Prošlo je točno godinu dana otkad je Kolinda Grabar-Kitarović 15. veljače 2015. godine inaugurirana na dužnost predsjednice RH. Tim povodom, Faktograf podsjeća na obećanja koja je biračima davala tijekom predizborne kampanje – u svom programu i televizijskim sučeljavanjima¹ – te analizira koja su od njih ispunjena, a u kojima je podbacila.
Kolindin predizborni program “Za bolju Hrvatsku” obećavao je puno – i što može, i što ne može kao predsjednica napraviti – naročito na području gospodarskog rasta.
U tom smislu valja podsjetiti da predsjednica RH ima ustavne ovlasti tek u sukreiranju vanjske politike u suradnji s Vladom RH, kao i izravno pravo pokretanja postupka ocjene ustavnosti zakona, a može i predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja te može biti nazočna na sjednici i sudjelovati u raspravi. Pokušavajući u predizbornoj kampanji uvjeriti glasače da kao predsjednica Republike Hrvatske ne mora biti označena kao fikus, što se često toj funkciji imputiralo (“Obmana je javnosti da ovlasti predsjednika nisu dovoljne. To je bio izgovor za nečinjenje i za sukrivnju za situaciju za koju se nalazimo danas”, govorila je), Kolinda Grabar-Kitarović, naročito u području programa gospodarskog rasta, “Za bolju Hrvatsku” debelo je iskoračila iz svojih ustavnih ovlasti.
Bez utjecaja na gospodarstvo i upravu
U svom je predizbornom programu tako najavila “definiranje plana i programa restrukturiranja i poboljšanja učinkovitosti državne uprave”.
Predsjednica doista može u javnosti iznijeti plan i program restrukturiranja i poboljšanja učinkovitosti državne uprave, no ništa više od toga. Možda je upravo to i razlogom što ni nakon godinu dana njezina mandata spomenuti prijedlog nismo vidjeli. Od nje smo mogli čuti tek općenite ocjene da “državna uprava i lokalna samouprava moraju prema svim građanima postupati jednako”.
U svom je programu obećala i “smanjenje javne potrošnje”, “uspostavu likvidnosti u platnom prometu”, “provođenje fiskalnih i parafiskalnih rasterećenja gospodarstva, poduzetnika, obrtnika i pojedinaca radi pokretanja novog investicijskog ciklusa”, no tek na području potonjeg – pokretanje novog investicijskog ciklusa – predsjednica bi doista i mogla nešto napraviti, s obzirom da vanjska politika između ostalog obuhvaća i gospodarsku diplomaciju.
Inozemna izravna ulaganja, naime, jedan su od pokretača investicijskih ciklusa određene zemlje, no prema Biltenu Hrvatske narodne banke u prva tri kvartala 2015. godine ulaganja su bila bitno manja nego u istom razdoblju godinu ranije. Točnije, gotovo su prepolovljena, te su iznosila 666,1 milijun eura. Takav pad pripisuje se, pak, konverziji kredita u švicarskim francima, što je najviše utjecalo na pad ulaganja Austrije, jer je veliki broj banaka koje su davale kredite u švicarskim francima u vlasništvu Austrijanaca. Strani su investitori najviše ulagali u nekretnine (122,6 milijuna eura), građevinarstvo (76,5 milijuna eura), hotele i restorane (73,6 milijuna eura) te trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (71,1 milijun eura).
Nadalje, iz predsjedničinog ureda nisu (još) izašle ni “projekcije i modeli te potrebe i mogućnosti domaće proizvodnje s ciljem zamjene uvoza s domaćim hrvatskim proizvodima”, a niti je pridonijela zapošljavanju mladih, kako je u svome programu najavljivala. Prema podacima Eurostata iz prosinca 2015. godine u Hrvatskoj je čak 44,1 posto mladih nezaposleno, što nas svrstava u vrh zemalja Europske unije po nezaposlenosti mladih. Nezaposlenost bez obzira na dob, u Hrvatskoj je krajem prošle godine iznosila 16,5 posto, a ispred nas su na toj neslavnoj ljestvici samo u Španjolska i Grčka. Također, nije nam poznat niti jedan prijedlog koji je predsjednica iznijela po pitanju zapošljavanja mladih. Ako ne računamo traženje savjeta od građana.
