“Hrvatski lingvisti mogli bi izraz ‘bajbukana’ promijeniti u ‘fejsbukana'”, predložio je SDP-ovac Arsen Bauk nakon uhićenja 70-godišnjeg Tišnjanina, sa zdravstvenim poteškoćama, i to zbog “neprimjerenih komentara” na račun najglasnijeg i najangažiranijeg, a po stavovima kudikamo najkontroverznijeg biskupa u državi, Vlade Košića.
Ilija Komšić bio je oštar prema biskupu. No, Facebook zajednica ne suosjeća: okrenula se protiv biskupa i poplavila njegov zid prozivkama. Ispod članka o odgovoru kontroverznog redatelja Jakova Sedlara na govor sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček pišu:
“Hvala vam, biskupe, što ste nam vratili verbalni delikt.”
“Kraj ovakvog biskupa, sotona nam niti ne treba.”
“Jadan je biskup koji se boji ljudi.”
“Promovirate falsifikatora i lažova? Zar to nije grijeh? Il to nije važno ako je strani zla kao i vi?”
Ispod teksta s Kamenjara o tome da se 22. lipnja obilježava najslavnija bitka kod Siska – protiv Turaka Osmanlija (a ne Dan antifašističke borbe, op.a.), također podijeljenog na biskupovom zidu, vjernici se pitaju:
“Mogu li znati kojem se Bogu molite, zar niste plaćeni da vodite ovce na put pravde ili imate neku žilu kucavicu da vodite samo pojedince putem mržnje? Vi ste promašili profesiju, biskupe, da nije žalosno, bilo bi smiješno.”
A ispod teksta o tome da će se u Poljskoj rušiti 500 spomenika koji veličaju komunizam, opet ima i pokoja riječ koja se u današnjim delikatnim vremenima može shvatiti i kao prijetnja:
“U Hrvatskoj ćemo paliti križeve.”
Ima i uvreda.
“Bavi se crkvom i pomazi ljudima, kretenčino, a ne politikom. Seronja jedan.”
“O dragi Bože pomozi blesavom popu!”
“Poljska govnad slična tebi, fašisto!”
Kritika na njegov rad ne nedostaje.
“…taj riga mržnju oko sebe da se sve praši. Zbog njegove velike ‘ljubavi’ prema bližnjemu svome počeli su zatvarati stare i bolesne ljude #samoljubav”
“Ma super… Kada sruše tih 500 spomenika, neka vama sagrade jedan… U ime hapšenja ljudi koji su vam rekli što o vama misle… Sramite se…”
“Javlja se biskup koji veliča fašizam i podiže lažne spomenike izmišljenim ustašama.”
Ima i onih koji ga izazivaju na dijalog o vjeri preko inboxa, ali usprkos Košićevoj izjavi da mu plan nije bio da policija uhiti Komšića, dominiraju prozivke i kritike, uvrede i zgražanja, dok je odaziv onih koji ga opravdavaju u burnoj noći s petka na subotu zanemariv – tu i tamo netko pljune na komuniste.
Kako se čini, stvar je eskalirala na više razina. Tim više što Ilija Komšić – 70-godišnji vjernik, potrošač šest vrsta tableta dnevno, među kojima su i lijekovi za povišen šećer u krvi, koji je i “u bivšoj državi govorio svašta, pa ga nisu uhitili” – nije jedini u problemu ovih dana.
Uhićen je i mladi Austrijanac, Andreas Jurić, koji je slao prijeteće poruke premijeru Andreju Plenkoviću još u travnju, a bez slobode na mjesec dana ostao je SDP-ovac Gordan Bičak, koji je poručio herojima ekstremne desnice Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih da će doživjeti i 1945., ako već žele da se dogodi 1941.
Kada se to nadoveže na zatvor zbog vrijeđanja državne tajnice Janice Kostelić i pokušaj optužnog prijedloga protiv Kristine Ikić Baniček, koja je izgubila strpljenje s policijom i odbrusila im, rad državnih organa na obuzdavanju (jezika) građana, pogotovo kada je riječ o njihovom napadu prema “gore”, zaista je impresivan.
‘Katastrofa’
O nezapamćenom nizu realnih privođenja zbog eskalacije sukoba u virtualnoj sferi porazgovarali smo s bivšim upraviteljima policije iz HDZ-a, Mosta i SDP-a. I dok se Mostov Vlaho Orepić ispričao, jer “ne zna dovoljno detalja” i “ne želi ispasti neozbiljan”, jedan bivši ravnatelj policije iz doba HDZ-a očitovao se uz uvjet da mu zbog sadašnjeg radnog mjesta ne navodimo ime.
“To je pretjerivanje i prerevnosno postupanje. Provjera da, ali privođenja i prekršajni nalozi, poput onoga za sisačku gradonačelnicu, koja doduše to nije napravila preko Facebooka, to je katastrofa”, kratko je komentirao.
‘Nikad se nitko nije ovako ponašao’
Ranko Ostojić, žrtva brojnih prijetnji preko Facebooka, i bivši šef MUP-a, bio je daleko razgovorljiviji.
“Nikad se nitko nije ovako ponašao”, kaže on, a tu uzima i sebe za primjer.
“Vi dnevno dobivate prijetnje, na FB je to normalno. Kad bih ja prijavljivao sve, pola države ne bi bilo na slobodi. Od tih prijetnji se mora rješavati samo ono što jest ozbiljno. Ja sam to sâm sve privatno rješavao, nije me štitio državni aparat”, kaže Ostojić, dodajući da ni posljedice za počinitelje nisu bile ni blizu tako rigorozne.
