Čelni ljudi SDP-a i HDZ-a, oboje s pretenzijama da narednih četiri godine obnašaju dužnost predsjednika Vlade RH, suočili su se na HRT-u pred, kako je priopćeno s javnog servisa, više od pola milijuna gledatelja. U dvosatnoj debati su Zoran Milanović i Andrej Plenković razmjenjivali mišljenja i argumente u sklopu nekoliko tematskih cjelina, a Faktograf je izdvojio i provjerio po pet izjava sa svake strane. Pritom treba istaknuti da je Milanovićeve izjave za provjeru bilo osjetno lakše izdvojiti nego Plenkovićeve; predsjednik SDP-a imao je znatno konkretniji nastup od svog političkog protivnika.
ZORAN MILANOVIĆ
“Porez na dohodak je glavni izvor prihoda u jedinicama lokalne samouprave. Povećanje osobnog odbitka na 3750 kuna u njihovom proračunu stvara rupu od 5 milijardi kuna”.
Ocjena – Fakt
Vješto je Milanović u ovom slučaju protivnika napao argumentom koji se nekad koristio protiv njega. Kada je vlada Kukuriku koalicije koncem 2014. godine unosila izmjene u sustav poreza na dohodak – između ostalog na način da je osobni odbitak povećala s 2200 na 2600 kuna – Udruga gradova izračunala je da će proračun jedinica lokalne samouprave tako biti oštećen za približno 1,8 milijardi kuna. S obzirom da je iznos povećanja kojeg predlaže Plenković – s 2600 na 3750 kuna – točno 2,875 puta veći od onog kojeg je provela Milanovićeva vlada, proporcionalno bi porastao i iznos proračunskog manjka jedinica lokalne samouprave, koji bi tako iznosio oko 5,175 milijardi kuna. No, nužno je istaknuti kako se ipak radi samo o procjeni. Točan iznos štete koju bi pretrpjeli proračuni lokalne samouprave nije moguće izračunati zbog činjenice da osobni odbitak nije fiksan pa između ostalog ovisi o broju djece, bračnom stanju, području stanovanja, radnoj sposobnosti… Također, prihodi od poreza na dohodak u svakom trenutku ovise o broju zaposlenih, kao i o iznosu njihovih plaća.
“HDZ-ovi ekonomski stručnjaci su nam 2011. ostavili proračunski deficit od 25 milijardi kuna, a mi smo ga 2015. smanjili na razinu primarnog suficita”.
Ocjena – Polufakt
Podaci Ministarstva financija pokazuju da je Milanović dobrano uvećao iznos proračunskog deficita ostvarenog 2011. godine. Ukupni manjak državnog proračuna tada je iznosio 14 milijardi kuna, dok je manjak proračuna konsolidirane opće države iznosio 14,8 milijardi kuna. Kada se na tu brojku doda i iznos neizvršenih obveza, proračunski deficit opće države penje se na 17 milijardi kuna. No, točna je Milanovićeva tvrdnja da je Vlada Kukuriku koalicije na kraju svog mandata ostvarila primarni suficit. Deficit državnog proračuna 2015. prema nacionalnoj je metodologiji iznosio 8,8 milijardi kuna, dok je deficit konsolidirane opće države iznosio 7,6 milijardi kuna. Prema ESA 2010 metodologiji manjak proračuna opće države iznosio je 10,7 milijardi kuna. Prema podacima koje je u travnju ove godine objavio Državni zavod za statistiku, primarni suficit opće države iste je godine iznosio 1,2 milijarde kuna. Podaci DZS-a utemeljeni su na ESA 2010 metodologiji, koja podrazumijeva veći iznos proračunskog deficita.
“Razina zaštite istospolnih zajednica u Hrvatskoj je među najvišima u Europi. Ne postoji zajednica braka, ali postoji istospolno partnerstvo i tu smo u vrhu Europe”.
Ocjena – Ni F od fakta
Milanovićevu tvrdnju da hrvatske istospolne zajednice uvažavaju jednaka ili veća prava nego u najrazvijenijim europskim zemljama vrlo je lako dekonstruirati već uvidom u podatke dostupne na Wikipediji. Trinaest zemalja u Europi potpuno je legaliziralo istospolne brakove, a radi se o Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Islandu, Irskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Hrvatska je u skupini od 21 europske zemlje koje ne dozvoljavaju istospolne brakove, ali prepoznaju druge oblike životnog partnerstva zajedno s Andorom, Austrijom, Češkom, Ciprom, Estonijom, Njemačkom, Grčkom, Mađarskom, Italijom, Lihtenštajnom, Slovenijom i Švicarskom. Nažalost, Hrvatska je ujedno i u skupini zemalja u kojima postoji ustavna zabrana istospolnih brakova, i to zajedno s Armenijom, Bjelorusijom, Bugarskom, Mađarskom, Latvijom, Litvom, Moldavijom, Crnom Gorom, Poljskom, Srbijom, Slovačkom i Ukrajinom.
