Jedni bi veću vidljivost, drugi bi sigurniji ostanak na vlasti: tjedan je obilježilo poigravanje s Hrvatima iz BiH, a sve kroz natjecanje u stvaranju dojma o velikoj brizi Zagreba za sunarodnjake iz susjedne države.
Temu je započeo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prošlog petka, kada je izrazio želju za povratkom u razdoblje prije promjena Ustava 2010. kada je bila veća kvota za dijasporu u Hrvatskom saboru, da bi mu se sljedećeg radnog dana kao bumerang vratio prijedlog koalicijskog partnera, Domovinskog pokreta, koji bi krojio po Bosni i Hercegovini pa traže posebnu izbornu jedinicu za Hrvate u BiH ili “povratak“ na Herceg-Bosnu.
“To se promijeni u sekundi. Mi smo za“
Vlada je spremna promijeniti ustavna ograničenja kojima je 2010. broj saborskih mandata za predstavnike dijaspore smanjen na tri, rekao je Plenković, optužujući lijevu oporbu da to onemogućuje.
“To se promijeni u sekundi. Mi smo za. Može sutra. Vratimo samo kako je bilo prije 2010. Tad su sveli kvotu političke zastupljenosti Hrvata izvan Hrvatske u Saboru na samo tri zastupnika izvan Hrvatske. Je li to baš okej po broju Hrvata?”, poručio je Plenković u izjavi za medije.
Izmjenama 2010. uveden je fiksni model u kojem birači u 11. izbornoj jedinici za dijasporu uvijek biraju tri zastupnika, za razliku od prijašnjeg sustava gdje je taj broj ovisio o izlaznosti birača.
“Pitajte Milanovića, 2010., kad se mijenjao Ustav, ucijenili su tadašnju vladu Jadranke Kosor da se ne smije glasati van sjedišta diplomatskih misija i konzularnih ureda”, prenijela je Plenkovićeve riječi Hina.
Tom je odlukom “ogromnom” broju Hrvata koji žive daleko od sjedišta diplomatskih mjesta onemogućeno glasanje na izborima, smatra premijer.
“Neka pita Šeksa”
Gostujući u studiju N1, imenovana Jadranka Kosor podsjetila je da se Ustav 2010. mijenjao na zahtjev Europske unije s osnovnom svrhom da se ojačaju neovisne institucije. Pa kako se išlo u promjene za koje je bila potrebna dvotrećinska većina, morali su se uvažiti i neki prijedlozi opozicije koju je tada vodio Zoran Milanović, a među kojima je bio i ovaj novi način izbora, odnosno smanjenje broja predstavnika dijaspore. Kosor je dodala:
“Moram reći da tu odluku nije donijela Jadranka Kosor, nego je tu odluku donijelo vodstvo Hrvatske demokratske zajednice, znači sva stranačka tijela, a jednu od vodećih uloga u tim pregovorima je imao gospodin Šeks pa pretpostavljam da gospodin Šeks može gospodina Plenkovića podsjetiti, odnosno ispričati mu kako je to bilo i što je to bilo – jer u to vrijeme Andrej Plenković nije bio član Hrvatske demokratske zajednice.“
Treba, k tome, dodati i kako je u vrijeme donošenja tih promjena Europa bila sklona reduciranju izbornih mjesta u susjednoj državi za izbore u Hrvatskoj, ali i da su ankete sugerirale kako se za reduciranje mjesta za dijasporu u Hrvatskom saboru premoćnom većinom zalažu i građani.
Ni drugoimenovani Zoran Milanović nije, ako je suditi po riječima predstojnika njegovog Ureda Orsata Miljenića, u međuvremenu promijenio stav.
