“Moramo naći ravnotežu između utjecaja vlade i autonomije medija”, tvrdi tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Prema njegovom sudu, iznesenom nakon sastanka s Međunarodnom delegacijom za medijske slobode (Hnd.hr), Vlada RH ima pravo na primjedbe na rad HRT-a.
Iako su mediji dio Hasanbegovićevog resora, ministar kulture – ako je suditi prema citiranoj izjavi – nije sasvim upoznat sa zakonodavnim okvirom koji regulira djelatnosti HRT-a. Zbog toga je na ovom mjestu potrebno ministra Hasanbegovića upozoriti na odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i Ugovora između HRT-a i Vlade RH.
Za politiku (po zakonu) nema mjesta na HRT-u
Već u prvom članku Zakona o HRT-u tako stoji da je dužnost Republike Hrvatske osigurati javnom servisu samostalno i neovisno financiranje, ali i da je HRT “u obavljanju svojih djelatnosti (…) neovisna o bilo kakvom političkom utjecaju i pritiscima promicatelja komercijalnih interesa”.
Nadalje, 13. člankom Zakona propisano je da HRT sam izrađuje prijedlog svojih programskih obaveza, kojeg Vlada tek verificira svojim potpisom na ugovor s javnim servisom. “U svom djelovanju HRT je samostalan”, stoji u 17. članku Zakona o HRT-u.
Presudan utjecaj na HRT politika ima kroz izbor glavnog ravnatelja, kojeg Sabor imenuje natpolovičnom većinom svih zastupnika, na mandat od pet godina. No, Zakonom je također predviđeno i da se glavni ravnatelj kao politički imenovani dužnosnik nema pravo miješati u program; njegova ingerencija je raspolaganje imovinom i poslovanje HRT-a.
Odredba koja zabranjuje utjecaj politike na javni servis uglavljena je i u 3. članak Ugovora između HRT-a i Vlade RH:
“U svom djelovanju HRT je samostalan, što se ostvaruje samostalnim obavljanjem djelatnosti te programskom i uredničkom samostalnošću HRT-a, a osobito u planiranju i proizvodnji programa te utvrđivanju programske sheme. U obavljanju svoje djelatnosti Hrvatska radiotelevizija neovisna je o bilo kakvom političkom utjecaju i pritiscima promicatelja komercijalnih interesa”.
Konzervativni desant na medije
Zanimljivo je istaknuti i da smo gotovo identičan stav o utjecaju politike na javne medije čuli i ranije, tada iz usta saborskog zastupnika Domoljubne koalicije i Hrasta Ladislava Ilčića, o čemu je Faktograf također pisao. U ožujku ove godine Ilčić je pogrešno tumačio citirani Zakon o HRT-u, tvrdeći da država po zakonu treba utjecati na javne medije ne bi li osigurala nepristrano izvještavanje.
S obzirom da će svaka politička opcija “nepristrano novinarstvo” neizbježno definirati onako kako njoj paše, upravo bi takav pristup predstavljao očigledno kršenje zakonom propisane zabrane petljanja politike u rad javnih medija. No, ovaj primjer navodimo kao ilustraciju shvaćanja društvene uloge medije na političkom spektru iz kojeg su potekli i Ilčić i Hasanbegović. Obojica su, naime, idejno i aktivistički povezani s udrugom “U ime obitelji” (Večernji list, Index.hr) čija je liderica Željka Markić u više navrata izražavala nezadovoljstvo radom hrvatskih medija (Tportal, Hina/Telegram, Hina/Slobodna Dalmacija). Koliko su ovom pokretu mediji bitni, svjedoči i činjenica da je udruga “U ime obitelji” pokrenula i vlastite medijske platforme – tv kuću Laudato i internetski portal Narod.hr.
