Za Visoki upravni sud nema dvojbi: poklič “za dom spremni” nema dvostruke konotacije, on je nedvojbeno simbol ustaškog režima, a njegovo isticanje u javnosti potiče širenje mržnje.
Glavna je to poruka koja se može iščitati iz dvije nedavne presude Visokog upravnog suda kojima su potvrđene prvostupanjske presude (1, 2) upravnih sudova u Zagrebu i Osijeku u kojima je utvrđeno da je Agencija za elektroničke medije (AEM) zakonito postupila kada je privremeno, na četiri sata, oduzela koncesiju Z1 televiziji i Televiziji Slavonije i Baranje zbog korištenja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ u emisiji „Bujica“ 8. prosinca 2023. godine.
Upravni sudovi u Zagrebu i Osijeku odbili su tužbe Z1 televizije i Televizije Slavonije i Baranje protiv rješenja AEM-a kojima su 26. siječnja 2024. godine od 19 do 23 sata oduzete koncesije dvjema televizijama radi kršenja članka 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima koji zabranjuje poticanje i širenje mržnje po bilo kojoj osnovi, pa tako i nacionalnoj, vjerskoj, boji kože i slično.
Televizije su se potom žalile Visokom upravnom sudu, koji je u cijelosti podržao prvostupanjske sudove i potvrdio da je u spornoj emisiji upotrebom pokliča „Za dom spremni“ došlo do zabranjenog poticanja mržnje i diskriminacije na osnovi nacionalne pripadnosti te da im je AEM, na temelju članka 90. st.1 točke 5. istog Zakona, opravdano privremeno oduzeo koncesije.
Visoki upravni sud odluke je donio još 18. veljače na sjednici tročlanog vijeća kojem je predsjedala sutkinja Blanša Turić, a članovi su bili sudac Boris Marković i sutkinja Željka Zrilić Ježek. Time su postale pravomoćne presude Upravnog suda u Osijeku i Upravnog suda u Zagrebu o kojoj je ranije izvijestio Faktograf.
U trenutku pisanja ovog teksta, presude Visokog upravnog suda još nisu objavljene u tražilici sudskih odluka ANON, ali ih je Faktograf, nakon upućene molbe, dobio od Suda na uvid.
Televizije prozvale sudove za pristranost
U žalbama Visokom upravnom sudu obje televizije, i Z1 televizija i Televizija Slavonije i Baranje, pokušavaju diskreditirati presude prvostupanjskih upravnih sudova tvrdeći da su se osječki i zagrebački sud stavili u poziciju odvjetnika AEM-a. Ustraju na stavu da u emisiji „Bujica“ nije bilo govora mržnje niti bilo kakve radnje koja bi bila suprotna članku 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima.
Ponovili su i argumente da bi AEM „trebao imati ujednačene kriterije o upotrebi spornog pozdrava, jer se u suprotnom radi o arbitrarnoj odluci“, odnosno da AEM kao tuženik po „slobodnoj volji i bez jasnih kriterija bira tko je prekršio zakon, a tko nije“. Ilustriraju to ponovno s primjerom „sličnog slučaja“ na TV Dalmaciji kada je jedan od sudionika izgovorio „Za dom spremni“, ali da tada AEM nije utvrdio kršenje zakona.
Televizije u svojim žalbama navode i da je potpuno jasno da sporni pozdrav nije uvijek protuustavan, a što tvrde prvostupanjski sudovi. To pokušavaju argumentirati i svojevrsnim jezičnim piruetama. Tako navode da „iz leksičkog tumačenja i značenja riječi ‘Bog i Hrvati’ i ‘za dom spremni’ jasno proizlazi da niti jedna riječ zasebno, a niti skupno, ne predstavlja govor mržnje, a niti je izbjegavanje bilo koje riječi zabranjeno ili propisano kao prekršaj, odnosno kazneno djelo“.
Zanimljivo je da se ovoga puta u obrazloženju Visokog upravnog suda ne navode naširoko argumenti televizija koje su se pred prvostupanjskim sudovima pozivale na priopćenje Visokog prekršajnog suda od 4. lipnja 2020. godine, prema kojem pozdrav „Za dom spremni“ nije zakonom izričito zabranjen, već njegova ocjena ovisi o kontekstu, odnosno da je amnestiran kada ga izgovara Thompson na početku svoje pjesme „Bojna Čavoglave“.
U obrazloženju aktualne presude Visokog upravnog suda samo se navodi da su „prvostupanjski upravni sudovi otklonili prigovore tužitelja u pogledu sjednice sudaca Visokog prekršajnog suda pravilno navodeći da navedeno shvaćanje predstavlja pokušaj ujednačavanja sudske prakse unutar prekršajno pravnog sustava, ali da to nije obvezujuće za tuženika u primjeni Zakona o elektroničkim medijima niti ima ustavnopravnu snagu“.
Podsjetimo, u međuvremenu je Faktograf objavio kako na navedenoj sjednici Visoki prekršajni sud nije donio nikakvo „pravno shvaćanje“ koje bi automatski prekršajno oslobodilo Thompsona kada pjeva „Čavoglave“ sa spornim pokličem.
