Nakon što je Grad Zagreb prije nekoliko dana najavio da planira započeti proces uvođenja izvannastavnog predmeta zdravstvenog odgoja i obrazovanja u zagrebačke škole, vrlo brzo su se pojavili medijski napisi i videi na društvenim mrežama kako se iza svega toga “krije spolni preodgoj djece”.
Naime, integralni dio zdravstvenog odgoja i obrazovanja trebala bi biti i seksualna edukacija, iako je to tek jedan od četiri tematska područja predmeta.
Sveobuhvatno obrazovanje
Cilj je sveuobuhvatnog seksualnog obrazovanja (Comprehensive Sexuality Education, CSE) mlade ljude opremiti znanjem, vještinama, stavovima i vrijednostima koje su im potrebne da odrede svoju seksualnost i u njoj uživaju – fizički i emocionalno, pojedinačno i u paru, stoji u opisu Instituta Guttmacher, organizacije koja se bavi promicanjem seksualnih i reproduktivnih prava.
Edukacija ovog tipa mladim osobama pomaže u tome da pronađu adekvatne, znanstveno utemeljene informacije o seksualnim i reproduktivnim pravima, informacije koje će razbiti mitove o time temama, ali i da razviju vještine kritičkog mišljenja, komunikacije i pregovaranja, donošenja odluka i vlastitog razvoja. Radi se podučavanje o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i društvenim aspektima seksualnosti koje se temelji na kurikulumu, kako na svojim stranicama navodi UNESCO.
U Europskoj uniji (EU), implementacija seksualnog obrazovanja odgovornost je pojedine države članice. Međutim, EU ima odgovornost da radi na promoviranju zdravlja i prevenciji fizičkih i mentalnih bolesti.
I iako je zdravstveni odgoj kao predmet obavezan u 19 država članica EU-a, u Hrvatskoj je on duže od 20 godina – koliko traju pokušaji da se kao predmet uvede u sustav obrazovanja – snažno mjesto prijepora i protivljenja.
Pokušaj Željka Jovanovića
O uvođenju predmeta zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj priča se već godinama. Program je prvi put predstavio tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, nakon što je 2012. donesena Odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama.
Iduće, 2013. godine, predstavljen je kurikulum zdravstvenog odgoja u školi podijeljen u četiri modula: živjeti zdravo, prevencija nasilničkog ponašanja, prevencija ovisnosti i spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.
Podršku uvođenju zdravstvenog i seksualnog odgoja u škole dale su tada i Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova jer su smatrale da škola mora biti jedna od ključnih karika u informiranju djece o spolnosti, što ne sprečava roditelje da savjesno i odgovorno odgajaju djecu, u skladu sa svojim svjetonazorom, kako su tada napisale.
“Zdravstveni odgoj u našim školama temelj je prevencije, unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti i osiguravanja kvalitete života. Strah raste u neznanju, a jedan od najvećih strahova sigurno je strah od bolesti. Prema tome, odgoj i obrazovanje za zdravlje u našim školama je borba za čovjeka koji će znanjem i vještinama, vrijednostima i stavovima upravljati svojim zdravljem i tako se boriti za svoju osobnu slobodu. Bez osobne slobode svakog pojedinca nema ni slobode društva”, stoji u ministrovu predgovoru Priručniku o zdravstvenom odgoju za učitelje i stručne suradnike u osnovnoj školi koji je objavljen 2013. godine.
Decentralizacija
Međutim, protivljenje uvođenju zdravstvenog odgoja i seksualnog obrazovanja u škole bilo je tako snažno da je, nakon dvadesetogodišnjeg bezuspješnog zagovaranja prema nacionalnim institucijama, decentralizacija seksualne edukacije postala strateška zagovaračka odluka, kao što to u članku za Libelu piše Amir Hodžić, stručnjak za pitanja uvođenja seksualne edukacije u škole.
Bilo je potrebno 11 godina od pripreme kurikuluma da zaista i dođe do eksperimentalne provedbe zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Dogodilo se to u Rijeci koja je prošle godine krenula s provedbom, dok su pripreme u razvoju programa krenule 2022. godine.
Ove godine početak priprema za provedbu predmeta zdravstvenog odgoja i obrazovanja najavio je i Grad Zagreb. Na konferenciji “Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu” koju su 9. rujna organizirale udruge Status M i CESI govorio je i pročelnik gradskog Ureda za obrazovanje, sport i mlade Luka Juroš koji je iznio kako će se cijeli proces odvijati, iako je istaknuo kako još uvijek ne može točno reći koliko će škola biti uključeno u provedbu ovog pilot-projekta. Radi se o izvannastavnoj aktivnosti koju će učenici birati sami, kao što je slučaj s građanskim odgojem.
“Pitanje zdravlja djece i mladih jedno je od ključnih i gorućih pitanja suvremenog društva”, kazao je Juroš na konferenciji. Jedno od najbitnijih pitanja je, naravno, ono mentalnog zdravlja, korištenja mobilnih uređaja, slabljenja socijalnih veza i različite vrste mentalnih poteškoća.
Uz to su bitna pitanja i spolnog i reproduktivnog zdravlja, maloljetničkih trudnoća, spolno prenosivih bolesti, ali i seksualnog nasilja, dodao je Juroš.
Grad Zagreb formirao je Povjerenstvo za izvannastavnu aktivnost zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama koje će raditi na kurikulumu i hodogramu implementacije.
Očekuje se da će predmet započeti na jesen iduće godine, a proces je modeliran na razvoju i implementaciji predmeta građanskog odgoja. Stoga Juroš smatra da ima dovoljno vremena te da će sve biti spremno do jeseni iduće godine, iako je iz publike tijekom konferencije izražena skepsa da će sve biti spremno u tako kratkom roku.