“Premijer Plenković, povećavao bi broj saborskih zastupnika i to baš iz dijaspore. Ništa od toga! O životu, o zakonima i o vlasti u Hrvatskoj trebaju odlučivati građani koji žive u Hrvatskoj. I to po načelu ravnopravnosti – svaki glas mora isto vrijediti. Za svakog zastupnika – isti broj glasova“, napisao je Miljenić na Facebooku, otvarajući time možda i raspravu o zastupljenosti manjina u Hrvatskom saboru, a s obzirom na to da njima za zastupnička mjesta treba manje glasova nego što je to potrebno zastupnicima koji dolaze iz drugih izbornih jedinica. Rezultat je to prije svega izbornog sustava u kojem predstavnici manjina biraju hoće li glasati u posebnoj jedinici za zajamčena mjesta za manjine ili pak na općoj listi u izbornoj jedinici u kojoj su registrirani.
Povijest glasanja dijaspore
Kompozicija Hrvatskog sabora i izborni sustavi više su se puta mijenjali od 1990. godine. Na parlamentarnim izborima 1995. godine dijaspora je od 127 mjesta u Zastupničkom domu Sabora imala 12 zastupnika i svi su bili iz HDZ-a. Omogućila je time HDZ-u komotnu većinu od 75 mandata – koju bez dijaspore ne bi imao – za samostalno vođenje politike.
Nakon izmjena izbornog zakonodavstva krajem devedesetih, dijaspori se omogućavao broj zastupnika sukladno izlaznosti – namjera je bila da njihov glas ima težinu podjednaku onoj kakvi su imali glasovi u Hrvatskoj. Gotovo bez iznimke, glasovi dijaspore uvijek bi pripali HDZ-u.
Na izborima 2000. godine Hrvati koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj dobili su šest saborskih zastupnika; 2003. imali su četiri zastupnika, a 2007. dobili su pet zastupnika. Treba podsjetiti kako su te godine rezultati HDZ-a kojeg je vodio Ivo Sanader bili tek nešto malo bolji od rezultata opozicije koju je predvodio Zoran Milanović i pitanje je kako bi se sastavljala većina da Sanader nije dobio pet HDZ-ovih zastupnika iz dijaspore.
Nakon novih ustavnih rješenja iz 2010. značajno se smanjila izlaznost dijaspore na izbore. Na izborima 2000. godine u 11. izbornoj jedinici glasalo je 127 tisuća birača, da bi poslije uvođenja promjena po kojima se može glasati samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima taj broj pao na nešto preko 20 tisuća, s izuzetkom zadnjih parlamentarnih izbora 2024. koje je svugdje obilježila visoka izlaznost, a kada je izborima pristupila 41 tisuća birača van Hrvatske.
Sadašnje iznenadno otvaranje te teme od strane premijera sugerira kako je HDZ uplašen da možda i neće skupiti dovoljan broj glasova bilo na redovitim izborima za dvije godine, bilo da nam se spremaju prijevremeni parlamentarni izbori.
Takva ideja je definitivno u zraku – unatoč premijerovim riječima da “što se tiče idućih izbora, kako sad stvari stoje, oni će biti u redovitom roku“. Dojam o mogućim prijevremenim izborima stvaraju prije svega nervozni pokušaji Domovinskog pokreta da nekako dođe do izražaja i poboljša svoj rejting koji se, ovisno o anketama, nalazi na 2 do 3 posto podrške.
DP: “Posljednji je čas da se izbjegnu radikalna rješenja!”
Upravo u tom svjetlu treba gledati dramatični nastup DP-a koji je 1. lipnja objavio priopćenje pod nazivom “Deklaracija Domovinskog pokreta: Uspostava hrvatske izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine“.