I dalje čekamo i na “pokretanje svih strateških infrastrukturnih i razvojnih projekata financiranih iz EU fondova koji po prirodi zahtijevaju privatne investicije za uspješnu provedbu, a koji će dugoročno generirati transformacijske ekonomske efekte i stvoriti pretpostavke gospodarskom oporavku”.
Nacionalna sigurnost – na istoj liniji kao i HDZ
Na planu Nacionalne sigurnosti i obrane predsjednica, kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, među ostalim, ima ovlasti uz supotpis predsjednika Vlade, a u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države, narediti uporabu Oružanih snaga, iako nije proglašeno ratno stanje. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena u redovitom obavljanju svojih ustavnih dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. Predsjednik Republike dužan je podnijeti uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru čim se Sabor bude mogao sastati.
Po pitanju nacionalne sigurnosti, Grabar-Kitarović obećala je “dograđivanje postojećih elemenata sada neadekvatnog sustava i njihovo kvalitetno i sadržajno integriranje u novi temeljni ‘Sustav domovinske sigurnosti'”. Ovo se očigledno uklapa u HDZ-ov projekt Domovinske sigurnosti koju je često spominjao i šef HDZ-a Tomislav Karamarko. HDZ-ova koalicija je, podsjetimo, obećala da će u roku od godinu dana od dolaska na vlast ustrojiti Sustav domovinske sigurnosti koji će uključivati diplomaciju, sigurnosno-obavještajne agencije, vojsku, policiju, “ali i sve državljane, nevladine organizacije i privatne kompanije, u koordiniranom naporu ostvarenja relativne neranjivosti društva”. Sličnost, ako ne i “istost”, s predsjedničinom vizijom projekta Domovinske sigurnosti (“Domovinska sigurnost u svojoj je osnovi koordinacija između različitih funkcija ukupnog sigurnosnog sustava, kroz koju se razvijaju novi modeli sigurnosti i djelotvorno povezuju s hrvatskim potencijalima”) je nedvojbena. Nadalje, i Kolinda i Karamarko obećavaju da će “podići razinu obrambenih sposobnosti Oružanih snaga”, “ulagati u modernizaciju Hrvatske vojske” te “opremiti i modernizirati hrvatske oružane snage” (na sve se još čeka), no s jednom razlikom – Grabar-Kitarović (za sada) nije najavila da bi takva vojska trebala služiti i “uspostavi sigurnijeg okružja u našim ulicama, kvartovima, općinama, gradovima i županijama”, kao što je to obećao njezin bivši stranački šef, potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko.
U okviru podizanja nacionalne sigurnosti, Kolinda Grabar-Kitarović obećala je “donošenje i provođenje mjera demografske politike”, no od izbora ova se tema nije ni spomenula, ako ne računamo predsjedničino zazivanje “demografske (i gospodarske) Oluje”.
Predsjednica je u istom dijelu svog programa obećala i “uvođenje djelatne pričuve u OSRH”. Kako je istaknula, “obuka pričuvnih snaga mora se ugraditi u sustav OSRH kroz novačenje, obuku i mobilizaciju temeljem iskustava stečenih u Domovinskom ratu i iskustva zemalja članica NATO-a. Popunjavanje ostalih sastavnica Sustava domovinske sigurnosti, vojnih i nevojnih, vršilo bi se iz navedene djelatne pričuve”.
Predsjednica ovdje nije napomenula kako je uvođenje pričuve Oružanih snaga pokrenuo još 2014. bivši ministar obrane Ante Kotromanović u okviru dugoročnog projekta ustrojavanja pričuve prema kojem bi se tijekom idućih 10 godina u pričuvnim postrojbama ustrojilo do 20 tisuća razvrstanih pričuvnika. Obuka je, kako je navedeno na internetskim stranicama Oružanih snaga, “provedena u cilju stjecanja znanja vođenja i procesa vojnog donošenja odluka te novih sposobnosti za ključno zapovjedno osoblje, kao i uvježbavanje specijalističkih vojnih vještina za osoblje kritičnih vojno-stručnih specijalnosti razvrstanih pričuvnika”. Obuku je 2015. ukupno završilo 258 pričuvnika.
