Na Zapadnobalkanskom summitu koji je u organizaciji EBRD-a održan u Londonu premijer Tihomir Orešković od prekograničnih infrastrukturnih projekata na kojima će se raditi istaknuo je LNG terminal na Krku, Jadransko-jonski plinovod, Jadransko-jonsku autocestu te izgradnju hrvatskog dijela koridora 5c koji preko Bosne i Hercegovine povezuje Luku Ploče sa Slavonijom i Mađarskom.
Ovih dana u Hrvatskoj boravi i kinesko izaslanstvo Nacionalne komisije za razvoj i reforme Kine koje s najvišim državnim dužnosnicima te stručnjacima u resornom ministarstvu prometa raspravlja o mogućnosti ulaganja u Luku Rijeka i nizinsku prugu koja bi Rijeku povezala s Mađarskom i time postala glavni pravac za ulaz roba u središnju Europu.
Riječ je o projektima o kojima se razgovara duže od desetljeća i koji se svakoj novoj stranoj delegaciji ili gospodarskom forumu ponovo stavljaju na stol, ali su konačni rezultati svih tih razgovora do sada ostajali mali ili nikakvi. U ovoj analizi nećemo se baviti Jadransko-jonskom inicijativom koja je začeta još 2000. u Anconi, a da do danas nisu utvrđene konkretne trase plinovoda ni autoceste, već projektima koji su došli do nekog stupnja realizacije.
LNG terminal
Nakon prethodnih neuspješnih pokušaja međunarodnog konzorcija Adria LNG, Hrvatska je 2012. osnovala domaću tvrtku LNG Hrvatska, čiji su osnivači HEP i Plinacro, i krenula u samostalni razvoj projekta terminala za ukapljeni plin u Omišlju na Krku. Predloženi projekt će obuhvatiti izgradnju i upravljanje infrastrukturom potrebnom za primanje, skladištenje, pretakanje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina. Kako se navodi na njihovoj službenoj stranici, projekt ima za cilj osigurati energetske potrebe i povećati sigurnost opskrbe prirodnim plinom zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Tvrtka radi kopneni tip terminala kapaciteta 4 do 6 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje. Projektna dokumentacija sufinancirana je iz sredstava Europske unije. Europska komisija je 18. studenog 2015. godine LNG terminal stavila na popis od 195 ključnih energetskih infrastrukturnih projekata koji pridonosi diverzifikaciji izvora energije, što, kako se navodi na službenim stranicama projekta, daje mogućnost pristupa EU fondovima, bržem i efikasnijem ishođenju dozvola te pristupačnijem regulatornom tretmanu. Trošak gradnje LNG terminala procjenjuje se na oko 800 milijuna eura, a uz plinovod do Slavonskog Broda cijena se diže i na milijardu eura.
S krajem 2015., LNG Hrvatska zaključila je javni poziv za ulaganje u tvrtku na koji je pristiglo sedam ponuda ulagača – četiri industrijskih i tri ponude financijskih ulagača. Njihova imena nisu objavljena, tvrdi se tek da je riječ o svjetski poznatim imenima u području plinskog i financijskog biznisa. Postupak je proveden u skladu s terminskim planom usuglašenim s Europskom komisijom. U rujnu 2015. projekt je dobio i lokacijsku dozvolu, iako još nije riješen problem zemljišta – terminal se treba graditi na zemljištu propale tvrtke DINA Petrokemija gdje je zbog nepodmirenih dugovanja založno pravo imala nekadašnja Hypo Alpe-Adria banka. Nakon rekonstruiranja, Hypo Alpe-Adria International AG. prerastao je u Hera Asset Resolution i time je hipotekarno pravo preneseno na tu tvrtku. Kako je pisao Nacional, Heta AR pokušala je na javnom natječaju prodati svoje hipotekarno pravo na zemljište, ali zainteresiranih nije bilo. Ni iz tvrtke LNG Hrvatska, niti iz hrvatske Vlade nitko ih nije kontaktirao, a kako će Vlada riješiti ovaj slučaj i koliko bi to moglo koštati za sada nije jasno.
Problemi s Mostom
Nakon formiranja nove Vlade, iskrsnuli su novi problemi – projektu LNG terminala na način kako je sada zamišljen nije sklon MOST, niti njihov ministar gospodarstva Tomislav Panenić. MOST je još u svom upitniku koji je poslao HDZ-u prije formiranja vlade tražio reviziju projekta, zalažući se za tri puta jeftiniji plutajući terminal. HDZ je svoje nove partnere obavijestio kako se radi o vrijednom projektu koji je na popisu strateških projekata EU te upozorio kako se “nova analiza ekonomske opravdanosti LNG terminala nužno mora provesti na način da se projekt koji je bio u vrlo visokoj fazi pripremljenosti ne ugrozi”.
“Naime u prošlosti su nas vrlo često ‘zaobilazili veliki infrastrukturni projekti zbog naše sklonosti učestalom preispitivanju ranije donesenih odluka. To se prije svega odnosi na projekte Družba Adrija i Južni tok. Uostalom, od LNG projekta na Krku su već jednom (ne tako davne 2010. godine) veliki strani investitori odustali zbog odugovlačenja u donošenju odluka, što je bio slučaj i s projektom LNG – Adrija”, odgovorio je tada HDZ.
