Pod povećalom

Reiner manipulira procedurom

HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ lsd

Klub zastupnika SDP-a optužio je predsjednika Sabora Željka Reinera za grubo kršenje zakona i prekoračenje ovlasti jer je na dnevni red plenarne sjednice odbio uvrstiti njihov Prijedlog osnivanja istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica vezanih uz postupanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović oko navodnih nezakonitosti u radu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).

Taj je prijedlog, kako se vidi iz pisma kojim SDP odgovara Reineru Klub zastupnika SDP-a u proceduru uputio 16. svibnja, a potpisala su ga 34 zastupnika, no Reiner ga je odbio uvrstiti u dnevni red.

U pismu kojeg je 31. svibnja uputio Klubu SDP-a, Reiner tumači kako taj prijedlog nije usklađen s odredbama saborskog Poslovnika. Reiner se pritom pozvao na članak 170. Poslovnika, koji navodi da se podneseni prijedlog mora uskladiti s Poslovnikom u roku od 15 dana – jer će se inače smatrati da nije ni podnesen Saboru.

Činjenica je, međutim, da se pitanje osnivanja istražnih povjerenstava ne regulira Poslovnikom Sabora već posebnim propisom, odnosno Zakonom o istražnim povjerenstvima.

Prema tom zakonu, istražno povjerenstvo osniva se odlukom Sabora i to tako da osnivanje predloži radno tijelo doma Sabora ili najmanje jedna desetina od ukupnog broja zastupnika doma Sabora (zakon je donesen 1996. kada je Sabor još imao dva doma – Zastupnički i Županijski dom). U današnjem jednodomnom Saboru za stavljanje pitanja osnivanja istražnog povjerenstva na dnevni red Sabora trebali bi, dakle, potpisi 15 zastupnika, a SDP je priložio potpise njih 34. Za osnivanje istražnog povjerenstva, podsjetimo, zalagali su se i Hrvatski laburisti.

U članku 7. navodi se kako o osnivanju istražnog povjerenstva dom Sabora mora odučiti na prvoj sjednici nakon što je predsjednik doma Sabora primio prijedlog.

Nije javni interes

Uz pozivanje na Poslovnik, Reiner je u svom odgovoru naveo i kako mu je SDP-ov prijedlog nerazumljiv te da nije riječ o pitanju od javnog interesa – što je zakonski preduvjet za osnivanje povjerenstva.

Zakon o istražnim povjerenstvima navodi kako se „pitanjima od javnog interesa osobito smatra ostvarenje temeljnih vrednota Ustava RH određenim člankom 3. Ustava , temeljne slobode i prava čovjeka i građanina iz glave III Ustava“, ali i „zakonitost rada državnih tijela, javnih službi i pravnih osoba javnog prava te pitanja koje se tiču javnog morala“, što znači da zakonitost rada SOA-e, premijera i predsjednice svakako spada u pitanja od javnog interesa. A da SOA doista jeste državno tijelo, moguće je ustanoviti i na njihovoj web stranici.

Reiner smatra da izjava predsjednice koja je bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića nazvala privatnim obavještajcem bivšeg premijera Zorana Milanovića „ne predstavlja nikakav akt u smislu funkcionalnog postupanja Predsjednice RH“ te napominje da ne vidi kako bi se kroz istraživanje predsjednice mogla utvrditi zakonitost postupanja Milanovića ili Lozančića.

„Iz sadržaja prijedloga, posebice iz poglavlja ‘Utvrđivanje javnog interesa’ jasno je da je riječ o privatnom interesu bivšeg predsjednika Vlade i bivšeg ravnatelja SOA-e. Za zaštitu privatnog interesa bilo koje osobe ne smije služiti saborsko istražno povjerenstvo“, odgovorio je Reiner SDP-u.