Predsjednica je u svom programu obećala i “ubrzano uklanjanje mina i eksplozivnih sredstava, kako bi omogućili sigurniji život svim građanima, ravnomjerniji i brži gospodarski razvoj i kvalitetnije provođenje zaštite okoliša”.
U 2014. godini uklonjena je opasnost od minskoeksplozivnih sredstava i neeksplodiranih ubojitih sredstava s površine od 83.8 km2. U 2013. razminirana je površina od 71,9 km2, a 2012. 67,3 km2. U 2015. godini doista je planirano razminiranje znatno veće površine, odnosno 104,5 km2. No, kako izvješće o ostvarenom programu još uvijek nije napravljeno, ne možemo provjeriti je li zadani plan i ostvaren.
Politika “uspravnice”
Na vanjskopolitičkom planu, pak, predsjednica i predsjednik Vlade surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
Kako je istaknula u svom programu, Hrvatska nužno mora pojačati svoj vanjskopolitički položaj u dva smjera:
1. stvaranjem strateških partnerstava unutar integracija u kojima je članica i
2. djelovanjem prema prostoru jugoistočne Europe u kojem hrvatska vanjska politika ima specifične zadaće i nacionalne interese.
Kolinda Grabar-Kitarović u tom je smislu pokrenula dvije inicijative. Na marginama jesenskog zasjedanja UN-a pokrenula je inicijativu “Jadran-Baltik-Crno more” s ciljem jačanja političke, sigurnosne te gospodarske i energetske suradnje na vertikali na istočnoj granici Europske unije. Prvi takav sastanak, koji je dobio i potporu SAD-a i Kine, trebao bi biti održan na proljeće u Hrvatskoj, a okupio bi sve one sudionike koji bi mogli biti zainteresirani za moguće zajedničke projekte. Inicijativa “Jadran-Baltik-Crno more” bi Kini preko hrvatskih luka olakšavala ulazak na europsko tržište.
Krajem studenog prošle godine održan je, pak, izvanredni sastanak Inicijative Brdo-Brijuni na kojem su sudjelovali predsjednici Slovenije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Srbije i Albanije, a kao posebni gosti došli su potpredsjednik SAD-a Joe Biden i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.
Tajne službe i neispunjena obećanja
Nakon analiziranja glavnih točaka njezinog predizbornog programa, osvrnimo se i na predsjedničine izjave u predizbornim sučeljavanjima.
Krenut ćemo od rada tajnih službi koji je direktno pod ingerencijom predsjednice Republike. Prema Ustavu, predsjednica zajedno s predsjednikom Vlade surađuje u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Za poslove ostvarivanja te suradnje osnovano je Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojim predsjeda Predsjednik Republike, a odluke Vijeća supotpisuje zajedno s predsjednikom Vlade. Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Upravo pitanje čelnika jedne od tajnih službi osobito je aktualno posljednjih dana. Podsjetimo zato da je tijekom jednog od duela s bivšim predsjednikom Josipovićem, na pitanje kako bi postupila ukoliko bi došlo do eventualnih propusta u radu tajne službe, predsjednica odgovorila sljedeće:
“Prvo bih razgovarala s čelnicima službi, isto tako razgovarala bih s premijerom, sazvala bih sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, raspravili bismo o toj problematici”.
Kolinda Grabar-Kitarović 5. veljače ove godine potpisala je zahtjev za smjenom šefa SOA-e Dragana Lozančića, obrazloživši to povredama Zakona o sigurnosnom obavještajnom sustavu. U detalje razloga smjene nije željela ulaziti jer je “riječ o nacionalnoj sigurnosti”. Javnost je, ukratko, ostala na objašnjenju da je predsjednica izgubila povjerenje u Lozančića. Za mnoge nedovoljan razlog, pa tako i za HDZ-ovog koalicijskog partnera Božu Petrova, a očigledno i za predsjednika Republike Tihomira Oreškovića koji još nije supotpisao papir o njegovoj smjeni. A bez njegova potpisa razrješenje ne vrijedi. Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, odluke o postavljanju i razrješenju šefa neke tajne službe supotpisuju i predsjednik i premijer.