“Žena koja je rekla da će mi ispalit’ metak u glavu, izjavila da to ozbiljno misli na sudu. Dobila je devet mjeseci uvjetno. Kad sam objavio na Facebooku da mi muškarac prijeti kamom i tvrdi da će me zaklati, policajac ga zapiše i pusti ga. I ja sad, kao žrtva, moram svjedočiti na sudu, a ja zbog toga ne želim na sud. Dakle, vi ni ne želite da prijavim takve prijetnje, iako se radi o prijetnji državnom dužnosniku, a u tom slučaju prijeti ozbiljna zatvorska kazna. Sjećate se Marka Franciskovića? Ja ga nisam prijavljivao zbog komunikacije, iako je prijetio da će me objesiti na Trgu bana Jelačića. On je završio na liječenju odlukom suda, jer je uhićen s arsenalom, a ne zbog prijetnje državnom dužnosniku”, nabraja Ostojić.
Kampanja koju nije pokrenuo Božinović
Po njegovom sudu, moguće je da se događa neka vrsta kampanje, koju nije pokrenuo aktualni ministar policije Davor Božinović, jer su uhićenja krenula i prije njegovog imenovanja.
“Očito je da su policijski načelnici i službenici pritisnuti zapovijesti da se ovako ponaša, jer nikad se nitko nije ovako ponašao”, pretpostavlja bivši šef MUP-a, dodajući da ovo kampanjsko kontroliranje Facebooka nema veze s normalnim postupanjem i prijetnjama, za koje se ocjenjuje da su ozbiljne. Prije desetak dana je kao šef Saborskog odbora za unutarnju politiku zatražio sastanak s ministrom, zbog velikog broja predstavki na rad unutarnje kontrole Ministarstva unutarnjih poslova. Problemi su se, navodi, pojavili u Policijskoj upravi ličko-senjskoj, ali i u Dubrovniku, u uredu za poslove sigurnosti. Prema onome što doznaje, unutarnja kontrola je ta koja vrši pritisak na policijske službenike. Ipak, nije siguran hoće li se dogoditi sastanak koji je ugovoren početkom srpnja, budući da se promijenio ministar, kojemu ne pripisuje postrožene kontrole društvenih mreža, ukoliko se one događaju po naredbi unutar policije. Što se unutarnje kontrole tiče, očekuje i posljedice za službenike koji su napisali optužni prijedlog protiv sisačke gradonačelnice, Kristine Ikić Baniček, jer su osramotili policiju.
‘Što dokazuju?’
Što se Košića tiče, slučaj je apsolutno otišao izvan svojih proporcija. Kada imate i zakonito postupanje policije, to ne mora značiti da je taktika ispravna, odnosno primjena sile potrebna, jer uvijek “trebaš upotrijebiti najmanja sredstva prisile”, pojašnjava on.
“Da, žena koja je u Osijeku prešla preko crvenog svjetla se odupirala, ali je li je bilo potrebno baciti na pod i vezati je?”, ilustrira Ostojić.
“Apsolutno ovo u Tisnom prelazi sve granice… Je li Košić državni dužnosnik pa da u tom slučaju prijeti ozbiljna kazna zatvora? Nije. Dakle, što dokazuju?”, navodi on.
Radikalizacija
Po njemu je osnovni problem radikalizacija javnoga govora, koja postaje iz dana u dan sve više zapaljiva, do mjere da više nije jasno kome treba zaštita.
“U ožujku sam govorio u Saboru o radikalizaciji situacije, koja vodi tome da više ne možemo garantirati sigurnost. Sve su se ove situacije dogodile nakon toga. Imate radikalizaciju lijeve i desne scene, i to više nije pod kontrolom. Ne govorim o rastu lijevog ili desnog ekstremizma, već o dnevnim izjavama koje izazivaju reakcije, o negiranju, o tvrdnji da fašizma nema. Naravno da to nije ono što smo imali ranije – tada smo imali pojedine slučajeve, a sada politika negira problem, i to je opasno. Kao i sa svastikom na Poljudu, stalno se govori zašto organizatori to nisu spriječili, nitko ne pita zašto se to dogodilo. A bilo je puno gorih situacija. U Osijeku smo imali otvorene ispade rasizma. Dakle da se svastika dogodila negdje, ne znam, u Zelini, to nitko ne bi ni primijetio, to bi bila normalna stvar, kao i sve svastike koje viđamo svaki dan”, kaže Ostojić.
‘Bujanec neprestano poziva na ubojstvo’
I u tom javnom prostoru, događaju se daleko gore stvari od pojedinačnih prijetnji građana prema političarima, upozorava on. Dio dolazi i od strane čovjeka, kojeg je već privatno gonio, a radi se o kontroverznom TV licu Velimiru Bujancu.
“Stalno tvrdim da je Bujanec osoba koja non-stop potiče na ubojstvo, a Državno odvjetništvo ga se boji”, navodi Ostojić. Pritom, misli i na huškanje usmjereno prema njemu, ali i na druge slučajeve, primjerice novčanu nagradu koju je Bujanec raspisao za nepoznatim počiniteljima koji su ofarbali ruku spomeniku Mire Barešića. Policija je tada poručila da ne može napraviti ništa dok se nepoznati počinitelji ne jave i požale na strah, a u međuvremenu je Bujanec objavljivao fotografije i radio hajku na uglavnom mlade ljude za koje je utvrđeno da s incidentom nemaju veze. Komentari ispod tih objava bili su – otvorene prijetnje.
“Kad me netko klepi, ubije, onda ćete i vi i DORH reći da je poticao na ubojstvo. Dakle, moramo prvo srušiti avion, a ne primijetiti da ga netko želi oboriti”, zaključuje Ostojić.