“Ljudi u SDP-u, kada su pod istragom, već i prije optužnice, moraju izaći iz stranke”.
Ocjena – Ni F od fakta
Milanovićeva tvrdnja o aferama unutar njegove stranke pokazuje se netočnom već na najpoznatijim primjerima. Marina Lovrić Merzel, bivša sisačko-moslavačka županica, iz SDP-a je tako izbačena tek nakon što je u pritvoru provela četiri mjeseca (Novi list), a mjesec i pol nakon što je protiv nje podignuta Uskokova optužnica. Još indikativniji je slučaj Željka Sabe. Optužnica protiv njega podignuta je 2013. godine, da bi je 18. prosinca iste godine pravomoćno potvrdio Županijski sud u Osijeku (RTL). Sabo međutim iz SDP-a nikad nije “morao izaći”, već je samostalno napustio stranku (Nova TV), ali tek 19. ožujka 2015. godine, kada je protiv njega već donesena pravomoćna presuda kojom je osuđen na osam mjeseci zatvora zbog pokušaja podmićivanja gradske vijećnice Marije Budimir. Na umu treba imati i slučaj Milana Bandića, koji je kao SDP-ov gradonačelnik Zagreba postavljao rekorde u broju kaznenih prijava podnesenih protiv njega. Bandić je iz SDP-a izbačen tek u studenom 2009. godine, nakon što se na svoju ruku, bez suglasnosti vrha stranke, kandidirao za predsjednika RH (Večernji list). Prije toga u SDP-u nisu imali problema s Bandićevim aferama, iako su mediji izvještavali o istragama protiv zagrebačkog gradonačelnika (Lupiga.com, Poslovni dnevnik).
“Ukupan trošak za mirovine iz prvog stupa je 36 milijardi kuna, od čega 26 milijardi kuna dolazi iz doprinosa, iz sustava solidarnosti, a ostalih 10 milijardi kuna iz proračunskih pomoći. Ako uzmete 1 postotni poen iz prvog stupa i to izdvajanje prebacite u drugi stup, nastaje rupa od dvije milijarde kuna”.
Ocjena – Tri kvarta fakta
Brojke kojima Milanović ovdje barata su okvirne, ali i relativno precizne. Podaci HZMO-a također pokazuju da mirovinski doprinosi ni blizu nisu dovoljni za isplatu ukupne mase mirovine, odnosno da mirovinski sustav ovisi o pomoći iz državnog proračuna. Prema financijskom izvješću Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za 2015. godinu, ukupni trošak isplate mirovina iznosio je 36.682.068.522 kuna. Od toga je 20.798.065.064 pokriveno iz doprinosa za mirovinsko osiguranje, a dodatnih 17.703.111.744 kuna u HZMO je stiglo iz državnog proračuna. Ukupni rashodi HZMO-a iznosili su 38.683.352.235 kuna, a uz mirovine najveću stavku predstavlja doplatak za djecu (1.588.373.322 kuna). Zaposleni građani iz svojih plaća trenutno izdvajaju 15 posto doprinosa za prvi mirovinski stup i 5 posto doprinosa za drugi stup. Kad bi se izdvajanja reformirala na način koje predlaže HDZ, da u prvi stup ide 14 posto, a u drugi stup 6 posto, u proračunu bi, prema računici temeljenoj na troškovima kakvi su bili 2015. godine, dodatnih 1.386.537.670,93333 kuna.
ANDREJ PLENKOVIĆ
“Ključna je da hrvatska javnost zna da su ključna upravljačka prava u dogovoru s MOL-om na Mađare prenesena još 2003. godine. Tada je mađarska strana imala pravo veta i to je najbitnije”.