S premijerom je, doduše, predsjednica razgovarala, ali očito nije usuglasila stavove, već je odluku jednostrano donijela. Na čelu tajne službe već danima se nalazi čovjek koji ne zna da li da radi, ili da ne radi svoj posao. Postavlja se stoga i pitanje je li predsjednica ovakvim potezom ugrozila nacionalnu sigurnost. Logično bi, naime, bilo, kao što je u kampanji i najavljivala, da se oko smjene šefa tajne službe unaprijed dogovorila s premijerom, i time izbjegla ugrožavanje sustava, čime je i Ustavom obvezana. Suprotno svojim obećanjima, sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost Kolinda po ovom pitanju nije sazvala.
Po pitanju rada tajnih službi rekla je i sljedeće:
“Ja ne želim nikakve političke utjecaje izvršavati nad obavještajnim službama, želim da one budu potpuno neovisne, da se njima ne manipulira i da ne postoje nikakve niti primisli o ilegalnom prisluškivanju ili izlistavanju telefonskih brojeva. Dakle, da je sve pod civilnom kontrolom”.
Mnogi, međutim, smatraju kako se u slučaju Lozančić radi o političkoj čistki. Razlog smjene Dragana Lozančića navodno je, prema napisima iz medija, činjenica da ravnatelj SOA-e nije predsjednicu upozorio da kontaktira s osobom koja je pod mjerama prisluškivanja i praćenja. Ta je osoba, opet prema pisanju medija koje nije službeno potvrđeno, ali ni demantirano, nogometni menadžer Zdravko Mamić. Što se tiče “civilne kontrole” nad radom obavještajnih službi, ni ona trenutno ne postoji. Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost tek treba raspisati natječaj za izbor članova Vijeća za građanski nadzor.
Centar za mirovne studije u priopćenju odaslanom nakon izbijanja afere oko smjene ravnatelja SOA-e izrazio je bojazan da “politika ponovno želi snažno utjecati na rad sigurnosno-obavještajnog sektora, što je pogubno za samo djelovanje tog sektora i za demokraciju u Hrvatskoj”. Na to upućuje, smatraju, to što odluka o razrješenju Lozančića dolazi “bez javnosti predstavljenih čvrstih dokaza o povredi Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu i bez javnosti poznate činjenice tko je i je li napravio istragu o navodnom kršenju spomenutog zakona”. CMS je pri tom pozvao predsjednicu da javnosti odmah predoči dokaze prema kojima je došlo do povrede Zakona temeljem kojih je u Vladu uputila Odluku o smjeni ravnatelja SOA-e, a premijera Oreškovića da bez čvrstih dokaza ne supotpisuje ovu odluku. CMS je također “pozvao vladajuće da ne pokušavaju utjecati na neovisnost sigurnosnog sustava Hrvatske jer je to, kao i neovisnost civilnog društva, medija i pravosuđa preduvjet demokratskog društva”.
Država ispred donatora?
Kolinda Grabar-Kitarović u televizijskim je sučeljavanjima komentirala i problematiku donatora u predizbornim kampanjama:
“Interes države treba stavljati ispred svega. Kada vam je netko dao donaciju (u predizbornoj kampanji, op.a.), to ne znači da je kupio kartu za vašu pristranost, odnosno vašu naklonost”.
I ova izjava se pokazuje oprečnom onome što se provodi u praksi. Kolinda je tako nedavno, podsjetimo, pomilovala Danka Seitera, koji je osuđen zbog milijunske štete u Karlovačkoj banci, među ostalim jer je oprostio kredit Nikoli Hanželu. Upravo je Hanžel jedan od najvećih donatora kampanje predsjednice koji joj je donirao 197.000 kuna. Tu cifru nadmašio je jedino HDZ. Predsjednica je pomilovala i Leona Sulića, kontroverznog tajkuna i nekada donatora HDZ-a. Sulić je 2007. godine osuđen za gospodarski kriminal u tvrtki Croatia bus težak 15,5 milijuna kuna. Jedan od njezinih donatora je i Zdravko Mamić, s iznosom od 10.000 kuna, a parking Dinamovog stadiona služio je za čuvanje autobusa kojim je predsjednica išla u kampanju. Mamić je, dodajmo i to, blizak i s šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, a Hrvatski nogometni savez u svom vodstvu ima čak 11 HDZ-ovaca. Stoga se s pravom u medijima postavlja pitanje, smjenjuje li predsjednica šefa SOA-e upravo zbog prisluškivanja njezinog prijatelja i donatora Zdravka Mamića i gdje je tu interes države?
