U šumi zakonâ na prekrcanom dnevnom redu Sabora nalazi se i Zakon o strancima, kojemu bi parlament nakon dugih diskusija trebao presuditi i odlučiti hoće li Hrvatska kriminalizirati pomoć izbjeglicama.
O ovome zakonu raspravlja se uoči Svjetskog dana izbjeglica, kada se u Zagrebu održavaju 4. Tjedni IZBJEGLICAma! (12. – 25. lipnja), ali i u trenucima kada ugledna svjetska organizacija, Liječnici bez granica (MSF), ponovno prenosi pritužbe na rad hrvatske policije. MSF navodi da su izbjeglice hrvatski policajci maltretirali u pokušaju dolaska na tlo EU. Njihova beogradska klinika tretirala je četiri žrtve nasilja u utorak, od koje su se dvije vratile sa srpsko-hrvatske, a dvije sa srpsko-mađarske granice.
UPDATE: @MSF‘s Belgrade clinic treated 4 cases of violence yesterday; 2 returned from the #Croatia border and 2 from the #Hungary border.
— MSF Sea (@MSF_Sea) June 14, 2017
Ministarstvo unutarnjih poslova i Ravnateljstvo policije do sada su se branili od optužbi da hrvatska policija maltretira izbjeglice, navodeći da se radi o sporadičnim slučajevima te dovode u pitanje da su se napadi na koje upozoravaju organizacije poput Centra za mirovne studije uopće dogodili.
Paralelno s najnovijim optužbama za nanošenje ozljeda izbjeglicama, dakle, hrvatske vlasti se od došljaka brane i zakonskim putem.
CMS je stoga u utorak, zajedno s Regionalnom adresom za nenasilno djelovanje, koja se bavi međureligijskim dijalogom (RAND) održala konferenciju za medije na kojoj su upozorili na izmjene Zakona o strancima, koji se već treći puta u godinu dana gura na Markovom trgu. Njime se nastoji, tvrde, zabraniti pomoć drugome u nevolji.
Kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog potpomognutog stranca, kaznit će se fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, propisuje članak 43.
Pokušaj pomaganja stavljen van zakona
No, mjere koje predviđaju kriminalizaciju solidarnosti ne odnose se samo na one koji pomažu strancima, već i one koji to – pokušaju. Najproblematičniji je članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima. CMS smatra da iz njega trebaju brisati riječi “i pokušaj pomaganja”.
“Članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim se mijenja članak 43. stavak 2. treba mijenjati na način da umjesto riječi ‘(spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu)’ stoje riječi ‘(pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu, nalazi se u tranzitu ili nezakonito boravi na teritoriju RH)’.
Podsjećaju kako smo krajem 2015. i početkom 2016. godine svjedočili proaktivnom pomaganju ne samo pojedinaca, već i naše države u prelasku, boravku i tranzitu stranaca, također i drugih država članica, a nedavno i Vatikana.
“Danas RH zahtijeva od institucija i društva potpuni zaokret stava, koji ne samo da je nemoralan, već je i protuzakonit. Stoga smatramo da je nužno kvalificirati pomaganje na način da pomaganje iz humanitarnih razloga ne bude kažnjivo. Pod pomaganjem iz humanitarnih razloga ‘smatramo pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi za pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu, nalazi se u tranzitu ili nezakonito boravi na teritoriju RH’, a ne samo na ‘spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu'”, navodi se u amandmanu.
Kad je nezakonit ulazak osnova za zakonit ostanak
Osim iznimki propisanih stavkom 2. članka 43. Zakona o strancima, potrebno je uvesti dodatne iznimke od zabrane pomaganja strancu u nezakonitom boravku u RH, odnosno smanjiti prostor moguće interpretacije.
Humanitarna osnova služi zaštiti sustava međunarodne zaštite, ističu oni. Naime, sukladno međunarodnim, EU i nacionalnim pravnim instrumentima, nužno je omogućiti izbjeglicama ulazak na siguran teritorij gdje će moći zatražiti zaštitu. U tom smislu, eksplicite je predviđeno da se nezakoniti ulazak ne smije kriminalizirati. Pri tome, pomaganje ljudima iz humanitarnih razloga koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje, smatraju u CMS-u.
Tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti.
Brkanje humanitarnog rada i trgovine ljudima
“Također, kažnjavanje pomaganja na teritoriju RH stavlja građane u poziciju da sumnjaju u rad policije, čija je odgovornost regulacija kretanja, ili pak da provjeravaju identitet osobe kojoj pomažu – što je pak nedozvoljeno. Dekriminalizacija humanitarnog pomaganja predviđena je i čl. 1. st. 2. Direktive 2002/90/EZ o definiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, odredbom koja kaže kako svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankcije za postupanje osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi”, navode u amandmanu.
Direktiva 2002/90/EZ zaista predviđa kažnjavanje za pokušaj, ali u cilju “borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece” i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela, a ne kako bi se izjednačili nezakoniti migranti s izbjeglicama i time omogućili kriminalizirali izbjeglica, odnosno uopće uskratili status pa time narušavaju i samo svrhu Direktive.
“Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeve za izuzeće se, i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj piše da se ona primjenjuje “bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama Konvencije o statusu izbjeglica izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967. S obzirom da je policijska uprava ta koja odlučuje o odobrenju ulaska itd., upitno je po kojim će se kriterijima donositi ta rješenja, pogotovo kad se uzmu u obzir razne odredbe o zabrani diskriminacije i sl., a koje su već kršene rasnim profiliranjem na granici nedavno, tj. da postoji realna mogućnost da će se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegavati obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod ‘ilegalne migrante’, na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl.”, objašnjava CMS u prigovoru na sadašnji nacrt izmjena zakona.
“Ja kao vjernica gubim pravo na vjeroispovijest”
Podsjećaju i kako su na teritoriju RH česte situacije u kojima ljudi zbog nemogućnosti povratka u zemlju porijekla uzrokovanu brojnim subjektivnim ili/i objektivnim razlozima (nemogućnost pribavljanja putnih isprava, nesigurnost rute povratka, nesigurnost u zemlji porijekla, nedostatak financijskih sredstava za pokrivanje troškova putovanja is l.), ostaju živjeti u RH u nereguliranom statusu, nerijetko u iznimno teškim uvjetima. Pritom policija i ostale institucije državne vlasti su svjesni za postojanje ovakvih slučajeva, a često ne čine ništa, osim povremenog pritvaranja tih osoba na period dozvoljen zakonom. Zato je nužno osloboditi prekršajne i druge odgovornosti građane koji iz humanitarnih razloga pomažu tim osobama, kao i istaknuti razliku između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice, ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života. Za primjer navode spašavanje stranaca od utapanja na moru ili rijeci od strane ribara, spašavanje u slučajevima smrzavanja pri prelasku kopnene granice i slično.
“Ako se usvoji ovaj zakon, ja kao vjernica, a i mnogi ljudi koji se smatraju vjernicima, gube pravo na slobodu vjeroispovijesti, koja mi nalaže da pomažem ljudima. To bi mi nalagalo da kršim zakon, što nikako ne želim”, kazala je u utorak Ana Raffai iz RAND-a, nakon što su udruge uputile pismo zastupnicima, kojim protestiraju protiv kriminalizacije solidarnosti.
Podrška SDP-a
Stav oko problematičnog članka 12. djelomice je usvojio i Saborski odbor za ljudska prava, dok Odbor za zakonodavstvo u svojoj ocjeni navodi da je on u potpunosti u skladu s europskim zakonodavstvom. No, još uvijek se ne zna kako će glasanje o zakonu proći.
