Fotografije uginulih vrana posljednjih se dana šire novozagrebačkim kvartovskim grupama na Facebooku. Stanovnici objavljuju lokacije na kojima su pronašli mrtve ptice i pitaju se jesu li zaražene virusom Zapadnog Nila, dok pojedini medijski naslovi dodatno pojačavaju dojam da Zagrebom vlada izvanredna situacija.
Zabrinutost nije nastala bez povoda. Virus je potvrđen kod pet uginulih vrana pronađenih na različitim zagrebačkim lokacijama, a javnost su dodatno uznemirile vijesti da su dvije zaražene osobe liječene na intenzivnoj skrbi Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. U međuvremenu je broj evidentiranih infekcija porastao: prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), do 4. rujna u Hrvatskoj ih je prijavljeno deset, od čega se pet odnosi na Zagreb i Zagrebačku županiju. Šest osoba razvilo je težu kliničku sliku i hospitalizirano je, dok su četiri infekcije bile asimptomatske. Smrtnih ishoda nije bilo, a HZJZ epidemiološku situaciju i dalje ocjenjuje uobičajenom.
To, međutim, ne znači da je svaka uginula vrana bila zaražena niti da mrtve ptice predstavljaju izravnu opasnost za ljude.
Ptice su prirodni domaćin virusa
Ptice su prirodni domaćini virusa Zapadnog Nila i imaju središnju ulogu u njegovu održavanju u prirodi. Virus između njih prenose zaraženi komarci, najčešće oni iz roda Culex. Kada se komarac hrani krvlju zaražene ptice, virus se u njegovu organizmu umnožava i dospijeva u žlijezde slinovnice, nakon čega ga komarac novim ubodom može prenijeti drugoj ptici, čovjeku ili konju.
Pojedine vrste ptica, među kojima su i pripadnice porodice vrana, osobito su osjetljive na zarazu. Zato pronalazak zaraženih uginulih vrana zdravstvenim i veterinarskim službama služi kao svojevrsni sustav ranog upozorenja: pokazuje da virus cirkulira između ptica i komaraca na tom području. Ne znači, međutim, da se građanin može zaraziti zato što je prošao pokraj uginule vrane ili boravio na mjestu na kojem je pronađena.
Hrvatski veterinarski institut virus je najprije potvrdio kod vrane pronađene 27. kolovoza u Zapruđu, a dan poslije i kod još četiri vrane pronađene na Kvaternikovu trgu, u Parku Bartola Kašića, na Savici i u Dupcu, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Ipak, treba napomenuti da svaka uginula vrana u Zagrebu nije nužno bila zaražena virusom Zapadnog Nila, to se može utvrditi jedino laboratorijskim testiranjem.
Građanima se ne preporučuje diranje uginulih ptica golim rukama. Ministarstvo navodi da pronalazak dviju ili više uginulih divljih ptica na istoj lokaciji treba prijaviti najbližoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji kako bi se, prema potrebi, provele pretrage na zarazne bolesti životinja.
Ljudi i konji u ovom su ciklusu slučajni i krajnji domaćini. Mogu se zaraziti ubodom komarca, ali u njihovoj krvi u pravilu ne nastaje količina virusa dovoljna da bi se novi komarac zarazio i nastavio širiti virus. Zato se bolest ne prenosi uobičajenim kontaktom među ljudima. Iznimno je zabilježen prijenos transfuzijom krvi ili transplantacijom organa, zbog čega se u razdobljima cirkulacije virusa provode odgovarajuće sigurnosne provjere darivatelja.
Većina zaraženih neće razviti nikakve simptome
Ubod zaraženog komarca ne znači nužno da će se osoba razboljeti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, između 70 i 80 posto infekcija virusom Zapadnog Nila prolazi bez ikakvih simptoma. Kada se simptomi pojave, razdoblje inkubacije najčešće traje od dva do 15 dana.
Kod približno petine zaraženih razvija se blaži oblik bolesti, poznat kao groznica Zapadnog Nila. Simptomi mogu uključivati povišenu temperaturu, glavobolju, umor, bolove u mišićima i zglobovima, slabost, mučninu, povraćanje i kožni osip. U većini slučajeva povlače se nakon nekoliko dana bez trajnih posljedica.
