Povezivanje migranata, izbjeglica i drugih manjinskih skupina sa širenjem zaraznih bolesti jedna je od najčešćih i najstarijih medicinskih dezinformacija. Nedavno se u domaćem dezinformacijskom krajoliku pojavila nova varijanta ovog mita i tvrdnja da su virus Zapadnog Nila u Hrvatsku donijeli necijepljeni stranci.
“VIRUS ZAPADNOG NILA KOJI SU U HRVATSKU DONJELI ZMAZANI-GUBAVI -NECJEPLJENI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!
u Hrvatsku je došao putem ljudi koji su ga donijeli u krvi, ne etiketirajući nikoga, ali radi zaštite zdravlja domaćeg stanovništva, da li se rade testiranja ili zdravstvene provjere na specifične zarazne bolesti za strane radnike, koji dolaze iz zemalja gdje su te zarazne bolesti velikim postotcima prisutne.
Virus Zapadnog Nila je otkriven 1937., naravno postojao je i ranije, ali je s razvojem virologije tek tada otkriven.
Prisutan je i prevelencija je uglavnom u Africi, dijelovima Azije i Bliskog istoka“, sadržaj je Facebook statusa objavljenog 30. kolovoza 2026. godine (arhiviran ovdje).
Nema prijenosa s čovjeka na čovjeka
Virus Zapadnog Nila ove sezone aktivan je u barem 15 europskih zemalja. Italija i Grčka prijavile su najveći broj slučajeva, a Hrvatska je dosad evidentirala deset oboljelih osoba.
Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), Bolest Zapadnog Nila (ZN) je vektorima prenosiva bolest, čiji je uzročnik virus Zapadnog Nila (VZN), koji se u prirodi održava u ciklusu između ornitofilnih komaraca i ptica. Tako je i kod nas, krajem kolovoza, Hrvatski veterinarski institut potvrdio je prisutnost VZN u uginulim vranama na području Zagreba.
“Ptice su primarni rezervoari i glavni domaćini virusa. Virus se umnožava u pticama koje su glavni izvori infekcije. Na krajnje slučajne domaćine: ljude, kopitare ili druge sisavce, virus se prenosi ubodom zaraženog komarca (vektora). To su prvenstveno komarci roda Culex, (vrste Culex pipiens), a mogu ga eventualno iznimno prenijeti i druge vrste iz roda Aedes. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka kontaktom”, piše HZJZ.
Dakle, komarac se zarazi kad ubode pticu koja je zaražena virusom. Čovjek je u ovom lancu takozvana “slijepa ulica” za virus: s njih se virus ne može dalje širiti. Ljudi ne razvijaju dovoljno visoku razinu virusa u svom krvotoku (viremiju) da bi prenijeli virus na nezarazne komarce koji ih ugrizu.
Rijetki, alternativni, putevi prijenosa uključuju transfuziju zaraženih krvnih produkata, transplantaciju zaraženih organa, izloženost zaraženom majčinom mlijeku, kožni ili konjunktivalni kontakt sa zaraženim tkivom i transplacentalni prijenos sa zaražene majke na fetus.
Migracije ptica, a ne ljudi
Korisnik Facebooka u svoj je status ubacio točan povijesni podatak o otkriću virusa, što ne poništava njegovu namjeru da za prijenos bolesti netočno okrivi strance i ljude u pokretu.
VZN prvi je put izoliran kod žene u okrugu Zapadnog Nila u Ugandi 1937. godine. Identificiran je kod ptica u području delte Nila 1953. godine. Nakon tih otkrića, laboratoriji širom svijeta su virus nebrojeno puta izolirali iz zaraženih vrsta komaraca, uginulih ptica, konja i ljudskih pacijenata tijekom rutinskog nadzora javnog zdravstva i dijagnostičkog testiranja.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), najveće epidemije dogodile su se u Grčkoj, Izraelu, Rumunjskoj, Rusiji i SAD-u. Mjesta epidemije nalaze se na glavnim migracijskim rutama ptica. U svom izvornom području, virus Zapadnog Nila bio je raširen diljem Afrike, dijelova Europe, Bliskog istoka, zapadne Azije i Australije. Od ulaska u SAD 1999. godine, virus se proširio i sada je široko rasprostranjen od Kanade do Venezuele.
