić opisuje i primjer od prije par godina, kada su otkrili da predsjednik Republikanske stranke Srbije Nikola Sandulović koristi lažni medij RichTVX za samopromociju. Redakcija FakeNews tragača razotkrila je da se radi o portalu s izmišljenim novinarima, koji se lažno predstavljao kao medij čiji su izvor američke obavještajne službe.
“Sandulović nam je potom pretio na mrežama nazivajući nas “srpsko-ruskim propagandnim plaćenicima”, a ove godine, nakon gotovo tri godine od objavljivanja teksta, sa anonimnih mejl adresa dobijali smo poruke prepune vređanja i pretnje tužbama zbog tog teksta. U mejlovima su nas nazivali “kriminalnim srpsko-ruskim presstitutkama“, “najžalosnijim srpsko-ruskim ološem”, “srpsko ruskim izdajnicima do srži” i drugim odvratnim imenima”, ističe Subotić.
Odgovori izostaju, pitanja ostaju
Iskustva redakcija iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske pokazuju da odbijanje komunikacije, diskreditacija i napadi na medije nisu iznimka, nego obrazac. Takav odnos političkih aktera prema novinarima i novinarkama često govori više od odgovora ili demantija.
Kada izabrani dužnosnici odbijaju komunikaciju i pritom posežu za diskreditacijom, krše ne samo etičke kodekse, nego i temeljne principe javne odgovornosti.
Ustav, kodeksi, zakoni, propisi i princip javne odgovornosti ne obvezuju selektivno – vrijede i kada su pitanja “neugodna”. Zato ćemo ih postavljati i u novoj godini.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
