Dalić: Neovlašteno otkrivanje i predaja (mojih) mailova je kazneno djelo

Ana Benačić

Očekujem da će biti istraženo tko je točno objavio fragmente komunikacije potpredsjednice Vlade, jer to nije nimalo nevažno; ne zbog mene osobno već institucija države, kazala je sada već bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić prilikom davanja ostavke zbog objave njene e-mail korespondencije s autorima tzv. lex Agrokora, koji će zatim postati skupo plaćeni konzultanti. A zatim je zatražila državnu odmazdu:

“Naime, neovlašteno otkrivanje i predaja trećim osobama tuđe elektroničke pošte jest kazneno djelo po našem zakonu.”

Točno je da je po hrvatskim zakonima i zatvorom kažnjivo otvarati i prosljeđivati tuđu korespondenciju, i to prema članku 142. Kaznenog zakona.  No, to ne vrijedi za slučajeve kada to čini sudionik prepiske, jer zakon jasno naglašava kaznene odredbe za one koji neovlašteno otvaraju tuđu elektroničku poštu, a ne vlastitu.

“Postojala bi kaznena odgovornost da je netko neovlašteno ušao u mailove, no ako je jedan od sudionika prepiske proslijedio mailove medijima, to nije kazneno djelo”, rekao je za Faktograf odvjetnik Emil Havkić.

Što se samog Indexa i medija uopće tiče, nema apsolutno nikakve sumnje da ih se ne može goniti. Javni interes za sadržaj ove prepiske jedva da se može usporediti s bilo čime što se događalo u hrvatskom zakonodavstvu od osnutka RH do danas.

Ilko Ćimić, autor serijala o “aferi Hotmail”, neposredno je nakon ostavke Dalić izjavio za N1 kako ga je ogroman javni interes za te mailove, kao i tajnovitost cijelog postupka donošenja zakona i izbjegavanja javnosti, podsjetio na kriminalni Zakon o pretvorbi i privatizaciji donesen u vrijeme rata, a koji je počinio sada već legendarnu štetu hrvatskoj ekonomiji i građanima.

“Kome je to bilo u interesu? U interesu javnosti, koja uporno pita jednu te istu stvar i ne dobiva odgovor!”, kazao je Ilko Ćimić, otklanjajući bilo kakav prostor za opravdanja eventualnog progona zviždača, a koji bi išli u smjeru nečasnog i neobjašnjivog upadanja u korespondenciju.

Dalić ignorirala upite o “lex Agrokoru”

Da je javnost zahtijevala sadržaj komunikacije iz koje se porodio Zakon o izvanrednoj upravi poznato je i bez da vjerujemo Ćimiću na riječ kada govori da je slao uzastopne upite na koje odgovori nisu stizali. Članovi Vlade u javnim su istupima odbijali odgovoriti na pitanje vojsci novinara, koju je zanimalo tko je napisao “lex Agrokor”. Za nos ih je vukao čak i vječni vladin čovjek iz sjene Borislav Škero, koji je u medijskim nastupima provocirao gotovo djetinjim – “ja znam, ali neću vam reći”.

I Faktograf je temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama još lani tražio svu komunikaciju koja je poslana ili je pristigla na službene fizičke i e-mail adrese Ministarstva gospodarstva, a da se tiču procesa izrade Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Odgovor nam nije stigao, iako za to nismo pronašli nikakvo opravdanje u glavi IV. ZPPI-ja, koja navodi razloge za ograničenja prava na pristup informacijama.

Zainteresiranost javnosti Ćimić je nadalje argumentirao činjenicom da su to bili mailovi u kojima su sudjelovali članovi Vlade; ne samo Dalić već i ministar financija Zdravko Marić, koji je koristio svoju službenu adresu.

To što je Martina Dalić ovu korespondenciju preselila sa službene @mingo.hr adrese na Hotmail, ne izvodi Dalić na sigurno – po sadržaju to je bez ikakve sumnje komunikacija vezana za državni posao, nipošto privatna prepiska. Osim toga, neozbiljno je da potpredsjednica Vlade za ovakvo važne poslove koristi Hotmail, koji je daleko lakše hakirati nego slojevima zaštite obloženi službeni mail Ministarstva gospodarstva. Ako se to, dakle, dogodilo – da je prepiska procurila u medije zbog hakiranja maila Martine Dalić, u tom slučaju haker može zaglaviti u zatvoru na godinu dana, ali se na istome može zahvaliti upravo nepažnji Martine Dalić.