“Ovom deklaracijom pozivamo na hitno ustrojavanje hrvatske izborne jedinice u federaciji BiH! Takvo je rješenje jednostavno izvedivo, čuva opstanak Federacije BiH i štiti prava Hrvata omogućujući izbor legitimnih hrvatskih predstavnika. Hrvatska izborna jedinica u Federaciji BiH ne mora i neće biti u teritorijalnom kontinuitetu. (…) Hrvatska izborna jedinica u Federaciji BiH ne može smetati nikome osim onima koji bi i dalje željeli Hrvatima birati lažne predstavnike, koji bi i dalje pokušavali pretvarati Federaciju BiH u ‘pseudograđanski’ – u stvarnosti bošnjački – entitet. Ali ako netko i dalje misli da je nastavak majorizacije Hrvata u BiH politika koja bi se trebala nastaviti i da bismo svi mi to i nadalje dopustili – šaljemo jasnu poruku svima takvima: posljednji je čas da se izbjegnu radikalna rješenja!“
U nastavku navode kako “hrvatska strana ima svako pravo na vraćanje statusa ‘pro ante’ – prije sporazuma – a to bi značilo povratak hrvatske republike HERCEG-BOSNE kao sastavnice Sjedinjenih Država BiH, u čemu će tada imati našu punu potporu!“.
Hrvati u BiH pristali su uklopiti svoj hrvatski entitet Herceg Bosnu u Federaciju BiH isključivo i samo na zahtjev RH i ključnih potpisnika i garanata sporazuma, navode, a “nije postojao i ne postoji niti jedan razlog zašto bi Hrvati u BiH pristali biti tretirani drukčije od Srba u BiH, koji imaju svoj entitet i koji suvereno biraju svoje predstavnike“.
Pozvali su predsjednika Sabora “da po hitnom postupku uvrsti raspravu o Deklaraciji i zaštiti te legitimnom predstavljanju Hrvata u BiH na prvom sljedećem zasjedanju te da nakon rasprave i dopuna Hrvatski sabor donese obvezujuću deklaraciju/rezoluciju s ciljem sustavnog rješenja hrvatskog pitanja u BiH“, a predsjednika Republike “na službeno postupanje, sukladno ustavnim i zakonskim obvezama predsjednika RH“.
Ispostavilo se, naknadno, da Domovinski pokret nema sastavljen nikakav dokument Deklaracije koju bi Gordan Jandroković mogao uvrstiti u Dnevni red Sabora. Mladen Barać, glavni tajnik Domovinskog pokreta, inače državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva, gostujući u HTV-ovom Otvorenom najavio je da će gotov tekst imati za dva tjedna.
Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava nije se dodatno izjašnjavao, niti je bio prisutan na koalicijskom sastanku ovog tjedna.
Zastupljenost Hrvata
Opći izbori u BiH održavaju se u listopadu te se nastoji izbjeći do sada četiri puta ostvaren scenarij da u izboru predstavnika Hrvata za Predsjedništvo BiH sudjeluju i Bošnjaci pa tako prevagu odnese onaj kojeg Hrvati ne bi nužno birali.
Za člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda natječu se HDZ-ova Darijana Filipović, kandidat stranaka Petorke (HDZ 1990, HRS, HNP, HDS i HSS) Zdenko Lučić te Slaven Kovačević, dosadašnji savjetnik Željka Komšića kojem pravila ne dozvoljavaju novu kandidaturu. Ovih dana Lučić, brigadni general HVO-a izmjenjuje oštre riječi s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem jer je Lučić posegao za prošlošću Čovića koji se prije rata izjašnjavao kao Jugoslaven i nije prezao ni od čega dok je ostvarivao karijeru u SOKO Mostaru.
Doputovavši iz Sarajeva direktno u studio HRT-a, potpredsjednik SDA Haris Zahiragić ustvrdio je da Herceg-Bosne neće biti i da je “bosanskohercegovačko društvo dovoljno istraumatizirano ’90-ih da takve pojave, posebno kad dolaze susjedne države, nisu dobrodošle u BiH“.
Podsjetio je i kako se zastupljenost ne prikazuje samo kroz člana Predsjedništva.
“U BiH imamo 10 članova Vijeća ministara. Premijerka je Hrvatica iz HDZ-a i tri ministra. A imaju svega četiri od 42 zastupnika u Predstavničkom domu. Dakle 10 posto participacije u zakonodavnoj vlasti daje im 40 posto participacije u izvršnoj. Predsjednica Federacije je Hrvatica. Predsjednici oba doma parlamenta Federacije i Doma naroda i Predstavničkog doma su trenutno iz HDZ-a Hrvati, iako Bošnjaka živi 80 posto. Ustav propisuje proporcionalnu zastupljenost. Mi imamo 80 posto Bošnjaka u Federaciji i 55 posto Bošnjaka u BiH. U vlasti participiramo na nivou države svega 33 posto i na nivou Federacije 50 posto“, izjavio je Zahiragić.
