U četvrtak se na Cvjetnom trgu u Zagrebu održao neobičan prosvjed. Nekoliko osoba, originalno iz Čečenije, ruske republike na Kakvazu, okupilo se u centru Zagreba. Došli su iz drugih europskih država, poput Austrije i Belgije, kako bi upozorili na kršenja ljudskih prava Čečena koji traže zaštitu u Europi, a prijete im deportacije natrag u Rusku Federaciju iz koje su pobjegli zbog represivne političke situacije i od prisilne mobilizacije.
Jedan od povoda za prosvjed bio je i nedavni slučaj štrajka glađu osoba koje traže međunarodnu zaštitu i trenutno se nalaze u Prihvatnom centru za strance Ježevo, od kojih su većinom štrajkale osobe iz Ruske Federacije.
Štrajk glađu u Ježevu
Informacije o štrajku glađu u kojem je inicijalno sudjelovalo 55 žena i muškaraca dobili smo iz pisma koje je krajem siječnja stiglo u našu redakciju. Većinom se radi o ljudima sa Sjevernog Kavkaza, odnosno Ruske Federacije, a koji su pobjegli zbog prijetnji od novačenja ili zbog protivljenja režimu. Oni su 20. siječnja započeli štrajk glađu i to zato jer su, kako navode, “proizvoljno i dugotrajno lišeni slobode bez obrazloženih odluka, dokaza ili sudske kontrole”.
I dok iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), u čijoj je Ježevo nadležnosti, u odgovoru na naš upit navode kako ondje “nije zabilježen štrajk glađu, niti odbijanje uzimanja hrane od strane štićenika Centra”, aktivisti koji su u četvrtak prosvjedovali u centru Zagreba potvrđuju da su i oni dobili informacije o štrajku glađu.
Jedna od aktivistica za ljudska prava iz Čečenije, Roza Dunajeva, i prije prosvjeda upozoravala je da su migranti u Ježevu, većinom iz republika Dagestan, Čečenija i Ingušetija “izloženi pritisku, zastrašivanju i ucjenama”. Ona je na dan prosvjeda posjetila Ježevo i rekla da su prema razgovorima koje je unutra obavila s nekoliko osoba saznala da su se nakon štrajka glađu neki uvjeti poboljšali.
No, upozorava kako deportacije i dalje prijete. Ljudi, kazala je Dunajeva na prosvjedu, bježe od prisilne mobilizacije jer ne žele sudjelovati u rusko-ukrajinskom sukobu. Pri povratku u Rusku Federaciju prijete im mučenja, zatvorske kazne ili prisilna mobilizacija od koje su prvotno pokušavali pobjeći.
Na prosvjedu su aktivisti rekli kako i druge europske države deportiraju Čečene natrag u Rusku Federaciju. Neke, poput Belgije, to čine jer Rusiju smatraju sigurnom državom, dok druge, poput Hrvatske, osobe sa Sjevernog Kavkaza vide kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
I u pismu kojeg smo dobili navodi se kako su tražitelji azila na tri mjeseca smješteni u detencijskoj ustanovi zatvorenog tipa “navodno ‘zbog interesa nacionalne sigurnosti'”, nakon čega se detencija “automatski iznova produžuje – bez dokaza, a na temelju neutemeljenih i nerazloženih objašnjenja”.
“Kao rezultat svega toga, Europa je zatvorila ljude koji su pobjegli od progona, mučenja, zatvaranja i prisilnog sudjelovanja u ratu protiv Ukrajine”, piše u pismu štrajkača.
Navode i kako ih pripadnici sigurnosnih službi redovito posjećuju u Ježevu, vrše psihološki pritisak i pokušavaju ih prisiliti na suradnju. Kada naiđu na odbijanje takve suradnje, pripadnici sigurnosnih službi im “izravno ili neizravno prijete negativnim posljedicama” tog čina, a za suradnju “obećavaju pomoć”.
Obitelji se razdvajaju, djecu se odvaja od očeva, a žene ostaju bez podrške u izrazito teškim uvjetima. Muškarce se smješta u detencijske centre, dok se žene premješta u druge ustanove.
“Ovo nije izolirani slučaj, već dio šire sistemske prakse kriminalizacije tražitelja azila, osobito osoba iz Sjevernog Kavkaza. Šutnja i nečinjenje u ovom trenutku znače suodgovornost”, stoji u pismu.