Nije sazvala sjednicu Vlade, ali je “ratovala” s Milanovićem
Nastavimo s obećanjima o prvim potezima Kolinde Grabar-Kitarović ukoliko postane predsjednica:
“Prvo što ću napraviti kao predsjednica Republike jest nazvati Milanovića i inicirati sazivanje sjednice Vlade da se na njoj raspravi o gospodarskom i socijalnom stanju u Hrvatskoj. Jer ono što ljude zanima jest njihova egzistencija, posao, mirovine, život u Hrvatskoj. Na toj sjednici voljela bih da izlože ne samo kakvo je stanje, već i planove da se Hrvatsku izvede iz ove duboke krize. I ako te planove nemaju, a dosad ih nisam vidjela, onda bi bilo korektno da odstupe, da odu, i da se raspišu novi izbori. I da dođe netko tko zna i tko može državu izvući iz krize. Jer Hrvatska zaslužuje, može i mora bolje”.
Ipak, prvi potez predsjednice nakon izbora, umjesto sazivanje izvanredne sjednice Vlade, bio je posjet “šatorašima” u Savskoj. Najavljena sjednica Vlade nikada nije održana. Umjesto toga, tjednima je iskrilo na relaciji Banski dvori – Pantovčak. Milanović je odbijao sazivanje tematske sjednice, pa pozivao predsjednicu da dođe na prvu sjednicu Vlade nakon inauguracije; ona ga je pozivala na ostavku, pa mu upućivala službene zahtjeve za sjednicom Vlade. Prepucavanja su trajala tjednima i nisu dovela do rezultata.
Jedan od njezinih prvih poteza nakon što postane predsjednica trebala je biti organizacija konferencije, odnosno summita “koji bi okupio i domaće i strane stručnjake i predstavnike sindikata i poslodavaca, i na kojem bi se razgovaralo o gospodarskom stanju, prvenstveno o zapošljavanju”.
Najavljivana konferencija ili summit nisu održani. Kolinda Grabar-Kitarović je tek u rad svog Vijeća za gospodarska pitanja uključila, kako je kazala, čelnike važnih gospodarskih institucija čime želi stvoriti “svojevrsni institucionalni kapacitet koji bi odgovorio na ključna gospodarska i razvojna pitanja”. Hina je izvijestila kako je Vijeće tijekom godine održalo sedam tematskih sjednica te predsjednici predalo nacrt preporuka. No, nacrt još nismo vidjeli, niti smo čega konkretnog o njemu čuli.
Broj zaposlenih ostao isti, a ured je i dalje na Pantovčaku
Najavljivala je i rezanje kadrova u predsjedničkom uredu:
“Sad ima 142 djelatnika. Ja bih svakako broj tih djelatnika barem prepolovila, a navela sam i preseljenje ureda na drugu lokaciju”.
Mada je bivšeg predsjednika Josipovića prozivala zbog prekomjernog trošenja proračunskog novca, nova se predsjednica nije pokazala ništa skromnijom. Nije preselila s Pantovčaka na Visoku, niti ijednu drugu manje skupu lokaciju. Dosada je uspjela tek donijeti Odluku o pokretanju postupka za određivanje sjedišta njezina ureda. Broj ljudi u predsjedničkom uredu, pak, ostao je praktički isti, umanjen za dvoje (zbog ekspresnog ukidanja Ureda za zviždače), dok Ured predsjednice i dalje raspolaže sa 41,1 milijun kuna kao što je raspolagao njezin prethodnik.
Zajedništvo i timski rad
Predsjednica je u predizbornoj kampanji često naglašavala i kako je za zajedništvo i timski rad:
“Da, moj je izbor desni centar, demokršćanstvo i svjetonazor narodnjaštva, ali isto tako uključivost, timski rad, i jedinstvo koje moramo obnoviti za dobrobit Hrvatske. Mene nikada niste vidjeli da dijelim ljude”.
