Godina dana s alt-rightom: “Zastrašujuće je kako se čovjek brzo navikne na zlo”

Sanja Despot

“Moja godina u Kekistanu“ naziv je dokumentarca kojeg je 25-godišnji Patrik Hermansson snimio skrivenom kamerom tijekom jednogodišnjeg druženja (od rujna 2016. do rujna 2017.) s pripadnicima britanskog i američkog alt-righta te sličnih neonacističkih i drugih pokreta krajnje desnice.

Mladi Šveđanin, koji živi u Londonu, radi kao istraživač prilično jake organizacije Hope not Hate koja istražuje i provodi kampanje protiv stranaka i grupa krajnje desnice u Britaniji i šire u Europi. Primarni cilj njegove infiltracije bio je razotkrivanje organizatora London Foruma, okupljališta krajnje desnice, a taj su cilj, kako nam je ispričao, i ostvarili. Objava filma i pripadajućeg izvještaja osramotila je London Forum. Sve ostalo, uključujući i dokumentiranje nasilnog obračuna u američkom Charlottesvilleu u kojem je u kolovozu u napadu automobilom poginula jedna žena, a više desetaka ljudi je ranjeno, razvoj je događaja s kojim u početku nisu računali.

Njegov film i izvještaj zanimljivi su i hrvatskoj publici jer se kao jedan od eminentnijih teoretičara nove desnice spominje i hrvatski pisac i političar, bivši djelatnik hrvatskih veleposlanstava i djelatnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine Tomislav Sunić.

Ne-bijelce treba protjerati zrakoplovima

Kako opisuje Hermansson, jedne večeri u svibnju 2017. sjedio je na večeri u Mandeville Hotelu u središnjem Londonu. Večera je organizirana u čast pokojnog britanskog intelektualca krajnje desnice te miljenika alt-righta Jonathana Bowdena. Na taj su događaj pristigle neke najvažnije alt-right figure iz Europe i Amerike. Vrijeme njihova slijetanja u London bilo je tajna, ali Hermansson je do tada stekao toliko povjerenje da je na Heathrowu dočekao Colina Robertsona (Millennial Woesa)  najprominentnijeg britanskog vlogera koji se skriva po Europi od kada je u siječnju 2017. otkriven njegov pravi identitet.

„Ta je večera bila okupljanje krajnje desnice kakvog nije bilo duže vrijeme. Hrvatski pisac Tomislav Sunić, važna figura Europske nove desnice i autor utjecajne knjige ‘Against Democracy and Equality’ (kod nas izašla 2009. pod imenom ‘Europska nova desnica’ u izdanju Zlatka Hasanbegovića op. a.) sjedio je odmah do mene raspravljajući o mogućnostima masovnog protjerivanja ne-bjelačkog britanskog stanovništva. Ustvrdio je kako je moguće sve staviti na avione i da bi svake tri minute po jedan zrakoplov mogao napuštati Heathrow!

Na svakoj normalnoj večeri mogućnost nasilnog premještanja ne-bijelaca bila bi popraćena šokom, ali repatrijacija stanovništva za ovim je stolom bila dosta nekontroverzna tema.

Ostatak noći pričao sam s Britancima, Šveđanima, Litvancima i Amerikancima. Neki od njih bili su super zvijezde u pokretu, kao što je to nikad ranije fotografiran američki alt-right teškaš Greg Johnson.

Preko zvuka kucanja čaša, muškarci u iznajmljenim frakovima raspravljali su o eugenici, predstojećem rasnom ratu i navodnom genocidu koji se provodi nad bijelim ljudima. Samodopadno su si čestitali kako su uspjeli ovu večeru zadržati tajnom, daleko od ljubopitljivih očiju antifašista. Nisu znali da ja tajno snimam cijelu stvar“, opisao je Hermansson u svom izvještaju.