Teški neurološki oblik bolesti razvija se kod manje od jedan posto zaraženih. Virus tada može izazvati meningitis, encefalitis te u najtežim slučajevima, naglu slabost ili paralizu mišića. Među mogućim simptomima su vrlo visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, dezorijentiranost, tremor, grčevi, izražena slabost mišića, paraliza i koma. Većem riziku izložene su starije osobe, kronični bolesnici i osobe oslabljenog imuniteta.
Činjenica da su dvije osobe završile na intenzivnom liječenju stoga ne znači da tako težak oblik bolesti razvijaju dvije od svakih sedam zaraženih. Teži slučajevi imaju znatno veću vjerojatnost da budu prepoznati, testirani i evidentirani, dok velik broj infekcija bez simptoma ostaje neotkriven. Dio asimptomatskih slučajeva otkriva se tek rutinskim testiranjem darivatelja krvi i organa, pa službeno prijavljeni slučajevi ne predstavljaju ukupan broj ljudi koji su se zarazili.
Virus u Hrvatskoj cirkulira desetljećima
Iako bi se iz dijela medijskih naslova moglo zaključiti da se Hrvatska susreće s novom zaraznom prijetnjom, virus Zapadnog Nila na ovom je području prisutan već dulje vrijeme. Serološki nalazi upućuju na njegovo cirkuliranje još tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok su prvi potvrđeni slučajevi neuroinvazivne bolesti kod ljudi u Hrvatskoj zabilježeni 2012. godine . Tada je sedam slučajeva potvrđeno u trima županijama na istoku zemlje, a infekcije su se povremeno pojavljivale i tijekom kasnijih godina.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo do 31. kolovoza 2026. zaprimio je sedam prijava infekcije virusom Zapadnog Nila, od kojih se pet odnosilo na Zagreb i Zagrebačku županiju. HZJZ je pritom ocijenio da je riječ o uobičajenom obrascu pojavljivanja infekcija u Hrvatskoj. Takva ocjena ne umanjuje ozbiljnost stanja hospitaliziranih pacijenata, nego pokazuje da trenutačni broj evidentiranih slučajeva nije bez presedana niti sam po sebi upućuje na nekontroliranu epidemiju.
Virus ove godine pojačano cirkulira u više dijelova Europe. Prema podacima Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti koje je prenio Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar”, do 26. kolovoza u 15 europskih zemalja prijavljeno je 877 lokalno stečenih infekcija. Najviše ih je evidentirano u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj, a slučajevi su zabilježeni i u drugim dijelovima južne, srednje i jugoistočne Europe.
Pojavljivanje virusa tijekom ljeta i početkom jeseni nije neočekivano jer se upravo tada preklapaju sezona najveće aktivnosti komaraca i uvjeti pogodni za umnožavanje virusa u njima. Promjene klime, međutim, takva razdoblja mogu produljiti i stvoriti povoljnije uvjete za prijenos na širem području Europe.
Znanstvenik za Faktograf: Vrane nisu izvor zaraze za ljude, ali otkrivaju gdje virus cirkulira
“Ispravno je reći da se virus Zapadnog Nila održava u ciklusu između ptica i komaraca. Specifičniji odgovor bio bi da su određene vrste ptica rezervoar, odnosno domaćin u kojem se virus Zapadnog Nila umnožava, a s ptice na pticu prenosi se putem uboda komaraca”, objašnjava za Faktograf Vladimir Savić, voditelj Laboratorija za virologiju i patologiju Hrvatskog veterinarskog instituta.
Ptice se mogu zaraziti i bez uboda komarca, ali takav način prijenosa ima znatno manju ulogu u širenju virusa.
“Zaražavanje ptica bez uboda komarca od marginalne je važnosti u odnosu na širenje ubodom komaraca. Takvo širenje zamijećeno je u eksperimentalnim okolnostima u kojima su zaražene i zdrave ptice držane zatočene zajedno u malom prostoru, odnosno kavezu. Moguće je i zaražavanje ptica ingestijom, odnosno predacijom zaraženih ptica i lešina”, navodi Savić.