Kurikulum zdravstvenog odgoja i obrazovanja uključit će teme zdravih stilova života, prevencije ovisnosti, što se odnosi i na pretjerano korištenje mobitela, ali i na kockanje, pušenje i druge oblike ovisnosti prisutne među djecom, kao i pitanja vezana uz mentalno zdravlje te spolno i reproduktivno zdravlje.
Pilot projekt u Rijeci
U Rijeci je pilot-projekt Zdravstvenog odgoja i obrazovanja proveden u šest osnovnih škola, u fondu od 70 sati godišnje.
Provedba je zamišljena kroz dva odvojena obrazovna ciklusa od kojih prvi uključuje učenike i učenice 5. i 6. razreda, a drugi učenike i učenice 7. i 8. razreda, dok su aktivnosti bile organizirane kroz četiri tematska područja – Zdravi stilovi života, pravilna prehrana i tjelesna aktivnost, Mentalno zdravlje, Prevencija ovisnosti i rizičnih ponašanja i Spolno i reproduktivno zdravlje te rodna ravnopravnost.
Evaluacija tog programa, koja je započela prošle godine, trenutno je u tijeku, a pilot-program nije naišao na protivljenja, što je u skladu i s rezultatima istraživanja provedenog 2021. godine na reprezentativnom nacionalnom uzorku koje je pokazalo da više od tri četvrtine građanki i građana Republike Hrvatske smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, dok bi 78 posto ispitanih to obrazovanje u školama učinilo obveznim.
U Švedskoj obavezan predmet od 1955.
Neke dobre prakse koje se tiču seksualne edukacije na razini Europe iznesene su i na konferenciji u organizaciji zagrebačkih udruga.
U Švedskoj, primjerice, sveobuhvatno seksualno obrazovanje obavezan je predmet i to od 1955. godine.
Međutim, i ondje je proces implementacije trajao dugo, a sam predmet se kroz godine mijenjao i prilagođavao. Tako su se kurikulumu koji se u početku fokusirao na biološko i reproduktivno zdravlje dodavale teme o seksualnom nasilju, pristanku, maskulinitetu, ali i LGBTIQ+ pravima. Također, seksualno obrazovanje obavezni je dio drugih predmeta, poput biologije, umjetnosti, pa čak i religijskih znanosti, stoga se teme često isprepliću.
Važno je napomenuti da u toj državi nema “priziva savjesti” oko ove teme. Znanje o seksualnoj edukaciji obavezno je za učitelje i nastavnike, ravnatelji škole odgovorni su da učenici budu educirani kroz programe seksualne edukacije te je ona uključena u planove rada deset nastavnih predmeta, pojasnio je Frank Berglund iz Švedske nacionalne asocijacije za seksualnu edukaciju (Swedish Association for Sexuality Education, RSFU), neprofitne udruge koja se bavi zagovaranjem ljudskih i seksualnih prava.
“Seksualno obrazovanje se također ne predaje odvojeno, već su dječaci i djevojčice zajedno, tako da svi dobiju iste informacije. Cilj je uvijek bio da se daju iskreni i točni odgovori na pitanja koje mladi postavljaju i koja su mladima bitna”, istaknuo je Berglung na konferenciji.
Seksualno obrazovanje temelji se na dijalogu. Neki roditelji, pak, ne mogu ili ne žele sa svojom djecom pričati o ovim temama, što mlade čini ranjivima. Zato je na školi da osigura da svi imaju pristup istim informacijama, što u konačnici pomaže i društvu, kaže Berglund.
Nama nešto bliže, u talijanskoj pokrajini Emilia-Romagna od 2013. godine provodi se, također uspješan, program “W L’amore”, na mlade između 11 i 13 godina.
Radi se o adaptaciji nizozemskog programa “Long Live Love”, jednog od najstarijih i najuspješnijih programa u području školske seksualne edukacije.
U Italiji seksualno obrazovanje nije obavezno kao što je to slučaj u Švedskoj, a ne postoji niti zakonodavni okvir. U provođenje projekta uključene su regionalne uprave, zdravstvene uprave, škola, nastavnici, zdravstveni i socijalni radnici, vršnjački edukatori, udruge, roditelji i obitelji. Njime je u regiji obuhvaćeno oko 80 posto ciljane skupine te više od 60 škola.
Benefiti seksualne edukacije
Unatoč protivljenjima i optužbama o uvođenju “rodne ideologije”, brojni su benefiti seksualne edukacije.
Seksualno obrazovanje zapravo dovodi do toga da mladi kasnije stupaju u spolne odnose, do povećanja uporabe kondoma i drugih metoda kontracepcije kada su mladi spolno aktivni, jača znanje mladih o tijelima, zdravim vezama i odnosima, smanjuje rizično ponašanje, kao i učestalost spolnih odnosa bez zaštite.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi kako seksualno obrazovanje poboljšava i sposobnost djece i mladih da reagiraju na zlostavljanje, prekinu ga i da pronađu pomoć kada im je potrebna. Učenje o tjelesnoj autonomiji, pristanku i osobnim granicama pomaže u smanjenju visokorizičnog ponašanja, poput sextinga ili slanja intimnih fotografija, što pak može dovesti do ucjenjivačke pornografije.
Bez obzira na brojne benefite zdravstvenog odgoja i seksualne edukacije i veliki interes za uvođenje takvog predmeta u škole, što je bilo vidljivo i po interesu za konferenciju zagrebačkih udruga, i više od 20 godina nakon prvih pokušaja uvođenja ovog predmeta on se i dalje instrumentalizira za političke borbe i skupljanje političkih poena, istaknuto je na konferenciji.