Njezin “timski rad” nije, pak, došao do izražaja prilikom donošenja odluke o razrješenju šefa SOA-e, a u kojoj je u najmanju ruku glatko zaobišla premijera Oreškovića. U prilog, pak, njezine dobrobiti prema Hrvatskoj nije išlo ni njezino aplaudiranje Mađarskoj po pitanju rješavanja izbjegličke krize, kao ni to što je odgovarajući na novinarska pitanja nakon završetka dvodnevnog summita V4 u Balatonfueredu “olajavala” legitimno izabranu Vladu svoje zemlje kazavši da “Hrvatska ne primjenjuje šengenska pravila i prilično se loše pokazala u cijeloj ovoj krizi kad je riječ o kontroli prolaska ljudi”. Odmagale su nam i njezine izjave, i to za američku televiziju CNBC, da izbjeglice nanose štetu hrvatskom turizmu, a što demantiraju i službene brojke: prema prvim službenim podacima sustava turističkih zajednica iz siječnja ove godine, na Jadranu i u Gradu Zagrebu, 2015. godine odmaralo se 14 milijuna i 150 tisuća gostiju, što je 8,3 posto više nego u 2014.godini, te je ostvareno 78 milijuna i 569 tisuća noćenja, što je 6,8 posto više nego u 2014. godini. Od toga je stranih turista 12 milijuna i 737 tisuća (+8,08%), koji su ostvarili 71,5 milijun noćenja (+6,6%) te domaćih milijun i 412 tisuća (+10,3%) koji su ostvarili više od 7 milijuna noćenja (+8,5%). Bivši ministar turizma Darko Lorencin predsjednici je stoga nakon izjave za američku televiziju udijelio packu: “Predsjedničina izjava doista je jako loša za turizam, jer upravo turisti s dalekih tržišta, dakle iz SAD-a, kao i oni s Dalekog istoka, imaju manje pravih informacija o tome što se ovdje događa. Istina, od ukupnog broja stranih turista samo nekoliko postotaka otpada na goste koji nisu iz Europe, ali oni su nam svejedno iznimno važni jer dolaze u posezoni”.
Zajedništvo predsjednica nije demonstrirala ni u pismu kojeg je ovog vikenda poslala Miloradu Pupovcu, a nakon što ju je saborski zastupnik SDSS-a i čelni čovjek Srpskog narodnog vijeća upozorio na porast nesnošljivosti u Hrvatskoj. Grabar-Kitarović u pisanom odgovoru Pupovcu priznaje da je povećanu nesnošljivost prema Srbima i sama primijetila, ali umjesto podrške Pupovcu je odaslala sljedeću poruku:
“Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu. Snošljivost pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati ‘performansima’, ‘novinarskim’ ili ‘umjetničkim slobodama’ ili ‘satirom'”.
Ispunila obećanje o Ovršnom zakonu
Pomaka nismo vidjeli ni u sljedećem Kolindinom obećanju:
“Zalagat ću se za proglašenje gospodarskog pojasa i povratak punog suvereniteta i ingerencije nad našim dijelom Jadranskog mora što će biti snažan zamašnjak gospodarskom rastu i razvoju”.
No, nakon što je Grabar-Kitarović izabrana na vlast, o gospodarskom pojasu nismo više od nje čuli niti riječ. Inicijativa za proglašenje gospodarskog pojasa kasnije je došla iz redova Mosta, koji su to postavili kao uvjet za formiranje nove vlasti.
Govoreći o socijalno ugroženima, konkretnije o onima kojima prijeti ovrha i deložacija, kazala je:
“Treba stati u obranu onih najugroženijih kada država nije stala. U pet godina Ive Josipovića dogodilo se više ovrha i deložacija nego ikada u povijesti Hrvatske. Prvi akt koji ću potpisati jest poslati Ovršni zakon na prosudbu ustavnosti Ustavnom sudu jer držim da je on neustavan. Treba ga mijenjati, treba biti u skladu s praksom zapadnoeuropskih zemalja gdje se štiti dostojanstvo pojedinca i dostojanstvo obitelji”.