VZN jest došao do Europe migracijama, ali ne ljudskim. Kako objašnjava Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), u Europu se unosi “putem ptica selica koje putuju iz podsaharske Afrike, sjeverne Afrike ili Bliskog istoka i prezimljuje u komarcima dok se prezimljavanje u lokalnim vrstama ptica u Europi ne može isključiti”.
U Hrvatskoj virus redovito cirkulira već više od deset godina, uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tijekom 2018. godine prijavljeno je 26 laboratorijski potvrđenih slučajeva, a jedna je osoba preminula.
Iako VZN nije nova prijetnja, valja napomenuti da se ubrzano mijenjaju uvjeti koji potiču njegovo širenje: Visoke temperature i dulja ljeta – što su posljedice klimatskih promjena – daju komarcima više vremena i prostora za prijenos ovog virusa.
Strah od migranata spojen sa strahom od bolesti
Faktograf se već ranije susreo s tvrdnjama da strani radnici predstavljaju prijetnju hrvatskom javnom zdravlju. Prošle se godine širila tvrdnja kako je riječki klinički bolnički centar “krcat migrantima zaraženim tuberkulozom“, nakon čega smo dobili podatak da tada “nije zabilježen nijedan slučaj prijenosa tuberkuloze sa stranih državljana na domicilno stanovništvo”.
Tada smo se obratili Ministarstvu zdravstva s upitom oko medicinske kontrole ulaska stranih radnika. U odgovoru su istaknuli da Ministarstvo u suradnji s HZJZ-om prati epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, uključujući prijave zaraznih bolesti kod stranih radnika. Nije zabilježen povećani rizik za javno zdravlje niti značajan porast zaraznih bolesti koji bi odstupao od uobičajenih sezonskih kretanja.
Ministarstvo je formiralo stručnu radnu skupinu koja analizira modele za potencijalno uvođenje zdravstvenih pregleda stranih radnika prije dolaska u Hrvatsku. U srpnju ove godine donijelo je odluku o sigurnosnoj mjeri provedbe zdravstvenog pregleda i cijepljenja državljana trećih zemalja iz viznog režima u svrhu produljenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj.
Također u srpnju, HZJZ je upozorio poslodavce i agencije koje zapošljavaju strane radnike da državljani trećih zemalja kojima je za ulazak u Hrvatsku potrebna viza, zdravstvene pretrage za prvi privremeni boravak moraju obaviti prije dolaska u Hrvatsku. Riječ je ponajprije o radnicima iz azijskih i afričkih država koji moraju pribaviti potvrdu o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu.
Dodajmo i to da za ljude ne postoji cjepivo protiv ovog VZN-a, pa nitko ne može biti neodgovoran “necijepljeni” širitelj. A osobna nehigijena – koju Facebook korisnik pripisuje stranim radnicima – nema nikakve veze s privlačenjem komaraca.
Radi smanjenja rizika od infekcija koje se prenose komarcima, osim dezinsekcijskih mjera suzbijanja komaraca, preporučene individualne mjere zaštite od komaraca su korištenje repelenata, izbjegavanje boravka na otvorenom u razdoblju najveće aktivnosti komaraca, (ako je provedivo) nošenje odjeće dugih rukava i nogavica prilikom boravka na otvorenom te primjena zaštitnih mreža na prozorima i vratima, repelenata za prostore i klima-uređaja za rashlađivanje prostora.
Zaključno, virus Zapadnog Nila u Hrvatsku nisu donijeli necijepljeni stranci. Dva su ključna razloga zašto je tvrdnja netočna: virus se ne širi ljudskim kontaktom, a cjepivo za tu bolest još uvijek ne postoji.