“Detencija se često primjenjuje automatski”
O praksama koje su opisane u pismu, poput produžavanja detencija, već je pisao Centar za mirovne studije (CMS) u svom policy paperu “Iza rešetaka: Ni krivi, ali dužni” koji je objavljen 2025. godine.
“Unatoč detaljnom pravnom okviru, detencija se često primjenjuje automatski, bez individualne procjene, i koristi se kao sredstvo zastrašivanja, umjesto kao krajnja mjera”, piše CMS u svom izvještaju.
Da je ova praksa ostala nepromijenjena govori nam odvjetnik u CMS-u Luka Kos.
Kos ističe i kako je CMS kroz svoj rad s tražiteljima azila uvidio da su osobe koje se proglašavaju prijetnjama nacionalnoj sigurnosti “redovito one muslimanske vjeroispovijesti, upravo s područja Sjevernog Kavkaza”. Riječ je često o Čečenima, ali i “drugim manjinskim narodnostima iz Ruske Federacije koji su u nekom trenutku svoje povijesti sudjelovali u borbama za neovisnost”, kaže Kos.
U podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) možemo vidjeti kako je prošle godine najviše tražitelja azila bilo upravo iz Ruske Federacije. Prema podacima koje smo dobili iz MUP-a, trenutačno se u Ježevu nalazi 70 osoba iz 27 različitih država, a najzastupljenije su osobe iz Turske i Pakistana.
Kako nam je kazao Kos, Zakon o strancima predviđa više kategorija blažih mjera ograničavanja slobode kretanja, primjerice, češće javljanje u policijsku stanicu.
Međutim, u Hrvatskoj se u velikom broju slučajeva ne radi procjena svih individualnih okolnosti i činjenica na temelju kojih se određuje smještaj u detencijske centre.
Kos ističe kako ovakve prakse treba smjestiti “u okvir međunarodne zaštite i traženja azila u Republici Hrvatskoj” gdje je u prošloj godini međunarodna zaštita odobrena za 25 osoba, od čega su 24 osobe dobile azil, a čak 16 od njih su maloljetnici.
Potrebna je individualizirana procjena
Udruga Bez granica već godinama pruža besplatnu pravnu pomoć osobama pod međunarodnom zaštitom.
Iz te udruge su za Faktograf pojasnili kako je zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite, prema ustaljenoj praksi Suda Europske unije, dopušteno i može se opravdati isključivo na temelju individualne procjene, kada osobno ponašanje pojedinca predstavlja stvarnu, trenutačnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju temeljnom interesu društva, odnosno unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti.
Dakle, zadržavanje kojim se ograničava sloboda zaštite se može naložiti samo kada se pokaže potrebnim i kada se na temelju pojedinačne ocjene konkretnog slučaja, ne mogu učinkovito primijeniti druge, manje prisilne mjere.
“Zadržavanje tražitelja ne bi smjelo biti pravilo, nego iznimka”, ističu iz ove udruge te dodaju kako je ograničavanje temeljnog ljudskog prava na slobodu kretanja “dopušteno samo uz strogo individualiziranu procjenu, precizne i provjerene činjenice, pri čemu je nužno dokazati nužnost i razmjernost primjene takve mjere. U slučajevima izricanja mjera zadržavanja zbog zaštite nacionalne sigurnosti, tražiteljima u pravilu nisu dostupne informacije o činjenicama na kojima se temelje saznanja nadležnih tijela, što izravno utječe na mogućnost korištenja djelotvornog pravnog lijeka”.
I dok se u Ježevu, prema riječima ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, smještaju “suspektne osobe”, Kos iz Centra za mirovne studije smatra kako se sve zapravo svodi na pitanje “radi li se o nacionalnoj sigurnosti ili politici koga mi želimo, a koga ne želimo u Republici Hrvatskoj, što je suprotno ideji i svrsi izbjegličkog prava”.
Nije moguće dobiti uvid u broj osoba kojima je odbijen azil, dodaje, ali “iz prakse vidimo da su, primjerice, neke osobe koje su u Hrvatskoj bile proglašene prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, znale normalno dobiti azil u drugim državama članicama EU-a”.
Prijave Uredu pučke pravobraniteljice
I prijave Uredu pučke pravobraniteljice svjedoče o sličnim praksama o kakvima se piše u pismu.