Amerika kao etnička država bijele rase

Patrik Hermansson uspio se uvući u samo srce London Foruma ponajprije zahvaljujući tome što nezanemariv dio nove desnice uživa u pretkršćanskim ritualima. Jedan od glavnih organizatora, Stead Steadman obožavatelj je švedske mitologije i vikinških rituala. Nakon što je stekao njegovo povjerenje, počeo je sudjelovati u odlučivanju tko će imati pristupa organizaciji.

„To je organizacija koja je bila bazirana na tajnovitosti i povjerenju, s važnim govornicima kao što je Sunić. Oni dolaze u London i pričaju s ljudima krajnje desnice, sve je vrlo tajnovito, ne otkriva se lokacija i osjećaju kako mogu dijeliti svoje ideje u ‘sigurnom prostoru’, a kad ih se izloži u javnost, njihova je reputacija nestala, nitko im više ne želi doći. To smo željeli postići ovom infiltracijom“, ispričao je Hermansson za Faktograf nakon što je njegov film prikazan na Human Rights Film Festivalu u Zagrebu.

Preko njih uspostavio je kontakte s različitim neonacističkim i antisemitskim grupama u Britaniji, da bi potom shvatio kako mu predstoji put do srca alt-righta – do Amerike, gdje je kruna svega bila prisutnost na krvavom događaju u Charlottesvilleu u Virginiji. Povod desničarskog okupljanja bilo je micanje statue Roberta E. Leeja, zapovjednika vojske Konfederacije iz parka koji je do prošle godine nosio njegovo ime, a kojeg su gradske vlasti preimenovale u Emancipation Park (Park oslobođenja), smatrajući da on vrijeđa osjećaje jednog dijela stanovnika. U obranu zapovjednika gubitničke vojske iz američkog građanskog rata pristiglo je šareno društvo neonacista i pristaša KKK, naoružanih i opremljenih svastikama i slikama Donalda Trumpa. Događaj je kulminirao gaženjem protuprosvjednika.

Atmosferu je zakuhao guru alt-righta Richard Spencer, začetnik i glavni ideolog „alternativne desnice“, istoimenog portala i pokreta koji promiče rasnu teoriju sličnu onoj iz vremena Hitlerove Njemačke. Spencer se zalaže za Ameriku kao etničku državu bijele europske rase. Pažnju šire javnosti privukao je u studenom 2016. kad je tijekom alt-right konferencije u Washingtonu digao ruku u nacistički pozdrav i Trumpa pozdravio s „Hail Trump“, iako mu to nije bilo prvi put da koristi taj pozdrav.

Spenceru je zabranjen ulaz u Veliku Britaniju od 2016., a prije mjesec dana čak mu je i notorna Poljska stavila zabranu ulaska u zemlju, odnosno dolaska na marš povodom Dana nezavisnosti Poljske. Riječ je o tradicionalnom okupljanju neonacističkih grupa na kojem se ove godine skupilo 60 tisuća prosvjednika i zbog kojeg se Poljska ponovo našla na udaru EU. Višegodišnja zabrana ulaska odnosi se na Schengen i pridruženo područje, uključujući Hrvatsku. Prije toga, 2014. Spenceru je zabranu stavila Mađarska, u novije vrijeme prilično popularna među sličnim grupama. Mađarska ga je protjerala kako bi spriječila neonacističku konferenciju u organizaciji Spencerova National Policy Institutea.

Mrežu alt-right grupa, organizacija krajnje desnice i poricatelja Holokausta koju je obišao Hermansson možete pogledati na sljedećem linku.

Hermansson: Ne čini mi se da je to kratkoročni trend

Alt-right je pokret koji raste, ali koliko je brojan zapravo se ne zna. „Teško je govoriti o brojkama jer je to primarno on-line pokret. Ljudi koje sam sretao i koje vidimo na demonstracijama su iznimke. Znamo da web stranice rastu. Neke od njih imaju i po milijun posjetitelja. Postoje po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi“, kaže Hermansson.