Nova je vlada s popisa strateških projekata bivše vlade već uklonila izgradnju termoelektrane Plomin C i eksploataciju ugljikovodika iz Jadrana, a s obzirom da premijer Orešković ipak spominje LNG kao strateški projekt, možda će ga morati poslušati i njegov ministar Panenić.
Zablude da je izgradnja LNG terminala visoko na listi prioriteta Sjedinjenih Država, jer oni preko takvih terminala žele ne samo smanjiti ovisnost Europe o ruskom plinu već i pokoriti europsko tržište, najbolje demantira svježa prepiska između hrvatskog veleposlanika u Washingtonu Joška Pare i američkih eksperata.
Luka Rijeka i nizinska pruga
O važnosti Luke Rijeka i njenog boljeg željezničkog povezivanja sa središnjom Europom nizinskom prugom slušamo od proglašenja samostalnosti Hrvatske. Pravac Rijeka – Budimpešta nalazi se na europskom strateškom Mediteranskom koridoru i najkraći je prometni koridor za prijevoz roba koje dolaze iz prekomorskih luka u Europsku uniju. Novi ministar prometa Oleg Butković ponovo ovih dana visokoj kineskoj delegaciji ukazuje na prednosti koje Luka Rijeka ima u usporedbi s Lukom Kopar i grčkim Pirejom.
Zahtjevni infrastrukturni projekt izgradnje nizinske pruge Rijeka-Zagreb-Botovo predviđa izgradnju dvokolosiječne pruge kojom će se moći prometovati teretnim brzinama od 120 kilometara na sat. Izgradnja podrazumijeva novu trasu pruge kojom će se udaljenost od Rijeke do Botova s 329 smanjiti na 277 kilometara. Cijenu izgradnje Vlada procjenjuje na 3,5 milijarde eura. Do sada su planirani izvori financiranja preko Europskih fondova, ali i preko koncesije, javno privatnog partnerstva i kreditima. Kako se navodi u brošuri koju je ministar prezentirao kineskoj delegaciji, početak izgradnje planiran je u 2016., a završetak u 2022. godini. Uz izgradnju pruge vezana je i izgradnja željezničkih čvorišta Rijeka i Zagreb, što će koštati dodatnih 1,2 milijarde eura, čime se ukupna vrijednost projekta penje na 4,7 milijarde eura. Projekt uključuje i izgradnju i uspostavu robno-logističkog sustava u bazenu Rijeka, koje se procjenjuje na 1,5 milijardi eura te izgradnju i uspostavu robno-logističnog sustava zagrebačkog čvorišta kroz sustav CARGO centar Zagreb. Time se ukupna procjena vrijednosti ulaganja penje na 6,580 milijardi eura, a realizacija je planirana od 2016. do 2026. godine.
Taj strateški pravac sve su hrvatske vlade shvaćale ozbiljno, ali nisu imale sredstava za njegovu realizaciju. Nakon ulaska u EU, ona se pokušavaju dobiti iz europskih fondova, ali za sada su uspješno realizirani tek pregovori oko izgradnje drugog kolosijeka pruge od Dugog Sela do Križevaca u vrijednosti od 1,2 milijardi kona, od kojih će 85 posto biti sufinancirano iz EU fondova, a uskoro bi trebala biti završena i dokumentacija za sufinanciranje izgradnje drugog kolosijeka na dijelu Križevci – Koprivnica. Za problematičniji, donji dio nizinske pruge, hrvatska vlada još nije došla do isplativog dogovora s Europskom komisijom. S druge strane, Kinezi su i ranije pokazivali interes za cijeli projekt, ali, po svemu sudeći, nisu nailazili na dovoljnu ozbiljnost s hrvatske strane. Podsjetimo samo kako je bivši premijer Zoran Milanović u studenom 2014. odbio otići u Beograd na sastanak 16 predsjednika vlada država srednje i istočne Europe s kineskim premijerom Lijom Keqiangom i dvjestotinjak kineskih gospodarstvenika u Beogradu. Razlog je bio izostanak reakcije srbijanskih vlasti na ispade ratnog zločinca Vojislava Šešelja, mada je Beograd bio samo mjesto susreta, a skup su organizirali Kinezi. Milanović se nije suzdržao ni od opaske da ti susreti zapravo nemaju nikakvu težinu te da je i na prva dva slična sastanka s kineskim premijerom u Varšavi i Bukureštu otišao samo iz pristojnosti.
U Kini je krajem prošle godine boravila predsjednice Kolinda Grabar Kitarović pa iako je hrvatska javnost upamtila tek dio koji se ticao njene žestoke Facebook prepiske s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem, predsjednica je izvijestila kako je tom prilikom svoje kineske sugovornike pozvala na veća kineska ulaganja u Hrvatsku i izrazila žaljenje što nijedan od najavljivanih projekata do danas nije realiziran..