Jedna osoba smještena u prihvatnom centru, a kojoj je u konačnici omogućeno da zatraži međunarodnu zaštitu, navela je da je pod prijetnjama bila prisiljena potpisati da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kazali su nam iz tog Ureda.
Također, trenutačno postupaju i po nedavnoj pritužbi druge osobe, koja je isto navela da je isti dokument bila prisiljena potpisati pod prijetnjama, zbog čega se obratila i MUP-u s molbom da taj dokument proglase nevažećim, a postupak je u tijeku.
Dodatno, i posljednjih godina, govore iz Ureda pučke pravobraniteljice, zaprimali su pritužbe na postupanje službenika Prihvatnog centra za strance u Ježevu, a one su se odnosile na nemogućnost pristupa sustavu međunarodne zaštite, trajanje ograničenja slobode kretanja, pristup zdravstvenoj skrbi, ali i druge probleme.
Kos ističe i pitanje “intenziteta i prisutnosti agenata Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) u Ježevu i u drugim objektima pod kontrolom MUP-a”.
“Ono što prethodi smještaju u detencijski centar, a to možemo reći na temelju različitih svjedočanstava, ne samo tražitelja azila u Hrvatskoj, nego osoba koje su otišle u druge države, su razgovori u kojima se osobama – još dok su na slobodi – vrlo izričito govori da im, ako ne odustanu od zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na šest mjeseci, pa i duže, prijeti smještaj u detencijski centar.
I zapravo im se govori da je najbolje da odustanu od zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Ako osoba pokaže da se protivi tome i da želi ostati pri zahtjevu za azil, onda se ljude na temelju razloga da su prijetnja nacionalnoj sigurnosti zapravo izmješta u Ježevo”, govori nam Kos.
Hrvatska je inače poznata po strogoći kada je riječ o dodjeli azila, a vrlo je vjerojatno da će se ona samo pojačati.
Naime, u narednom razdoblju migrantsku detenciju značajno će oblikovati Pakt EU-a o migracijama i azilu.. Pakt predviđa povećanu upotrebu detencije diljem Europe, osobito u kontekstu graničnih postupaka.
Tako je na sjednici u srijedu Vlada u Hrvatski sabor uputila izmjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, čiji je cilj upravo usklađivanje s Paktom o migracijama i azilu. U najnovijim izmjenama planiraju se postrožiti kriteriji za odobravanje međunarodne zaštite, a predviđa se i mogućnost ograničavanja slobode kretanja tražiteljima azila i strancima u transferu u posebnim slučajevima.
Također će se usvojiti koncept sigurne treće zemlje i EU lista sigurnih zemalja koji će omogućiti brže proglašavanje određenih zahtjeva neprihvatljivima, budući da dolaze iz tih sigurnih zemalja. Lista uključuje Bangladeš, Kolumbiju, Egipat, Indiju, Kosovo, Maroko, Tunis i kandidatske države.
Od 2015. do danas osobama iz Ruske Federacije odobreno je 50 međunarodnih zaštita
Na naš dodatni upit MUP-u imaju li osobe iz Ruske Federacije pravo na azil govore nam kako, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravo na azil ima tražitelj za kojeg se u ispitnom postupku utvrdi da osnovano strahuje od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Dodaju i kako se svaki zahtjev za međunarodnu zaštitu “razmatra zasebno na temelju individualnih okolnosti tražitelja”.
Prema podacima koje smo dobili od MUP-a, od 2015. godine do danas osobama iz Ruske Federacije odobreno je ukupno 50 međunarodnih zaštita (azil i supsidijarna zaštita).
Prema informacijama kojima Faktograf raspolaže, štrajk glađu u Ježevu završio je u nedjelju, 25. siječnja, kada je i zadnji štrajkač prekinuo štrajk.
Iz Ureda pučke pravobraniteljice, pak, potvrđuju nam kako trenutno provode postupanje zbog pritužbi koje su primili da je dio smještenih osoba štrajkao glađu.
U nedavnom posjetu Ježevu koje su proveli ocijenili su kako su neke preporuke iz prijašnjih godina usvojene, ali većina problema ostaje.
Nema dovoljno sustavnog prepoznavanja osoba koje se nalaze u ranjivom položaju, treba unaprijediti mehanizam podnošenja pritužbi, kao i omogućiti i pristup širem krugu organizacija civilnog društva, osobito onima koje se bave zaštitom ljudskih prava, ističu iz Ureda pučke pravobraniteljice.