Grabar-Kitarović doista jest podnijela zahtjev za ocjenom suglasnosti s Ustavom dvaju članaka Ovršnog zakona koji se odnose na slučajeve kada je predmet ovrhe dom ovršenika, kojima je to ujedno i jedina nekretnina.
U ovom smislu, valja podsjetiti i na sljedeće njezino obećanje:
“Zadatak je predsjednice brinuti o gorućim pitanja – o teškoj i gospodarskoj krizi, voditi računa da se rješavaju pitanja, da se ona otvaraju i da se davaju prijedlozi i inicijative”.
Ovršni zakon je, međutim, jedina njezina dosadašnja konkretna inicijativa u smjeru rješavanja “gorućih pitanja” gospodarske krize.
Nevolje sa zviždačima
U predizbornoj kampanji svrstala se na stranu zviždača:
“Organizirat ću i poticati borbu protiv korupcije osnivanjem ureda za zviždače u sastavu Ureda predsjednika. Zviždači moraju biti ne samo zaštićeni nego i nagrađeni za svoju građansku hrabrost, a ne progonjeni i otpuštani kao do sada. Zviždači će biti ‘branitelji u miru’ za Hrvatsku i narod”.
Mada je možda temeljem ove najave dobila potporu hrvatskih “zviždača” i onih koji bi to tek mogli postati, predsjednica je Ured ekspresno ukinula nakon svađe s bivšom povjerenicom Ureda Vesnom Balenović. Iako se Grabar-Kitarović hvalila nultom stopom tolerancije prema korupciji, prema riječima Vesne Balenović, predsjednica je nije pozvala ni na jedan radni sastanak. “Nisam uopće dobila priliku da predsjednici iznesem osnovne probleme s kojima se susreću zviždači, niti da iznesem program zaštite zviždača. To govori da predsjednicu problematika zviždača nije iskreno nikad zanimala, niti prije izbora, a niti sada”, ustvrdila je tada Balenović.
Susjedi i žica
Po pitanju vanjske politike u televizijskim sučeljavanjima isticala je sljedeće:
“Hrvatska vanjska politika u ovom trenutku je nedefinirana, i gotovo nepostojeća. Mi smo se izborili za mjesto u EU i NATO-u, ne da primamo samo direktive, nego da se snažno zalažemo za hrvatske interese. Neodlučni smo i zbunjujući prema susjedima, moramo aktivnije i snažnije rješavati otvorena pitanja. To će biti jedan od mojih prvih poteza kao predsjednice RH – razgovarati sa susjedima, od granice, do nestalih i svega ostaloga”.
Prvo putovanje predsjednice nakon stupanja na dužnost bilo je u Bosnu i Hercegovinu. Posjet je prošao zapaženo, a od strane političkih analitičara ocijenjen je važnim i dobrim za tu zemlju, osobito po pitanju poruka o potpori jedinstvu BiH i nastavku na njezinu euroatlantskom putu. No, nešto drugačije odnose predsjednica RH njeguje u odnosu prema Srbiji. Usprkos pomirljivim porukama kakve je znala odašiljati, mediji u regiji zadnjih su se dana ipak bavili navodnim uvjetima koje je Grabar-Kitarović Srbiji postavila ako njihov predsjednik Tomislav Nikolić želi doći u Zagreb. Prema medijskim napisima, Grabar-Kitarović zatražila je rješavanje pitanja nestalih u ratu, povratak imovine, kulturnog blaga i arhivske građe te rješavanje problema granice na Dunavu. Iako je i sam Nikolić u konačnici rekao da se nije radilo o uvjetovanju, čitava priča nije mogla proći bez povišenih tonova.