Iz Kluba zastupnika SDP-a navode kako je posao Sabora, a ne njegova predsjednika – koji bi tu trebao imati tek ulogu moderatora – da utvrdi radi li se o javnom interesu. Podsjećaju stoga na nekoliko činjenica:

  1. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović svojom izjavom u intervjuu HRT-u od 4. svibnja 2016. Direktno je optužila bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića za nezakonito djelovanje.
  2. Jesu li navodi iz njene izjave o eventualnom nezakonitom djelovanju točni može utvrditi istražno povjerenstvo Hrvatskog sabora i za to postoji javni interes.
  3. Ukoliko se utvrdi da navodi iz njene izjave nisu točni, odnosno da nije bilo nezakonitog postupanja u djelovanju bivšeg ravnatelja SOA-e, takvo saznanje također predstavlja javni interes s obzirom da se radi o najvišoj državnoj dužnosnici.

Nije osamljen slučaj

Da Reiner voli koristiti svoju ulogu predsjednika Sabora za arbitriranje što će i kada biti uvršteno u dnevni red Sabora postalo je naročito bjelodano prošlog tjedna. Na pitanje predstavnice laburista Nansi Tireli zašto nije stavio na dnevni red sjednice njihov zahtjev za raspuštanje Sabora, koje je Klub laburista poslao prošle srijede, da bi Reiner obećao da će to učiniti u petak – predsjednik Sabora lakonski je odgovorio kako postoji i sljedeći petak. Jednako tako, na dnevni red Sabora nisu stavljeni ni zahtjevi organizacije „Hrvatska može bolje“ koja podupire kurikularnu reformu, iako su u Sabor poslani 2. lipnja.

Jedina nova točka je izglasavanje povjerenja predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću kojeg su zatražila 42 zastupnika HDZ-a, ali ta točka ne samo da je u skladu s Reinerovim političkim preferencijama, već je kao jasna obaveza propisana u članku 125. Poslovnika koji navodi: „Na prijedlog najmanje jedne petine ukupnog broja zastupnika u Saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinu članu ili Vladi u cjelini. Taj se prijedlog uvrštava odmah u dnevni red, bez odlučivanja. Vlada je dužna očitovati se o prijedlogu iz stavka 1 ovog članka najkasnije u roku od osam dana od dana uvrštavanja prijedloga u dnevni red. Sabor će o povjerenju raspravljati i glasovati najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Saboru“. Po istoj bi odredbi u petak 17. lipnja na dnevni red trebalo doći glasanje o povjerenju potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku – ako ga odlučivanje o Oreškoviću ne preduhitri u četvrtak 16. lipnja.

Poslovnik Reineru u načelu omogućava veliku slobodu odlučivanja što će i kojim redoslijedom staviti na dnevni red. Članak 224. propisuje kako „dnevni red sjednice Sabora predlaže predsjednik Sabora“ te da on može na samoj sjednici mijenjati prijedlog dnevnog reda. Isti članak propisuje kako „u prijedlog dnevnog reda predsjednik Sabora unosi sve teme i akte koji su podneseni u skladu s odredbama ovog Poslovnika u roku od 30 dana od dana primitka kada se radi o prijedlogu zakona, odnosno 15 dana od dana primitka kada se radi o konačnom prijedlogu zakona ili drugom aktu iz djelokruga Sabora“. Iznimka koja se spominje u članku 226. navodi kako je „predsjednik Sabora dužan predložiti dopunu dnevnog reda kada to traži, tijekom sjednice, u pisanom obliku 1/3 ukupnog broja zastupnika“.

Odluka o raspuštanju Sabora kojeg su zatražili laburisti trebala bi se, teoretski, na dnevni red uvrstiti do 22. lipnja (što još ne znači i skoru raspravu na tu temu), ali sasvim je jasno da će toj odluci prethoditi niz postupaka koji će odrediti sudbinu vlade. U svakom slučaju, kada bi SDP uspio skupiti natpolovičan broj zastupnika za svoj prijedlog za raspuštanje Sabora i raspisivanje prijevremenih izbora na to bi se trebalo ići sukladno odredbi članka 78. Ustava koji kaže: „Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika. Predsjednik Republike može sukladno odredbama članka 104. Ustava raspustiti Hrvatski Sabor“.

Facebook
Twitter
Live blog
Dezinformacije o koronavirusu

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.