Ocjena – Ni F od fakta
Prvi korak u privatizaciji Ine ostvaren je u skladu s odredbama Zakona o privatizaciji INA-Industrije nafte d.d. kojeg je Hrvatski sabor izglasao 1. ožujka 2002. godine. U tom zakonu stajalo je da će se strateškom ulagatelju prodati najviše 25 posto plus jedna dionica hrvatske naftne kompanije. Na sjednici održanoj 17. srpnja 2003. godine Vlada predvođena Ivicom Račanom donijela je Odluku o prodaji 25% plus jedne dionice INA-Industrije nafte d.d. mađarskom MOL-u u nominalnoj vrijednosti od 900 kuna po dionici. Istog dana je između Vlade RH i MOL-a potpisan Ugovor o međusobnim odnosima dioničara, kojim je definirano da MOL ima pravo postaviti dvoje od sedam članova nadzornog odbora i uprave poduzeća. Četiri od sedam članova NO-a i uprave, dakle većinu koja donosi odluke, prema tom ugovoru postavlja vlasnik više od 50 posto dionica firme. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, svim je dioničarima zagarantiran jednak položaj. Odnosi u Ini promijenili su se kada je 30. siječnja 2009. između Vlade Ive Sanadera i MOL-a potpisana Prva izmjena i dopuna Ugovora o međusobnim odnosima dionica. Vlada RH je ovaj ugovor držala u tajnosti gotovo godinu dana; objavljen je tek u studenom iste godine. Hrvatska premijerka tada je već bila Jadranka Kosor. Novim ugovorom je MOL dobio pravo da postavi pet od devet članova NO-a, a Vlada RH spala je na samo tri svoja člana. U upravi Ine su obje strane dobile po tri člana, ali uz dodatak da Mađari imenuju predsjednika uprave koji u slučaju izjednačenog broja glasova kod donošenja odluka ima prao na prevladavajući glas. U trenu potpisivanja ovog ugovora, kojim su MOL-u doista prepuštena upravljačka prava nad Inom, Vlada RH bila je vlasnik 44,83552 posto, a MOL 47,15538 posto ukupnog temeljnog kapitala Ine. Da je Vlada RH time ostala bez ikakvog utjecaja nad Ininim poslovanjem, posvjedočili su na suđenju Ivi Sanaderu i hrvatski članovi uprave Ine (Index.hr).
“Fascinantno je koliko ste vi detaljno upoznati s tim slučajem Kalmeta. Kao da ste na neki način involvirani u to. Ja nemam uvid u postupanje Uskoka”.
Ocjena – Ni F od fakta
U više je navrata Plenković tijekom debate pokušao insinuirati da je bivši premijer u slučaju istrage i optužnice protiv Božidara Kalmete prekršio svoje ovlasti miješajući se u posao pravosuđa. No, sve informacije koje je Milanović iznio o Kalmetinom slučaju su javno dostupne. Optužnica protiv Kalmete dostupna je na internetskoj stranici Uskoka, a u njoj su jasno vidljive optužbe koje se na zadarskom gradonačelniku stavljaju na teret, kao i iznosi koji su prema optužnici izvučeni iz Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta. O detaljima slučaja Kalmeta Plenković se, osim na webu Uskoka, mogao lako informirati i putem medija (Večernji list, Jutarnji list, HRT).
“Moram priznati da mi je cijela rasprava o obrazovnoj reformi fascinantna. Tko je reformu zaustavio? Javna rasprava traje, dokumenti su na web stranicama Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta. Što se htjelo napraviti? Uključiti još neke stručnjake, dati pluralističkoga duha. Mislim da je pitanje isfabricirano, iskorišteno u političke svrhe”.
Ocjena – Ni pola fakta
Ekspertna radna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje pod vodstvom Borisa Jokića prije razrješenja doista je uspjela okončati stručnu raspravu i sve dokumente postaviti na internet. Razriješeni su, podsjećamo, nakon što su Jokić i njegovi suradnici odbili pristati na proširenje sedmeročlane skupine s 10 novih članova. Saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu je pokušaj kooptiranja novih članova u Ekspertnu skupinu obrazložio potrebom za usklađivanjem sa Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije “u onom dijelu koji se odnosi na jačanje STEM područja u procesu obrazovanja”. Predložili su stoga da se u skupinu uključe dodatni članovi i to s područja kemije, biologije, fizike, matematike i informatike, ali i hrvatskog jezika, povijesti, pedagogije, tjelesnog i likovnog odgoja. Među najvećim zagovornicima proširenja Ekspertne skupine bili su saborski zastupnik Hrasta Ladislav Ilčić i konzervativna udruga “U ime obitelji”. Da bi se kurikularna reforma nastavila, potrebno je imenovati novu Ekspertnu skupinu, za što je prema već spomenutoj Strategiji zaduženo Posebno stručno povjerenstvo. Tehnički ministar Predrag Šustar u međuvremenu je donio više protupravnih odluka, među kojima se posebno ističe imenovanje Hrastu bliskih kadrova za Jokićeve nasljednika mimo procedure i bez javnog natječaja (Index.hr). Šustarovo nepoštivanje zakonske procedure, zbog kojeg je upitna i legalnost javne rasprave (Televizija N1), dovelo je do toga da su prosvjetari koji su bili angažirani na kurikularnoj reformi odlučili bojkotirati daljnje aktivnosti i zabraniti MZOS-u korištenje dosad pripremljenih materijala (Novi list). Vlada Tihomira Oreškovića je, podsjetimo, svoj mandat započela najavom da će zaustaviti kurikularnu reformu, da bi nakon pobune javnosti ustvrdili da se radilo o grešci (24sata).