Ubod komarca stoga nije apsolutno jedini mogući put zaraze među pticama, ali je glavni način na koji se virus među njima širi u prirodi, napominje znanstvenik.
Hrvatski veterinarski institut virus je 27. kolovoza potvrdio kod vrane pronađene u Zapruđu, a sljedećeg dana stigli su pozitivni nalazi za još četiri vrane s Kvaternikova trga, iz Parka Bartola Kašića, sa Savice i iz Dupca. Time je potvrđena prisutnost virusa na tim zagrebačkim lokacijama, ali to ne znači da je njegova cirkulacija ograničena samo na njih.
“Pozitivni nalazi uginulih vrana na više zagrebačkih lokacija znače da je u tim vranama potvrđena nazočnost virusa Zapadnog Nila. Ovo potvrđuje prisutnost virusa na tim zagrebačkim lokacijama. U smislu raširenosti, ptice spadaju među najmobilnija živa bića te je za pretpostaviti da je raširenost trenutačno daleko veća od navedenih zagrebačkih lokacija. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti i da je virus prisutan u pticama u ostalim dijelovima Hrvatske, a i šire”, kaže Savić.
Nalazi kod zaraženih ptica istodobno upućuju na prisutnost komaraca koji mogu prenijeti virus.
“S obzirom na ciklus u kojem se između ptica virus održava hranjenjem komaraca na zaraženoj, a potom na zdravoj ptici, logički se može zaključiti da tamo gdje ima zaraženih ptica ima i komaraca koji su se hranili na zaraženim pticama, odnosno gdje ima zaraženih ptica ima i zaraženih komaraca”, objašnjava.
Pozitivne vrane zato nisu izravna opasnost za prolaznike, nego upozorenje da virus cirkulira i među komarcima koji ga mogu prenijeti ljudima. Istodobno, pronalazak uginule vrane sam po sebi ne dokazuje da je ptica bila zaražena virusom Zapadnog Nila.
“Čovjek se ne može zaraziti izravnim kontaktom sa zaraženom živom ili uginulom pticom. Ako građani pronađu uginulu pticu i iz bilo kojeg je razloga trebaju ukloniti ili premjestiti, ne trebaju je dirati golim rukama iz higijenskih razloga, nevezano za virus Zapadnog Nila”, ističe Savić.
Dodaje da bi građani izvan Zagreba trebali obavijestiti nadležnu veterinarsku službu kako bi se monitoring virusa mogao provoditi i u drugim dijelovima Hrvatske, dok se u Zagrebu uginule ptice i druge životinje mogu prijaviti nadležnim komunalnim službama.
Liječnik: Što manje komaraca, manja je šansa da se bolest širi
Činjenica da je u najnovijem presjeku šest od deset evidentiranih zaraženih osoba hospitalizirano može djelovati zabrinjavajuće, ali taj omjer ne pokazuje koliko često virus izaziva tešku bolest među svim zaraženima. Većina ljudi koji se zaraze nema nikakve simptome pa se infekcija kod njih najčešće nikada ni ne otkrije. Dio asimptomatskih slučajeva evidentira se tek rutinskim testiranjem dobrovoljnih davatelja krvi i organa.
Prema podacima HZJZ-a, između 70 i 80 posto infekcija prolazi bez simptoma. Kod većine preostalih zaraženih razvija se blaži oblik bolesti, poznat kao groznica Zapadnog Nila. Simptomi mogu uključivati povišenu temperaturu, glavobolju, umor, bolove u mišićima i zglobovima, mučninu, povraćanje i osip. Inkubacija najčešće traje od dva do 15 dana.
Marko Kutleša, pročelnik Zavoda za intenzivnu medicinu Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, objasnio je za N1 da približno 20 do 30 posto zaraženih razvije vrućicu praćenu temperaturom i bolovima u mišićima. Manje od jedan posto razvije neuroinvazivni oblik bolesti, kod kojeg virus zahvaća središnji živčani sustav i može izazvati upalu mozga, moždanih ovojnica ili kralježnične moždine. U najtežim slučajevima moguć je i smrtni ishod.