Prilikom posjeta Mađarskoj, međutim, doista je “gladila” odnose s premijerom Viktorom Orbanom i snažila dijalog. No, opet na uštrb Vlade RH, pa tako i cijele države, ističući da Hrvatska, kada je u pitanju izbjeglička kriza, loše kontrolira svoje granice. U Austriji se, s druge strane, nekoliko mjeseci ranije, složila s austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom po pitanju “gradnje zidova u Europi”. Tada je rekla kako ne vidi ništa dobro u rješavanju problema izbjeglica podizanjem zida. Mađarsko ograđivanje granica nije htjela komentirati, no rekla je kako “nije za nove zavjese među ljudima”. Da bi u rujnu iste godine ponovno promijenila retoriku – zazivala je slanje vojske na granice. Tu ju je podržao i bivši stranački šef Tomislav Karamarko: “Vojska će morati štititi dijelove granice koji nisu pokriveni”. Sljedeći mjesec odlazi još korak dalje: “Mislim da će u budućnosti biti potrebna nekakva ograda ili fizička prepreka. Ali nemojte to zvati žicom”. Uza sve to isticala je kako Hrvatska ima nekoherentnu vanjsku politiku.
Zaboravila na vojni rok
Kolinda Grabar-Kitarović često je u predizbornoj kampanji naglašavala potrebu privlačenja investitora u Hrvatsku:
“Gospodarsku diplomaciju moramo osnažiti. Ona treba otvarati vrata hrvatskom izvozu i privlačiti investitore u hrvatsku”.
Po pitanju osnaživanja gospodarske diplomacije u godinu dana mandata predsjednice Grabar-Kitarović jedino je zamjetno prošla inicijativa “Jadran-Baltik-Crno more” te sastanak s predsjednikom Svekineskog narodnog kongresa Zhang Dejiangom gdje se govorilo i o konkretnim prijedlozima gospodarske suradnje, kako između hrvatskih i kineskih tvrtki, posebice u brodogradnji i farmaceutskoj industriji, tako i na lokalnoj i regionalnoj razini. Predsjednica je tada pozvala na veća ulaganja u Hrvatsku, posebice u infrastrukturu te istraživanje i razvoj.
Kolinda je najavljivala i uvođenje obaveznog vojnog roka:
“Obuka u okviru obaveznog vojnog roka je vrlo korisna, ne samo u ratnim uvjetima, nego i u uvjetima civilnih i prirodnih katastrofa. To ne mora trajati dugo, može biti mjesec ili dva, gdje bi mladi ljudi primali neku naknadu. To je ulaganje u ovu zemlju”.
Ipak, predsjednica još nije predložila zakonsko rješenja za ovakav prijedlog.
Promicanje prava žena
I zadnje, ali ne i manje važno, Kolinda Grabar-Kitarović često je isticala potrebu za borbom za ženska prava:
“Borit ću se za prava i stvarnu jednakost žena, jer žene su još uvijek potplaćene i podcijenjen za posao koji rade kao i muškarci”.
Ovo je tema o kojoj je Kolinda Grabar-Kitarović definitivno najviše govorila otkada je došla na mjesto predsjednice. “Danas je teško biti žena – trebaš se ponašati kao dama, izgledati kao djevojčica, a raditi kao konj”, govorila je na predavanju na Papinskom sveučilištu Antonianum na temu “Žena u politici, izazovi u globaliziranom svijetu”, tijekom službenog posjeta Vatikanu. U ožujku 2015. sudjelovala je na raspravi Opće skupštine UN-a o ženama i jačanju njihovog položaja u društvu. Tu je bila i voditeljica panela “Osiguranje pristupa kvalitetnom obrazovanju i razvoju vještina kao sredstvima za osnaživanje žena i djevojčica”. Isti mjesec organizirala je i prijem za predstavnice političkog, društvenog i gospodarskog života kako bi razgovarala o pitanju ravnopravnosti spolova te važnosti poboljšanja položaja žena u politici, društvu i gospodarstvu Hrvatske. U kolovozu prošle godine sudjelovala je na sastanku s predstavnicama udruga koje vode društveno angažirane žene gdje je govorila da u Hrvatskoj još postoje zanimanja koja se smatraju “muškima” te je potrebno puno raditi da bi se dostigla jednakost spolova. Nasilje nad ženama ocijenila je kao ozbiljan problem u Hrvatskoj.
¹https://www.youtube.com/watch?v=wt-93Tfdvr4
¹https://www.youtube.com/watch?v=puCsQqwk7wc
¹https://www.youtube.com/watch?v=D8TrlzWhdvU