HDZ ne podržava Deklaraciju
Jači partner Domovinskog pokreta, HDZ, nije pokazao simpatije za prijedlog DP-a.
Vođa Hrvata u BiH Dragan Čović podsjetio je da se svaka promjena izbornog sustava mora dogovoriti s predstavnicima drugih naroda u BiH, a u sličnom tonu su govorili i iz matičnog HDZ-a. “Smatram da bi bilo dobro da se Domovinski pokret suzdrži od komentara prije izbora, kako se ne bi ugrozio položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini te kako bi Hrvati mogli izabrati svoga člana Predsjedništva BiH“, poručio je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.
HDZ BiH ima legitimne predstavnike u BiH koji znaju braniti svoja prava, kazao je u Otvorenom Frano Matušić, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, naglasivši da je svima jasno da je interes Hrvatske stabilna, funkcionalna BiH na europskom putu i sutra kao članica EU.
“Ovo je očito jedan politički napor za vidljivost DP-a“, konstatirao je premijer Plenković, dodavši kako “ima ozbiljne rezerve na stil DP-a“.
Poslije sastanka koalicije u srijedu za izjave su zadužili potpredsjednika Sabora Željka Reinera koji je vrdao, pokušavajući cijelu priču svaliti na medije koji su prenapuhali stvar, ali postalo je očito da HDZ ne podržava takvu Deklaraciju, vadeći se da zapravo nikakav dokument još nisu vidjeli.
“Hrvati u BiH su ti koji trebaju izabrati najbolji način na koji bi se mogli pozicionirati prigodom vrlo skorašnjih izbora. Sigurno da nije najbolje i najpametnije par mjeseci prije izbora zadirati u takve osjetljive teme koje su temelj današnje BiH”, izjavio je Reiner novinarima.
Sudbine prijedloga
HDZ očito neće podržati prijedlog svog koalicijskog partnera koji se istrčao u trenutku kad se HDZ nada da bi njihova kandidatkinja mogla biti izabrana u Predsjedništvo jer je gužva među bošnjačkim kandidatima pa oni onda možda i neće “trošiti glasove“ na izbor Hrvata.
Ako nastavi sa svojim prijedlogom, DP može, sudeći po izjavama njihovih istaknutih članova, računati na potporu desne opozicije poput Mosta ili stranke Drito, ali teško da će postići većinu. Kad bi Hrvatski sabor prihvatio tu političku deklaraciju, ona bi bez sumnje pomogla porastu tenzija u BiH, no ne bi sama po sebi mogla dovesti do izmjena izbornih zakona, već one i dalje ovise o začaranom krugu pregovora hrvatskih i bošnjačkih predstavnika u Federaciji.
Zašto su u DP-u mislili da to može proći? Detektiramo jedan novi međunarodni pristup koji se bitno razlikuje od dosadašnjih, sada je taj “nation building“ projekt mrtav i to je javno tumačila i američka veleposlanica u Hrvatskoj više puta, pojašnjava DP-ov Barać i to je točno.
Administracija Donalda Trumpa ima potpuno novi interesni pristup BiH, u sklopu kojeg je popravila i odnos sa srpskim vođom Miloradom Dodikom. I hrvatska desnica tu vidi svoju šansu.
A što će biti s Plenkovićevim prijedlogom o povećanju broja zastupnika dijaspore?
Već je i on sam od toga odustao. “Pobijedili bi i bez povećanja broja zastupnika Hrvata izvan RH, kao i zadnja tri puta. Pobijedit ćemo i opet, to uopće nije tema”, rekao je (1, 2) Plenković novinarima u Sisku, praveći se da su i ovu temu izmislili novinari.