Teški oblici bolesti vrlo se rijetko pojavljuju kod mladih i zdravih osoba, iako nisu nemogući. Većem su riziku izloženi stariji ljudi, kronični bolesnici i osobe oslabljenog imunosnog sustava.
Kutleša je pojavu virusa opisao kao sezonsku, s najviše slučajeva tijekom kolovoza i rujna, te podsjetio da se svake godine bilježi određen broj oboljelih. Iako se broj prijavljenih infekcija posljednjih dana povećao, i Klinika Fran Mihaljević i HZJZ sadašnju epidemiološku situaciju i dalje ocjenjuju uobičajenom za ovo doba godine. Znatnije odstupanje zabilježeno je 2018., tijekom epidemijske sezone s većim brojem oboljelih.
To ipak ne znači da mjere suzbijanja prijenosa nisu potrebne. “Ne treba od toga raditi veliku dramu”, poručio je Kutleša, ali istodobno istaknuo da smanjivanje broja komaraca može ograničiti širenje virusa: “Što manje komaraca, to je manja šansa da se širi bolest.”
Grad Zagreb proveo protuepidemijsko suzbijanje komaraca
Nakon potvrde cirkulacije virusa među divljim pticama, Grad Zagreb najavio je protuepidemijske mjere suzbijanja odraslih komaraca. Hladno zamagljivanje iz vozila i ručnim zamagljivačima provedeno je 1. rujna na Savici, u Središću, Zapruđu, Travnom, Utrinama i Sloboštini, a 1. i 2. rujna na širem području Kvaternikova trga u Donjem i Gornjem gradu. Tretiranje se provodilo između 4 i 7 sati, a građanima je preporučeno da u tom razdoblju ne borave na otvorenom te da zatvore prozore i vrata.
Grad je objasnio da njegov redoviti program obuhvaća uklanjanje legla komaraca, suzbijanje ličinki, suzbijanje odraslih jedinki te protuepidemijske mjere pri pojavi bolesti. Lokacije, opseg i hitnost takvih intervencija na temelju epidemiološke obrade određuje Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Na mrežnim stranicama Grada navodi se da je redoviti program prvenstveno usmjeren na uklanjanje legla i suzbijanje ličinki u vodi, dok se zamagljivanje odraslih komaraca provodi na ograničenim područjima. Grad ondje upozorava da su metode suzbijanja letećih komaraca “slabo učinkovite, štetne za neciljane vrste i štetne za okoliš”. Zamagljivanje može kratkoročno smanjiti broj odraslih jedinki, ali ne uklanja njihova legla, zbog čega Grad kao najuspješniju mjeru izdvaja upravo uklanjanje stajaće vode i suzbijanje razvojnih oblika komaraca.
Ovim se zamagljivanjem očito htjelo odgovoriti na izvanrednu situaciju. Pitanja o obuhvatu i očekivanim učincima interventnog suzbijanja komaraca uputili smo Gradu Zagrebu, koji ih je proslijedio Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Iz Zavoda su nam kazali da zbog brojnih obveza visoke važnosti i kratkog roka njihovi stručnjaci nisu u mogućnosti pripremiti odgovore na postavljena pitanja.
Klimatske promjene produljuju sezonu rizika
Zagrebačke protuepidemijske mjere odgovor su na trenutačnu cirkulaciju virusa, no uvjeti u kojima ga komarci prenose mijenjaju se i dugoročno. Pojedinačnu pojavu virusa ili broj zaraženih nije moguće pripisati samo klimatskim promjenama: na brojnost komaraca i mogućnost prijenosa utječu i količina oborina, vlažnost, dostupnost stajaće vode, prisutnost zaraženih ptica te učinkovitost preventivnih mjera. Odnos pritom nije tako jednostavan da više temperature uvijek i posvuda znače i više komaraca.
Klimatske promjene ipak stvaraju sve povoljnije uvjete za njihovu dulju aktivnost i širenje bolesti koje prenose. Kako je ranije pisao Klimatski portal, topliji vremenski uvjeti omogućuju pojedinim vrstama komaraca preživljavanje i uspostavljanje populacija u dijelovima Europe u kojima prije nisu bile prisutne. ECDC navodi da bolesti koje prenose komarci postaju sve češće u Europi te da je virus Zapadnog Nila već prisutan u više europskih zemalja.
