Podatak iz hrvatskih dnevnih novina o sve većem broju evidentiranih osoba s autizmom u Hrvatskoj ponovo su iskoristili skeptici i protivnici cijepljenja za širenje neutemeljenih tvrdnji. Facebook profil Iznenada – Novonormalno u objavi od 12. srpnja netočno tvrdi da se autizam dijagnosticira isključivo kod djece, a ne i kod odraslih osoba, pritom ponovo pokušavajući povezati cijepljenje s autizmom.
“Kažu da je to zato jer je u posljednjih desetak godina napredovala dijagnostika…. Hm, zanimljivo kako ta dijagnostika autizam detektira samo kod djece koja su cijepljena u zadnjih par godina a ne detektira kod recimo dvadesetogišnjaka i starijih…. Kako to ta dijagnostika autizam prepoznaje samo kod djece cijepljenje novim ‘bučkurišima’…Po svim znanstvenim saznanjima autizam nije izlječiv, može se eventualno ublažiti, dakle, ta moderna dijagnostika bi trebala i kod puno starijih prepoznati autizam…. A gle čuda, prepoznaje samo kod djece i to rođene u zadnjih desetak godina“, navodi se u objavi.
Autizam je doživotni poremećaj koje utječe na način na koji osoba komunicira, ostvaruje socijalne interakcije i obrađuje informacije iz okoline. Može biti povezan s teškoćama u govoru, učenju, razumijevanju društvenih situacija te neobičnim reakcijama na podražaje. Moguće ga je dijagnosticirati u bilo kojoj dobi, ali najčešće ga se otkriva u prvim godinama života. Njegov uzrok nije u potpunosti razjašnjen zbog složenosti samog poremećaja, no smatra se da je riječ o razvojnim razlikama u građi i funkcioniranju mozga. Autizam nije bolest i ne postoji lijek kojim bi se mogao izliječiti.
Kako objašnjava Savez udruga za autizam Hrvatske, autizam je neurorazvojno stanje koje utječe na način na koji osoba doživljava i obrađuje informacije, što se očituje kroz specifične obrasce komunikacije, socijalne interakcije i ponašanja. Autistična osoba može biti bilo kojeg spola, dobi i imati različite intelektualne, govorno-jezične i adaptivne sposobnosti, razinu obrazovanja ili životne okolnosti. Osobe s autizmom su vrlo različite, zbog čega pojam spektra autizma upravo označava veliku raznolikost načina na koje se autizam može manifestirati.
Porast broja osoba s dijagnozom autizma
Posljednjih se desetljeća u mnogim razvijenim zemljama bilježi porast broja osoba s dijagnozom autizma. Prije pedeset godina tvrdilo se da poremećaj pogađa četvero od 10.000 ljudi, a danas se smatra da je prosječna učestalost u svijetu 1 od 100. Istodobno raste i broj odraslih kojima se autizam dijagnosticira tek kasnije u životu, objašnjava Savez.
Neurologinja i autorica dr. Suzanne O’ Sullivan, navodi da je, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu između 2008. i 2016. broj dijagnoza autizma među odraslima porastao za oko 150 posto. Prema O’Sullivan, dijagnostički kriteriji za autizam postupno su se mijenjali tijekom posljednjih osam desetljeća. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje atipičnih obilježja kod žena te osoba s blažim oblicima autizma, koje su ranije često ostajale neprepoznate. Zbog poboljšanja dijagnostičkih metoda i širenja kriterija često se pogrešno stječe dojam da je došlo do naglog porasta broja osoba s autizmom. Prema istraživanju objavljenom u časopisu JAMA Network Open, u SAD-u između 2011. i 2022. godine broj dijagnoza autizma među odraslima u dobi od 26 do 34 godine porastao je za 450 posto.
Kako piše BBC, prije 1980. godine autizam nije bio priznat kao zasebna dijagnoza u primarnom vodiču za klasifikaciju i dijagnosticiranje mentalnih poremećaja u SAD-u i globalno, Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM). Zbog toga su mnoga djeca prije 1980. godine dobivala pogrešnu dijagnozu poput shizofrenije ili uopće nisu bila dijagnosticirana.
