“Znanost ne smije mijenjati Bibliju, nego Biblija mijenja znanost”, a “posljedice koje se javljaju za vrijeme i nakon trudnoće nastale umjetnom oplodnjom mogu biti kobne i za majku i za dijete”. Riječi su to dr. Nikoline Penave, specijalistice ginekologije i opstetricije te subspecijalistice fetalne medicine iz Bosne i Hercegovine izrečene na predavanju “Umjetna oplodnja” krajem studenog. Predavanje je organizirala vjerska zajednica Hrvatsko nadzemlje koja djeluje pri Uredu za pastoral mladih Split.
Ovakvi stavovi o “umjetnoj”, tj. medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) nisu novi. Njoj se konzervativna desnica protivi. MPO je, prema stajalištu Crkve, etički neprihvatljiv. “Bog jedini može dati i uzeti život”, navode.
Vrhovni sud savezne države Alabame donio je prošle godine presudu da su embriji “izvanmaterična djeca” (eng. extrauterine children). Zbog te presude, s obzirom na to da je embrij sada u očima zakona osoba, brojni se pitaju što će biti s procesima medicinski potpomognute oplodnje, budući da se u tom procesu embriji zamrzavaju, odmrzavaju, transferiraju ili testiraju. Gubitak pristupa MPO-u i ograničavanje te procedure bilo bi razorno po brojne, posebno s obzirom na to da je – kako piše Guardian – međunarodno posvajanje novorođenčadi i male djece postalo sve teže.
Medicinski potpomognuta oplodnja u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), bez obzira na rigidan stav Crkve, toliko je popularna da se američki predsjednik Donald Trump obvezao da će MPO biti besplatan. Međutim, konzervativna desnica nije zadovoljna Trumpovim najavama o financiranju postupaka MPO-a, stoga rade na populariziranju onoga što predstavljaju kao “holističku” alternativu MPO-u.
Kako dalje navodi Guardian, Republikanci u američkom Kongresu su u više navrata, podržani od strane anti-choice grupa koje se bore protiv pristupa pobačaju, pokušali uvesti legislativu koja bi potaknula da država financira istraživanje i edukaciju o restorativnoj reproduktivnoj medicini (eng. restorative reproductive medicine, RRM) koju predstavljaju kao etičnu i holističku alternativu medicinski potpomognutoj oplodnji.
Što je RRM?
Većina zagovaratelja RRM-a protivi se korištenju tehnologija asistirane reprodukcije, poput medicinski potpomognute oplodnje.
Restorativna reproduktivna medicina naziv je za klaster terapija koje za cilj imaju oživljavanje prirodne plodnosti kod ljudi koji žele začeti dijete.
Često se u terapijama u sklopu RRM-a propisuju hormoni, dodaci prehrani, kao i promjene životnog stila, poput bolje prehrane. Rade se i detaljne analize menstrualnog ciklusa te se broje plodi dani.
RRM nije medicinski priznata disciplina. Cilj je, prenose kritičari ovih postupaka, razgovor pomaknuti s medicinski potpomognute oplodnje na širi diskurs o neplodnosti. Međutim, s obzirom na to da je MPO veoma popularna, to se ne radi tako da se direktno napada MPO, već se naglasak stavlja na “liječenje” neplodnosti drugačijim, “prirodnim” ili “holističkim” pristupima. Tako medicinski potpomognuta oplodnja postaje tek zadnje rješenje.
U posljednje se vrijeme restorativna reproduktivna medicina, koja je prije bila rezervirana za medicinske margine, sve više popularizira.
Popularnost raste s Trumpovim drugim mandatom, točnije nakon što je Robert F. Kennedy mlađi došao na mjesto ministra zdravstva i nakon jačanja tzv. MAHA (Make America Healthy Again) pokreta.
Termin “restorativna” zvuči utješno ili umirujuće; implicira da se radi o medicinskim procedurama koje daju nadu ili nude iscjeljenje, ali zapravo može biti zavaravajuća. Kada pacijenti čuju da je riječ o “restorativnoj” medicini, pretpostavljaju da se radi o sveobuhvatnim ili naprednim medicinskim postupcima, iako to ne mora biti slučaj.
Izvještaj Heritagea
Tema je u fokusu i najveće američke konzervativne Zaklade Heritage, koja je sastavila i kontroverzni Projekt 2025 koji je uključivao i agresivnu deregulaciju, zaustavljanje migracija, negiranje potreba zaštite za ranjive skupine stanovništva, kao i značajno smanjenje federalnih zaposlenika, uz stavljanje velikih ovlasti u ruke predsjednika.