Za razumijevanje virusa Zapadnog Nila važna je razlika između širenja novih vrsta komaraca i promjena uvjeta za vrste koje su ovdje već prisutne. Culex pipiens, jedan od glavnih prijenosnika virusa, nije novopridošla tropska vrsta, nego je prirodno prisutan diljem Europe. Klimatska dimenzija u ovom slučaju stoga nije samo mogući dolazak egzotičnih komaraca, nego i produljenje toplih razdoblja tijekom kojih postojeći komarci mogu biti aktivni, hraniti se na zaraženim pticama i virus prenijeti dalje.
Da se mijenjaju i zemljopisne granice opstanka komaraca pokazuje i njihov nedavni pronalazak na Islandu, jednoj od rijetkih zemalja u kojima ih dotad nije bilo. Vrsta pronađena na Islandu nije glavni prijenosnik virusa Zapadnog Nila, ali taj primjer ilustrira kako zagrijavanje otvara nova područja vrstama koje ondje prije nisu mogle preživjeti.
Klimatski portal je, prenoseći novije preporuke ECDC-a upozorio da dulja topla i vlažna razdoblja omogućuju komarcima širenje na nova područja, dok bolesti poput denge, chikungunye i groznice Zapadnog Nila postaju sve veći javnozdravstveni izazov u Europi. Zbog toga će nadzor komaraca, uklanjanje njihovih legla i osobna zaštita od uboda imati sve važniju ulogu u budućnosti.
Kako građani mogu smanjiti rizik?
Dulja razdoblja pogodna za aktivnost komaraca znače i veću važnost prevencije, ali zaštita ne zahtijeva izvanredne postupke. ECDC preporučuje korištenje repelenata, odjeće koja prekriva veći dio tijela te mreža na prozorima i vratima (popularni komarnici) ili mreža protiv komaraca tijekom spavanja. Važno je i smanjiti broj mogućih legla u neposrednoj blizini kuća i zgrada.
Grad Zagreb pak građanima savjetuje uklanjanje nepotrebnih posuda i predmeta u kojima se može nakupljati voda, redovito pražnjenje ili mijenjanje vode u posudama koje se koriste te prekrivanje bačvi i drugih spremnika. Potrebno je održavati oluke, slivnike, bazene, ukrasna jezerca i fontane te paziti da se voda ne zadržava u vazama, podlošcima lonaca za cvijeće, automobilskim gumama i ceradama. Na ljetnim temperaturama razvojni ciklus komarca može trajati samo nekoliko dana, zbog čega se voda mora uklanjati redovito.
Uginule ptice ne treba dirati golim rukama, ponajprije zbog općih higijenskih razloga, nego njihov pronalazak prijaviti nadležnim službama. Grad Zagreb građane je pozvao da uginule ptice i druge životinje prijave higijeničarskoj službi ili komunalnom redarstvu kako bi lešine bile uklonjene. Sama prisutnost uginule vrane, međutim, ne znači da se osoba koja joj se približila zarazila virusom Zapadnog Nila.
Nema mjesta panici
Potvrđeni slučajevi zaraze i pacijenti s teškom kliničkom slikom pokazuju da virus Zapadnog Nila nije bezazlen. Istodobno, fotografija uginule vrane objavljena u kvartovskoj grupi nije sama po sebi dokaz da je ptica bila zaražena, niti znači da ljudima u njezinoj blizini prijeti izravna zaraza. Pozitivni nalazi kod vrana važan su pokazatelj da virus kruži između ptica i komaraca, ali na ljude ga u pravilu prenosi ubod zaraženog komarca.
Većina zaraženih neće razviti nikakve simptome, dok se kod malog dijela mogu pojaviti ozbiljne neurološke komplikacije. Zbog toga su nadzor virusa, suzbijanje komaraca i zaštita od njihovih uboda opravdani, kao i prijavljivanje uginulih ptica nadležnim službama. Nema, međutim, razloga da se svaka uginula vrana promatra kao neposredna prijetnja prolaznicima: dostupne činjenice pozivaju na oprez i odgovorno ponašanje, a ne na paniku.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