Upravne sudove ne obavezuje stav Visokog prekršajnog suda
Visoki upravni sud u aktualnim presudama od 18. veljače navodi da u cijelosti prihvaća obrazloženja osječkog i zagrebačkog Upravnog suda koji su „pravilno utvrdili da je emitiranjem navedenih izjava u emisija ‘Bujica’ došlo do zabranjenog poticanja mržnje i diskriminacije na osnovi nacionalne pripadnosti, a suprotno odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima“ te da je stoga zakonito privremeno oduzeta koncesija objema televizijama.
Podržao je i argumente prvostupanjskih sudova koji su se pozvali na odluke Ustavnog suda iz listopada 2017. godine i svibnja 2016. godine u kojima su iznesena načelna stajališta kako je isticanje ustaških simbola poput pozdrava „za dom spremni“ prema Ustavu i stanovištu Ustavnog suda, protivno Ustavu.
U obrazloženju obje presude Visokog upravnog suda jasno stoji: „Slogan „za dom spremni“ prema doslovnom značenju ne predstavlja govor mržnje, međutim, navedeni slogan je simbol ustaškog režima, a isticanje ustaških simbola u javnosti zbog ideologije i prakse ustaškog režima jasno nosi konotaciju poticanja, pogodovanja poticanju i širenju mržnje te korištenje tog pozdrava u medijima predstavlja čin koji potiče, pogoduje promicanju i širenju mržnje, a osobito prema manjinama koje su bile na udaru režima nezavisne države Hrvatske (npr. Romima, Srbima, Židovima), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud“.
Visoki upravni sud smatra da su prvostupanjski sudovi, i u Osijeku i u Zagrebu, utemeljeno presudili da je došlo do kršenja Zakona o elektroničkim medijima te da je, umjesto distanciranja, voditelj emisije Velimir Bujanec ohrabrivao izjave „koje mogu potaknuti ili pogodovati širenju mržnje prema pripadnicima srpske nacionalne manjine“.
Na tragu stajališta osječkog i zagrebačkog Upravnog suda, i drugostupanjski sud naglašava da stav sjednice sudaca Visokog prekršajnog suda iz lipnja 2020. godine (1, 2) ni po čemu ne obavezuje upravne sudove. Tamo se radilo o pitanju primjene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u ovom slučaju o Zakonu o elektroničkim medijima.
Visoki upravni sud na kraju zaključuje da se AEM kao regulatorno tijelo dužan pridržavati, uz Zakon o elektroničkim medijima i odluka Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava koje imaju širi opseg jer interpretiraju i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustav Republike Hrvatske.
To su, naime, isticali i Upravni sud u Zagrebu i Upravni sud u Osijeku.
Tako je zagrebački Upravni sud u presudi koju je donio sudac Ante Drezga u svibnju prošle godine naveo da „AEM, kao javnopravno tijelo, ima obavezu tumačiti Zakon o elektroničkim medijima u skladu s Ustavom i Konvencijom, a ne u skladu sa shvaćanjima Visokog prekršajnog suda u prekršajnim predmetima. Dakle, tuženik se ne treba oslanjati na praksu Visokog prekršajnog suda, već se prvenstveno oslanja na stajalište Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava kao tumača ustavnih i konvencijskih standarda“.
Na tom tragu je i presuda osječkog Upravnog suda iz srpnja prošle koju potpisuje sutkinja Blanka Sajter.
„U ovom sporu se ne utvrđuje postojanje prekršaja ili kaznenog djela, pa tako ni krivnje za prekršaj ili kazneno djelo. Za to nisu nadležni upravni sudovi. Predmet ovog postupka je oduzimanje koncesije za obavljanje medijske usluge televizije zbog povrede članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima“, stoji u presudi osječkog suda.
Sutkinja Sajter još navodi i da, pri ocjenjivanju što predstavlja nedopušteni sadržaj prema Zakonu o elektroničkim medijima, „valja naglasiti i važnost koju mediji imaju u oblikovanju javnog mijenja kao i u pružanju informacije na temelju koje gledatelji ili slušatelji mogu donositi vrijednosne sudove“.
S oba prvostupanjska suda, sada se složio i Visoki upravni sud.
Bujice više nema na lokalnim televizijama
U siječnju ove godine Z1 televizija obavijestila je javnost da, nakon višegodišnje suradnje, obustavlja emitiranje emisije „Bujica“ na Z1 televiziji.
Objašnjeno je da je odluka donesena zbog „nepovoljnih financijskih okolnosti koje su u značajnoj mjeri povezane s emitiranjem „Bujice“.
“Pravni pritisak, uzrokovan nizom sudskih tužbi povezanih s emitiranjem navedene emisije, rezultirao je visokim troškovima, dok je istodobno u tijeku još nekoliko neizvjesnih sudskih postupaka koji mogu dodatno financijski opteretiti rad televizije“, naveli su, među ostalim, na Z1 televiziji.
Ustvrdili su i da je Z1 televiziji onemogućeno 24 mjeseca sudjelovanje na javnim natječajima Agencije za elektroničke medije, što je također posljedica emitiranja „Bujice“.
U AEM-u su potvrdili navode Z1 televizije i objasnili da je i Z1 televiziji i Televiziji Slavonije i Baranje na 24 mjeseca onemogućeno sudjelovanje na raspisanim javnim natječajima upravo zbog sporne emisije iz prosinca 2023. godine i korištenja ustaškog pozdrava.
Prestankom emitiranja na Z1 televiziji, prestalo je emitiranje Bujice i na ostalim lokalnim televizijama.