Heritage je u ožujku prošle godine objavio izvještaj na 63 stranice “Liječenje neplodnosti: Nova granica reproduktivne medicine” (Treating Infertility: The New Frontier of Reproductive Medicine) u kojoj kritizira MPO, a uzdiže restorativnu reproduktivnu medicinu.
U tom izvještaju stoji kako je in vitro oplodnja “možda uspjela u tome da izvantjelesno proizvede embrio djeteta, no ona ne može zaliječiti ili poboljšati tekuće probleme u tijelu s reproduktivnim zdravljem, a koji mogu dovesti do spontanog pobačaja, nemogućnosti implantacije ili bolnih simptoma”. Rješenje Zaklada Heritage vidi upravo u restorativnoj reproduktivnoj medicini koja nudi “nevjerojatne mogućnosti” za identificiranje, dijagnosticiranje i liječenje problema neplodnosti kod muškaraca i žena.
Međutim, ne dijele svi to mišljenje. Iz Američkog društva za reproduktivnu medicinu (American Society for Reproductive Medicine) upozoravaju kako su pojmovi poput “restorativna reproduktivna medicina” zavaravajući te da se koriste za promoviranje restrikcija koje su vođene ideološkim motivima i koje bi mogle ograničiti skrb koju pacijenti dobivaju.
Iz Centra za reproduktivna prava (Center for Reproductive Rights) ističu kako prakse restorativne reproduktivne medicine mogu dovesti do odgađanja pristupa ili početka procesa medicinske potpomognute oplodnje te do toga da se javna sredstva krenu slijevati u RRM metode umjesto u medicinski potpomognutu oplodnju, što se već događa u nekim saveznim državama u Americi, primjerice u Arkansasu.
RRM obično isključuje MPO na temelju moralnih ili religijskih tvrdnji, ne kliničkih dokaza, ističu kritičari, a zagovaratelji RRM-a stvaraju lažni narativ da se u postupcima medicinski potpomognute oplodnje zapravo “preskače” prava dijagnoza ili izlječenje.
Protiv medicinski potpomognute oplodnje
Prošle godine se i u Hrvatskoj intenzivirao razgovor o ovoj temi.
U svibnju 2025. godine Katolički bogoslovni fakultet u Splitu i Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) organizirali su skup naziva “Reproduktivna etika i antropologija (ne)plodnosti: Znanstveni, bioetički i teološki obzori” na kojem se raspravljalo i o restorativnoj reproduktivnoj medicini, kao i o, primjerice, Billingsovoj metodi ovulacije, prirodnoj metodi planiranja obitelji koja se temelji na promatranju promjena u cervikalnoj sluzi.
Također, u rujnu prošle godine organizirana je i klinička i znanstvena konferencija o restorativnoj reproduktivnoj medicini, kao i okrugli stol na Hrvatskom katoličkom sveučilištu na kojem su sudjelovali i liječnica Marguerite Duane i Phil Boyle, oboje autori u izvješću o RRM-u Zaklade Heritage.
Tom se temom u svom članku o medicinski potpomognutoj oplodnji i etici bavi i Boris Ujević, inače specijalist ginekologije i porodništva iz Kliničke bolnice Sveti Duh.
“Neplodnost nije dijagnoza, već sindrom i treba se liječiti na način na koji se liječe kronične bolesti”, dok su u liječenju neplodnosti “prisutna i suprotstavljena dva pristupa: općeprihvaćeni pristup koji se oslanja na metode MPO i alternativni pristup uz pomoć tzv. restorativne reproduktivne medicine”, piše Ujević.
Ujević restorativnu reproduktivnu medicinu opisuje kao “znanstveni dijagnostičko-terapijski pristup koji djeluje u skladu s fiziologijom te obuhvaća medikamentozno i kirurško liječenje s ciljem uspostavljanja normalne ženske reproduktivne fiziologije i anatomije. Ona uključuje edukaciju i žena i muškaraca čime se pacijenti upoznaju i stječu bolje razumijevanje funkcioniranja vlastitih tijela”.
Alebić: “Holistički model bi bio integrativan”
Takav stav ne dijeli prim.dr.sc. Miro Šimun Alebić, subspecijalist humane reprodukcije i ravnatelj Alea Fertility centra u Zagrebu, koji je za Faktograf kazao kako pristup restorativne reproduktivne medicine nije pravi holistički model, iako na prvu zvuči privlačno i holistički.
“Prava holistička medicina ne isključuje dokazane metode konvencionalne medicine, već ih integrira u sveobuhvatnu strategiju liječenja. RRM, suprotno tome, često marginalizira medicinski potpomognutu reprodukciju i druge provjerene intervencije, tretirajući ih gotovo kao nužno lošu ili ‘zaobilaznu’ opciju, što ograničava stvarne mogućnosti pacijenata”, kazao nam je Alebić.
