Razotkriveno

Virus Zapadnog Nila postoji, a prvi put je izoliran 1937. godine

Postojanje VZN-a dokazana je znanstvena činjenica potkrijepljena laboratorijskim i znanstvenim dokazima.
Klopke za komarce koje američki laboratorijski tehničari testiraju na encefalitis Saint Louisa, virus Zapadnog Nila, encefalitis La Crosse i istočni konjski encefalitis. Fotografija: Jon Cherry/Getty Images/AFP

Virus Zapadnog Nila ove sezone aktivan je u barem 15 europskih zemalja. Italija i Grčka prijavile su najveći broj slučajeva, a Hrvatska je krajem kolovoza evidentirala sedam oboljelih osoba.

S porastom broja slučajeva, pojavljuju se i dezinformacije, među kojima su i one iz dobro nam poznate kategorije – da virus uopće ne postoji.

Istraživački novinar Jon Rappoport napisao je ovo prije 14 godina – i njegova izjava je još uvijek relevantna s obzirom na trenutno širenje straha oko takozvanog ‘virusa Zapadnog Nila’. ‘Jesu li istraživači ikada zapravo izolirali (pronašli) virus Zapadnog Nila? To je pitanje koje biste trebali postaviti.’ ‘Nemamo pročišćeni oblik virusa [Zapadnog Nila].’ Sam Regush zaključio je: ‘Ne mogu pronaći nikakve dokaze u znanstvenoj literaturi da su se pravila pročišćavanja i izolacije virusa temeljito slijedila u slučaju virusa Zapadnog Nila.’ ‘Ništa nije izolirano. ‘Izolirano’ ovdje znači: mišja moždana kaša primijenjena je 53 puta. Nijedan ‘virus’ nije čisto izoliran, nijedan nije izravno promatran.’ I ovdje – kao što je uobičajeno u virologiji – ono što se podrazumijeva pod ‘izolacijom’ nije učinjeno.

Nadalje, ne postoji niti jedna negativna kontrola. Nigdje nije proveden isti postupak s moždanim materijalom ZDRAVIH miševa. Što je učinjeno životinjama: Homogenat tkiva im je ubrizgan izravno u mozak pod eterskom anestezijom. Jesu li uginule od ‘virusa’ ili od posljedica postupka, nemoguće je razlučiti bez odgovarajućih kontrola. ‘Autori su eksperimentalno cijepljene miševe doveli u izravan kontakt s necijepljenim miševima. Rezultat: NEGATIVAN. To jest, kod kontaktnih miševa nije otkrivena ‘infekcija’. Međutim, ovaj razoran rezultat spominje se samo usput. Stoga se ni ovdje ne može otkriti prijenos – kao ni u svim kontroliranim virološkim eksperimentima prijenosa prirodnim kontaktom.’

Prije rasprave o konceptima poput ‘širenje’, ‘zaraza’ i ‘infekcija’, prvo treba odgovoriti na ovo pitanje: GDJE JE DOKAZ? ‘Vjerujete li u Zubić vilu i Djeda Mraza? Jesu li oni stvarno ljudi koji lete okolo i izvode magiju? Nadam se da ne. Da, to su lijepe priče, nešto u što se može vjerovati kao dijete; možda su to duhovi ili energetska bića. Ali oni ne postoje od krvi i mesa. Ovaj članak objašnjava zašto je virus Zapadnog Nila jednako bajka u koju takozvane ‘vlasti’ žele da vjerujete. Nije ništa stvarniji od uskrsnog zeca. Internalizirajte ovu istinu: Virus Zapadnog Nila ne postoji,” sadržaj je Facebook posta objavljenog 29. kolovoza 2026. godine (arhiviran ovdje).

Screenshot/Facebook

U post je umetnuta grafika s društvenih mreža rubnog portala na njemačkom jeziku Transition News, koji je 27. kolovoza 2026. godine objavio članak na tu temu.

Infekcija koju prenose komarci

Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), Bolest Zapadnog Nila (ZN) je vektorima prenosiva bolest, čiji je uzročnik virus Zapadnog Nila (VZN), koji se u prirodi održava u ciklusu između ornitofilnih komaraca i ptica. Tako je i kod nas, krajem kolovoza, Hrvatski veterinarski institut potvrdio prisutnost VZN u uginulim vranama na području Zagreba.

“Ptice su primarni rezervoari i glavni domaćini virusa. Virus se umnožava u pticama koje su glavni izvori infekcije. Na krajnje slučajne domaćine: ljude, kopitare ili druge sisavce, virus se prenosi ubodom zaraženog komarca (vektora). To su prvenstveno komarci roda Culex, (vrste Culex pipiens), a mogu ga eventualno iznimno prenijeti i druge vrste iz roda Aedes. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka kontaktom”, piše HZJZ.

U Europi se većina ljudskih infekcija događa tijekom sezone komaraca, obično od kasnog proljeća do jeseni, s najvećim prijenosom koji se obično opaža između srpnja i rujna.