“Imali ste volontere Madisona u svojoj Vladi, to dosta govori. Je li glasnogovornica vaše Vlade bila volonterka Madisona?”.
Ocjena – Polufakt
Milanovićeva vlada tijekom svog mandata imala je dvoje glasnogovornika – Ivanu Grljak i Nikolu Jelića. Na mjesto glasnogovornice Vlade RH Grljak je stigla iz SDP-a; od ožujka 2010. bila je glasnogovornica Milanovićeve stranke, a prije toga je radila u Uredu SDP-a za odnose s javnošću te u Klubu zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru (Večernji list). Njen nasljednik Jelić u Banske je dvore stigao iz Jutarnjeg lista, gdje je kao novinar pratio unutarnju politiku. No, Milanović je u svom kabinetu doista imao volonterku iz PR agencije Madison, čiji je glavni direktor Mladen Hrgarek protiv predsjednika SDP-a nedavno podignuo u međuvremenu odbačenu kaznenu prijavu (Jutarnji list) koja je bila jedna od glavnih tema debate. Kad je Kukuriku koalicija došla na vlast, direktorica strateških komunikacija Madisona Zinka Bardić dobila je titulu posebne savjetnice za odnose s javnošću predsjednika Vlade RH. Na toj je poziciji Bardić ostala do ožujka 2014. godine, kada je zajedno s njom Banske dvore napustila i glasnogovornica Grljak. Do razlaza je navodno došlo jer je Milanović zbog afera povezanih s predstečajnim nagodbama odlučio iz Vlade najuriti Slavka Linića. Dok je Bardić volontirala u Banskim dvorima, mediji su u više navrata upozoravali na potencijalni sukob interesa, a s obzirom na poslovne odnose između središnje države i klijenata agencije Madison (Index.hr). Po odlasku iz Vlade Bardić je nastavila raditi u Madisonu, dok je Grljak zaposlena u Krašu (Index.hr, Tportal).
“Preko 100.000 ljudi otišlo je iz Hrvatske za vrijeme Vlade gospodina Milanovića”.
Ocjena – Polufakt
Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u četiri godine mandata Kukuriku vlade, od početka 2012. do kraja 2015. godine, Hrvatsku je ukupno napustilo 78.648 ljudi. Broj iseljenika iz godine u godinu se povećavao, s 12.877 koliko ih je u inozemstvo otišlo 2012. godine, do 29.651 koliko ih je iselilo 2015. godine. Ti su podaci kao službeni zavedeni i u bazi Eurostata. No, u inozemstvu postoje i podaci koji sugeriraju da bi broj iseljenih Hrvata u periodu Milanovićeve vladavine ipak mogao biti veći. Prema brojkama kojima raspolaže njemački Savezni zavod za statistiku, broj Hrvata u Njemačkoj se tijekom predmetnog razdoblja povećao za 74.881. Prošle je godine, prema istom izvoru, u Njemačkoj živjelo 297.895 hrvatskih državljana. Neusklađenost u brojkama je prilično evidentna; na stranicama njemačkog statističkog zavoda također se može pronaći podatak da je broj hrvatskih useljenika kroz godine osjetno rastao: od 12.608 hrvatskih imigranata 2012. godine do 57.006 hrvatskih imigranata 2015. godine. Pritom se njemački podaci ne moraju nužno odnositi na Hrvate koji su predmetne godine napustili Hrvatsku, već može biti riječ i o hrvatskim državljanima koji otprije žive u inozemstvu, ali su promijenili mjesto stanovanja.