“Holistički model bi bio integrativan: uključivao bi znanstveno potvrđene tretmane RRM-a, ali i sve mogućnosti koje nudi konvencionalna medicina, umjesto da se jedan pristup isključuje zbog ideološke ili filozofske predodžbe”, smatra Alebić.
Upozorava i da rigidna podjela između “simptoma” i “stanja” često vodi ka prolongiranju terapije i nepotrebnom emocionalnom opterećenju, dok se konkretna rješenja koja donose konvencionalni postupci marginaliziraju.
“U stvarnom holističkom pristupu, pacijentima bi se pružila potpuna paleta mogućnosti, a odluke bi se temeljile na individualnim potrebama, dokazima i preferencijama, a ne na ideološkoj predodžbi da je neplodnost samo simptom unutarnje neravnoteže. Samo takav integrativni pristup može uistinu biti holistički, jer ne ograničava izbor pacijenta, već ga osnažuje da koristi sve raspoložive resurse za ostvarenje reproduktivnih ciljeva i općeg zdravlja”, kaže Alebić.
Strategije za smanjenje rizika
Liječnik ističe i čestu zabludu da medicinski potpomognuta oplodnja značajno povećava rizik od malformacija ploda ili komplikacija tijekom trudnoće, nešto što je tvrdila i Penava tijekom svog predavanja. Istina je ipak “mnogo složenija i zahtijeva kontekstualno razumijevanje”, kaže Alebić.
Ukazuje na to da postoje brojne studije koje pokazuju da postoji samo blagi porast rizika od kongenitalnih malformacija kod djece začete MPO-om, s “povećanjem u apsolutnim brojkama koje je ograničeno na nekoliko postotaka”.
Dodaje da se veći dio dodatnog rizika objašnjava “ne samom tehnikom, već faktorima neplodnosti koji su već prisutni kod roditelja. Većina djece rođene ovim metodama rađa se zdrava, a ozbiljne malformacije ostaju rijetke”.
Točno je da su u prošlosti trudnoće koje su nastale kao rezultat medicinski potpomognute oplodnje bile povezane s višestrukim trudnoćama, niskom porođajnom težinom i prijevremenim porodom. Isto govore i drugi stručnjaci koji se bave ovom tematikom – tehnologije asistirane reprodukcije tijekom godina evoluirale su i umanjile većinu prijašnjih rizika povezanih s medicinski potpomognutom oplodnjom.
“Medicina je ove rizike prepoznala i razvila sustavne strategije za njihovo smanjivanje. Hiperstimulacija jajnika i višestruka implantacija embrija doveli su do povećane učestalosti komplikacija, ali suvremeni protokoli koriste precizno doziranje hormona, transfer jednog embrija kada je to moguće i kontinuirani nadzor trudnica. Smjernice moderne reproduktivne medicine jasno definiraju kako minimizirati ili u potpunosti izbjeći ove rizike, čime se značajno povećava sigurnost i za trudnicu i za plod”, pojašnjava liječnik.
Opasno po zdravlje: razotkrivamo zdravstvene dezinformacije
Prijavom pristajete na Politiku privatnosti.
Treba, pak, istaknuti kako ni RRM “nije bez svojih rizika”.
“Fokus na ‘holističko’ liječenje i isključivanje konvencionalnih metoda može dovesti do prolongiranog neplodnog razdoblja, nepotrebnog emocionalnog stresa i propuštanja trenutaka kada bi medicinski dokazana intervencija bila najefikasnija. Dugačka, često kompleksna i skupocjena terapija usmjerena isključivo na balansiranje hormona, prehranu ili autoimune parametre nema uvijek čvrstu znanstvenu potvrdu, a u praksi može odgoditi ostvarenje trudnoće. Osim toga, RRM može precijeniti važnost neplodnosti kao simptoma ‘unutarnje neravnoteže’, zanemarujući realne, kvantificirane rizike i konkretne mogućnosti liječenja koje nudi suvremena reproduktivna medicina”, ističe Alebić.
Kaže i kako se tijekom procedure medicinski potpomognute oplodnje adresiraju i liječe svi poremećaji koji mogu smanjiti plodnost ili negativno utjecati na ishod trudnoće, poput hormonskih disbalansa, sindroma policističnih jajnika ili problema sa štitnjačom.
“Liječenje se provodi korištenjem najmanje invazivnih metoda koje su učinkovite, s ciljem da se željeni rezultat postigne u što kraćem vremenu, bez nepotrebnog odgađanja trudnoće i minimalnog opterećenja za pacijenta. Na taj način MPO se ne koristi samo za ‘zaobilaženje’ problema, nego i za optimizaciju reproduktivnog zdravlja i konkretno povećanje šansi za uspješan, zdrav ishod”, zaključuje Alebić.