Uostalom, da je Vlada imala imalo volje da po pitanju “lex Agrokora” postupi pravilno i transparentno, umjesto e-mail komentiranja stručnjaka koji su ukazivali na propuste u zakonu, imali bismo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, sukladno Kodeksu iz 2009. i Poslovniku iz 2011.

Taj Poslovnik kaže da su državna tijela “dužna priložiti i odgovarajuća izvješća o provedenom savjetovanju”; a u obrascu tog izvještaja vrlo istaknuto mjesto pripada pitanju: “Koji su predstavnici zainteresirane javnosti bili uključeni u postupak izrade, odnosno u rad stručne radne skupine za izradu nacrta?”

I tada bismo imali odgovor umjesto godine dana navlačenja s Banskim dvorima i svega ovoga ne bi ni bilo.

Hrvatska ne štiti zviždače

Posebno bi cinično bilo goniti osobu koja je u medije pustila ovu prepisku ako uzmemo u obzir da Hrvatska ni dva desetljeća nakon otkrića Ankice Lepej o tajnim računima obitelji Tuđman i kalvarije koju je prošla još uvijek nema sveobuhvatni zakon o zaštiti zviždača Ovo je jedan od ključnih antikorupcijskih alata što služi zaustavljanju progona osoba koje istupaju u javnost s informacijama od javnog interesa.

Hrvatske vlasti ga sustavno, desetljećima odbijaju donijeti, dopuštajući samo neke elemente u sklopu drugih zakona. Navodi se to i u izvještaju Koalicije za zaštitu zviždača Jugoistočne Europe pod nazivom “Protecting Whistleblowers in Southeast Europe: A Review of Politics, Cases and Initiatives”. U poglavlju posvećenom Hrvatskoj kaže se da su ovdašnje javne politike za zaštitu zviždača, institucije, praksa i kanali za razotkrivanje slučajeva korupcije “značajno nerazvijeni”, a politička rasprava o jačanju prava zviždača da je još “na početku”.

“Pojedini zakoni, poput Zakona o radu i Kaznenog zakona, svojom intencijom štite zviždače u vladinim tijelima ili u korporacijama od odmazde, ali njihovo je djelovanje ograničeno i nemaju značajniju primjenu na aktualne slučajeve. Politička volja za unapređenje prava zviždača i njihovu zaštitu dosad je bila nedovoljna”, stoji u izvještaju (H-alter).

Zadnji puta su hrvatske vlasti odbile donijeti takav zakon ovog proljeća, točnije krajem ožujka, kada ga je Saboru na raspravu i usvajanje uputio Živi zid. Vlada je Saboru predložila da ne prihvati prijedlog Živog zida, najavljujući da će izraditi vlastiti zakon o zviždačima. On je predviđen Akcijskim planom za provođenje Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje 2015. do 2020. godine, a trebao bi ugledati svjetlo dana u trećem kvartalu 2018. godine.

Bez obzira na ljutnju bivše ministrice Dalić, mailovi su zapravo samo potvrdili ono što su mediji iskopali i ranije, svojim trudom. Još od 2017. godine otkrivali su se pomalo autori tzv. lex Agrokora i njihova povezanost s kolačem od pola milijarde kuna vrijednih konzultantskih usluga, no to nije dovelo do smjena ili promjena. U javnosti se temeljem isključivo pisane riječi ništa ne može pomaknuti s mjesta, što nije isključivo Hrvatska specifičnost. Mora se upetljati ili kakva preslika ili zviždač ili snimka nastala undercover izvještavanjem – upravo je to dovelo, primjerice, do razrješavanja jedne od najvećih afere godine na svjetskom nivou, Cambridge Analytice, premda su gotovo sve važne informacije iz tog slučaja bile poznate ranije iz medijskih izvještaja.

Ali, Dalić je usprkos svim objavama, upitima i zahtjevima, do zadnjega ostajala pri svome da “Nema razloga da kažemo tko je pisao “lex Agrokor”, “to se nikad ne radi”, u čemu nije bilo ni F od fakta.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste  neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka

Iz kategorije "Ocjena točnosti"