Na bolest Zapadnog Nila može se posumnjati na osnovi pojave opisanih kliničkih znakova na područjima na kojima je prema epizootiološkim podacima potvrđena aktivnost VZN-a. Trenutno su najbolje metode dokazivanja infekcije lančana reakcija polimeraze (PCR) i serološko dokazivanje IgM protutijela na virus Zapadnog Nila iz uzoraka krvi ili cerebrospinalnog likvora (1, 2).

Ne postoji licencirano cjepivo za ljude niti specifičan antivirusni tretman. Liječenje je ograničeno na upravljanje simptomima i potpornu njegu u bolnici za teške slučajeve.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, VZN nije nova prijetnja, ali uvjeti koji potiču njegovo širenje brzo se mijenjaju.

“Tople temperature i dulja ljeta daju komarcima više vremena i prostora za prijenos ovog virusa. Većina infekcija je blaga, ali otprilike 1 od 150 osoba koje se zaraze virusom razvit će tešku infekciju koja utječe na središnji živčani sustav, što može biti opasno po život.

Jednostavni koraci poput pokrivanja, korištenja repelenta protiv insekata i čišćenja stajaće vode oko kuće mogu napraviti stvarnu razliku. Svatko tko razvije visoku temperaturu, osip ili ukočenost vrata nakon uboda komarca trebao bi bez odgode posjetiti liječnika”, izjavio je Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor WHO-a za Europu.

Što znači “izolirati virus”?

Viruse, kao i ostale mikroorganizme, ne vidimo “golim okom” (veličina im je između 20 i 300 nm), ali o njihovom postojanju odavno postoji niz znanstvenih dokaza. Uz to, može ih se vidjeti posebnim instrumentima.

Tvrdnja da virusi ne postoje i da niti jedan nikada nije izoliran već se širila društvenim mrežama. Kao što smo pisali ranije, prvi otkriveni, odnosno izolirani, virus bio je virus mozaične bolesti duhana, krajem 19. stoljeća. Kasnije su izolirani i drugi virusi koji uzrokuju bolesti kod ljudi, a prvi od njih je virus žute groznice (1927. godine).

U postu koji analiziramo “izolacija virusa” potpuno je krivo shvaćena. Svakodnevno značenje riječi “izolacija” pokušalo se doslovno prenijeti na istoimeni pojam u virologiji pa se tako tumači da virus nije izoliran jer se u laboratorijskom uzorku uz njega nalaze i druge tvari. Proces izolacije uključuje uzimanje uzorka od zaražene osobe s visokim koncentracijama virusa i njegovo stavljanje na kulturu stanica koja može biti inficirana tim virusom.

Virusi se ne mogu razmnožavati i rasti samostalno poput bakterija, već trebaju žive stanice domaćina za reprodukciju. Na primjeru koronavirusa to je objasnila – raskrinkavajući mitove o izolaciji i nepostojanju virusa – britanska mikrobiologinja Siouxsie Wiles.

“Virusi moraju preuzeti stanicu domaćina kako bi se umnožavali. Drugim riječima, oni pretvaraju stanice u tvornice za proizvodnju novih virusa. Ovisno o proteinima na svojoj površini, virus može inficirati samo strogo određene stanice specifičnih vrsta domaćina ili pak širok raspon stanica različitih bioloških vrsta.

Zbog toga virolozi, kada žele izolirati virus iz uzorka, uzimaju taj uzorak ili njegov dio i dodaju ga stanicama – obično onima koje se relativno lako uzgajaju u laboratoriju. Potom prate hoće li te stanice uginuti i/ili hoće li se virusne čestice otpustiti u hranjivu podlogu u kojoj stanice rastu”.

Virus Zapadnog Nila izoliran je još 1937.

Virusi se izoliraju kako bi se identificirali uzročnici bolesti, proučile njihove karakteristike te razvila cjepiva i lijekovi. 

VZN prvi je put izoliran kod žene u okrugu Zapadnog Nila u Ugandi 1937. godine. Identificiran je kod ptica u području delte Nila 1953. godine. Nakon tih otkrića, laboratoriji su virus nebrojeno puta izolirali iz zaraženih vrsta komaraca, uginulih ptica, konja i ljudskih pacijenata tijekom rutinskog nadzora javnog zdravstva i dijagnostičkog testiranja.

Postojanje i uspješna izolacija virusa Zapadnog Nila u potpunosti su neosporne znanstvene činjenice, što potvrđuje više od 2900 znanstvenih radova indeksiranih u medicinskoj bazi PubMed pod pojmom “West Nile virus isolation”.

Na kraju dodajmo i to da je izvor na koji se pozvao domaći korisnik Facebooka pokojni Jon Rappoport, američki autor koji se predstavljao kao nezavisni istraživački novinar, a bio je poznat je po plasiranju netočnih i medicinski neprovjerenih tvrdnji o virusima (posebice za vrijeme pandemije Covida-19). Rappoport je bio jedan od glasnih širitelja netočne informacije da virus SARS-CoV-2 nije izoliran i da, samim time, ne postoji.

Zaključno, netočna je tvrdnja da virus Zapadnog Nila nije izoliran, kao i tvrdnja koja iz toga proizlazi – da virus ne postoji. Postojanje VZN-a dokazana je znanstvena činjenica potkrijepljena laboratorijskim i znanstvenim dokazima.
Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.