Osnovno je pitanje, naravno, je li riječ o trendu koji će narasti do neke granice pa potom pasti ili svjedočimo početku nečeg novog i veoma opasnog. „Neke od tih organizacija i grupa koje su unutar njih će nestati i iz njih ništa neće proisteći, ali ono što straši je da su se te ideje stvarno primile vrlo široko među mladim ljudima, imaju sve više pratitelja na stranicama, a sve više ljudi dolazi i na prosvjede. Ne čini mi se da je to kratkoročni trend. Mislim da je to nešto oko čega se moramo jako brinuti jer oni postaju sve hrabriji. U Charlottesvilleu su se prvi put tako okupili u Sjedinjenim Državama, viđamo sve veće i veće prosvjede po Europi, ne nužno alt-right, ali stranaka krajnje desnice i neofašista“, smatra ovaj istraživač.

Alt-right ne ide u aktivno regrutiranje ljudi, već ljudi njima prilaze. Obično to ide tako da popularni youtuberi ili blogeri na svojim kanalima objave da će sudjelovati na nekoj konferenciji, a onda ih pratitelji kontaktiraju. „Ima i puno priča od usta do usta. Dođeš na neki od tih foruma, čuješ ideje, pa odeš na drugi forum, pričaš s ljudima. Ali ako pratiš takve kanale, ti si već zapravo na liniji. Možda još nisi aktivan u nekoj organizaciji, ali dijeliš ideje“, objašnjava.

Nasilje je, naročito u Americi, sastavni dio.

„Osobno nisam prisustvovao nijednom ubojstvu, ali sam bio uključen u neke grupe za koje se zna da su ubijale ljude, svoje vlastite članove jer su vjerovali da su u kontaktu s policijom. U slučaju o kojem govorim, ubili su tri člana grupe i njihove žene. Pozvali su ih na večeru i upucali u glavu. Mladi ljudi u svojim dvadesetima, odnosno ranim tridesetima“, kaže Hermansson, dodajući kako se radi o grupi od oko tisuću ljudi, od kojih je 99 posto muškaraca. Članovi za pristup potpisuju ugovor u kojem se zaklinju na vjernost. Idu do te granice da potpisuju kako neće imati nikakve ljubavne veze izvan grupe. „Ako pronađu djevojku, oni je dovedu da se učlani. Ne smiju se sastajati s nikim izvan grupe“, opisuje.

Je li ga bilo strah? Uz smijeh govori kako je za ta ubojstva saznao tek nakon što je otišao.

Naravno da je kao istraživač za Hope not Hate unaprijed znao kakve se ideje šire među rasistima, antisemitima i antifeministima, ali zanimalo nas je kako mu je bilo uživo slušati veličanje Hitlera koji će se, kako kaže jedan od junaka njegova filma, u skoroj budućnosti „naći na novčanicama kao povijesni velikan“.

„U početku sam bio šokiran što to slušam, ali nakon nekog vremena to me više nije dodirivalo. Čuo sam stotine gorih stvari od tog primjera s Hitlerom, ali nakon nekog vremena to više ni ne registriraš. To je samo po sebi zastrašujuće, jer govori kako funkcionira ljudski mozak. Barem moj, a mislim da je to tako i kod drugih ljudi. Postao sam svjestan da se možeš naviknuti na sve. Ta spoznaja me plaši. Njihove ideje, u kombinaciji sa spoznajom da se na njih lako naviknete“, odgovara.

Trump im daje prostor

Postoji li direktna veza alt-righta i američkog predsjednika Donalda Trumpa? Kao poveznica slovio je Steve Bannon, šef desničarskog Breitbart Newsa i glavni strateg Bijele kuće do odlaska iz Trumpove administracije u kolovozu.

Hermansson napominje kako Bannon i nije najekstremniji u tom krugu, ali ono što je po njemu najgore jest to što im Trump daje prostora za rast. „Trump ih motivira. Ne znam jesu li direktno ili indirektno povezani, ali opasnost je u tome što im on daje legitimitet i zbog njega rastu. Ljudima su sada te ideje prihvatljive. Riječ je o mladim ljudima ispred kojih je čitav život, karijera, a oni uopće ne misle da prosvjed s neonacističkim simbolima može biti negativno percipiran i da zbog njega nekad u budućnosti mogu imati problema. To je problem i to je zbog Trumpa. On nikada ne kaže ništa protiv njih, već relativizira nasilje“, odgovara.