Kriteriji iz 1980. godine bili su uži od današnjih i uključivali su kriterije koje je bilo potrebno zadovoljiti, a to su pojava simptoma prije navršenih 30 mjeseci života, izostanak reakcije na druge ljude i kašnjenje u razvoju govora. Dijagnostički kriteriji za autizam su se kroz godine postupno širili, a velika promjena dogodila se 2013. godine kada su u DSM-u objedinjene različite dijagnoze unutar spektra autizma, uključujući Aspergerov sindrom, poznat kao “visokofunkcionalni autizam“. Time su mnoge osobe koje prema starijim kriterijima ne bi ispunjavale uvjete za dijagnozu mogle biti prepoznate kao autistične. Istodobno su smanjenje stigme, veća informiranost javnosti i bolje poznavanje različitih oblika autizma doveli do većeg broja procjena i kod djece i odraslih, piše BBC.
Iako su sadašnji dijagnostički kriteriji razvijeni za dijagnostiku djece, mogu se prilagoditi i za procjenu odraslih osoba. Ne postoji jedinstven test za autizam, dijagnoza autizma postavlja se nakon više razgovora i procjena koje uključuju detaljna pitanja o ranom razvoju, sadašnjem funkcioniranju i kognitivnim sposobnostima, objašnjava Medicinski fakultet Harvard.
Važno je napomenuti da, dijagnoza autizma kod odraslih ne znači da se stanje razvilo tek tada i da simptomi nisu postojali i prije. Simptomi su postojali, ali su često ostajali neprepoznati ili su ih osobe uspijevale prikriti razvijanjem različitih strategija prilagodbe, poznatijih kao maskiranje. Veliki broj nedijagnosticiranih odraslih osoba nisu svjesne da je njihovo ponašanje povezano s autizmom ili su naučili potisnuti svoje autistično ponašanje kako bi se prilagodile svakodnevnom životu zbog čega često razvijaju tjeskobu i depresiju.
“Rana dijagnoza često ovisi o tome koliko su ponašanja vidljiva i ometajuća, a ne koliko se netko zapravo bori“, objasnila je za Mayo Clinic Press psihologinja dr. sc. Kristin S. Vickers,
“Ljudi nauče kompenzirati, maskirati i gurati dalje, ponekad sve dok više ne mogu“, navodi.
Povezanost autizma i cjepiva
Kako je Faktograf već pisao, Hrvatski zavod za javno zdravstvo detaljno je na svojim stranicama u studenom 2025. godine objasnio zašto ne postoji uzročno-posljedična povezanost cjepiva s autizmom. Na to ih je potaknula objava američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), nakon dolaska nove administracije Donalda Trumpa koja je naveli da je tvrdnja kako cjepiva ne uzrokuju autizam znanstveno neutemeljena jer studije nisu isključile mogućnost da cjepiva u dojenčadi uzrokuju autizam.
Stajalište medicinske struke temelji se na stotinama istraživanja koja se sad već provode desetljećima. Kako objašnjavaju na HZJZ-u:
“Po svemu što do sada znamo, cjepiva ne uzrokuju autizam. Pogrešno uvjerenje da ga uzrokuju proizašlo je iz široko diskreditiranog istraživanja objavljenog 1998. godine. To je istraživanje sugeriralo povezanost između cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) i autizma. Međutim, studija se temeljila na vrlo malom uzorku (12 djece), nije imala odgovarajuće znanstvene kontrole te je sadržavala krivotvorene podatke. Časopis The Lancet ju je povukao, a glavni autor (Andrew Wakefield) je izgubio liječničku licencu.”
Od tada su mnoge opsežne studije, provedene na stotinama tisuća djece diljem svijeta, temeljito ispitale tu tvrdnju i nisu pronašle nikakvu povezanost između cjepiva i autizma. Međutim, Wakefieldova se teorija nekako održala i širi se i danas, posebno zahvaljujući društvenim mrežama.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) te nacionalni zavodi za javno zdravstvo jasno navode da nema dokaza da cjepiva uzrokuju autizam. WHO je pozvao vlade da osiguraju da politike cijepljenja ostanu utemeljene na znanosti, ističući da “globalni napori u imunizaciji djece predstavljaju jedno od najvećih postignuća u poboljšanju života, života zajednica i prosperiteta društava”.
Zaključno, tvrdnja da dijagnostika autizam prepoznaje isključivo kod djece cijepljene posljednjih godina je netočna. Razlog porasta broja dijagnoza autizma je dugogodišnje širenje dijagnostičkih kriterija, kao što su: uvođenje zasebne dijagnoze za autizam 1980. godine, širenje spektra autizma i objedinjavanje sličnih dijagnoza pod jedan naziv 2013. godine, uz veću opću osviještenost i dostupnost procjene. Upravo se zbog toga autizam sve češće prepoznaje i kod odraslih, čime se povećava opći broj evidentiranih slučajeva. Znanstvenog dokaza o povezanosti cijepljenja i autizma nema, što potvrđuju brojne znanstvene studije.