Trump je, podsjetimo, u prvoj reakciji na nasilje u Charlottesvilleu krivnju prebacio na „sve strane“.

Tko ili što će ih onda zaustaviti?

„Nitko se ne rodi kao rasist, to se uči. Brojni ljudi imaju pitanja o društvu u kojem živimo – bilo to u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji ili SAD-u, a neke od tih ideja okreću ih prema krajnje desnoj politici. To ne znači da je to jedino rješenje, postoje rješenja problema koja nisu ksenofobna ili rasistička. O tome treba politika voditi računa. Važnu ulogu imaju i mediji i način kako ih se portretira. Američki mediji, uključujući i velike poput The New York Timesa, predstavljaju ih kao „cool tipove“. Ne smijemo im samo dati mikrofon i dozvoliti da iznose svoje ideje, bez propitivanja. To američki mediji često čine – pohvale se da imaju Richarda Spencera, snimi se lijepa fotografija na kojoj on sjedi u stolici i pije whiskey i portretira ga se kao normalnog lika. Moramo ih napasti zbog njihove ideologije. To se također čini, ali kao osmi paragraf u članku ili ne uopće. Puno posla trebale bi odraditi i škole“, smatra Hermansson.

Od vremena objave filma krhki Šveđanin nije dobio nijednu prijetnju od ljudi koje je izložio oku javnosti preko svoje kamere ugrađene u gumb na košulji. Dobiva, naravno, konstantne prijetnje s anonimnih računa, ali ne i od ljudi koje je osobno upoznao. Kaže da ne zna prave razloge, ali misli da su zauzeti popravljanjem vlastite reputacije.

Pitanje je, međutim, koliko je veliki korak od skrivanja nacističkih ideja do mainstreama. „Ne znam. Nadam se da se to neće dogoditi. U Velikoj Britaniji trenutačno postoji aktivni antifašizam i oni ne postižu puno. Nadam se da će i drugdje ljudi pronaći načine da ih zaustave, jer pojavni su oblici drukčiji u svakoj zemlji“, zaključuje Patrik Hermansson.

Žabac Pepe mokri po HDZ-u

Ima li u Hrvatskoj grupa koje se poistovjećuju s alt-rightom? Prema ikonografiji, liku žapca Pepea, trolu koji je postao simbol mržnje, možda bi ih se moglo prepoznati u Generaciji obnove, stranci koja je uredno registrirana ove veljače, a korijene vuče iz HČSP-a.  Pepe na njihovoj fotografiji iz lipnja mokri po HDZ-u zbog odluke da ide u koaliciju s HNS-om i njima prepusti odlučivanje o obrazovanju. Zadnje akcije kojima se hvale na svojoj internetskoj stranici odnose se na postavljanje oltara generalu Slobodanu Praljku na Trgu bana Jelačića. Društvo im je tom prilikom, sudeći po fotografiji, činio i Sunić, svojedobni kandidat HČSP-a za Europski parlament. Sunić je bio i jedan od govornika na skupu koji je HČSP organizirao s mađarskim Jobbikom 2013. u Laslovu. Na Facebook stranici Toma Sunica žali se nad odlukom da se Spenceru zabranjuje pristup u EU, uz komentar kako „države EU propovijedaju toleranciju i slobodu govora – sve dok netko ne povrijedi moderne tabue, odnosno liberalnu političku teologiju i suvremenu hagiografiju“.

Dojam je, ipak, da se na žapca Pepea furaju zbog mode, ali da im pojava koja je u ovom obliku u Americi nova daje samo vjetar u leđa za politiku koja ima dulje korijene na ovim prostorima.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.


Iz kategorije "Aktualno"