Staviti u provedbu Zakon o subvencioniranju kamate na stambene kredite koji će se proširiti i na kredite za gradnju kuća, za svako dijete u obitelji produljiti rok sufinanciranja kamate za dodatne dvije godine – obećao je HDZ u svom predizbornom programu i to u dijelu programa koji se odnosio na demografsku obnovu, obitelj i mlade.
Zakon o subvencioniranju stambenih kredita Hrvatski sabor je donio na sjednici 30. lipnja 2017. godine, a u njegovom prvom članku se navodi kako se on donosi „u svrhu poticanja demografske obnove društva, urbane regeneracije naselja te smanjenja iseljavanja mladih obitelji i pomoći građanima“.
Sredstvima iz državnog proračuna financirat će se pola rate kredita mladima do 45 godina tijekom četiri godine – pod uvjetom da se odluče za stan kojem vrijednost kvadratnog metra ne prelazi 1500 eura, odnosno cijena stana ne prelazi 100.000 eura. Mladi se mogu odlučiti i za stanove koji su skuplji, ali tu razliku u cijeni plaćaju sami. Efektivna kamatna stopa na kredit u prve četiri godine koje sufinancira država ne smije prelaziti 3,75 posto godišnje, a u daljnje dvije godine može biti uvećana najviše 10 posto. Kako će kamate rasti nakon tog razdoblja (a u obzir dolaze krediti od minimalno 15 godina otplate) zakon ne regulira.
Ako u obitelji postoji 50-postotni invalid, subvencioniranje se produžuje za još jednu godinu, a za svako novorođeno dijete subvencioniranje se produžuje za naredne dvije godine.
Jednokratna mjera
Ono što HDZ u svojim predizbornim obećanjima nije spominjao, a to se dogodilo, jest podatak da će povlašteni kredit moći koristiti svega 1000 do 1500 obitelji i to po sistemu „tko prvi njegova djevojka“. Već prvog dana zaprimanja zahtjeva, u ponedjeljak 4. rujna, kuriri banaka su nakon bdjenja pred zgradom APN-a, do 12 sati prijavili 1032 zahtjeva. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je 5. rujna u svom priopćenju objavilo kako se „postupak zaprimanja zahtjeva nastavlja i dalje“ tako da izgleda da se ova HDZ-HNS mjera nije ipak potrošila u prvih četiri i pol sata u prostorijama APN-a.
Jasno je da zaprimanje zahtjeva po sistemu „tko prvi“ nema velike veze s organiziranom socijalnom politikom, ali čak i nakon što je zakonom predviđeno baš takvo načelo ostao je veliki problem netransparentnosti cijelog procesa, odnosno teško se može iskontrolirati jesu li banke dodijeljene im kvote stvarno ispunjavale po sistemu reda dolaska ili su tu radile nekakve druge povezanosti.
Zakon, inače, predviđa zaprimanje zahtjeva po javnom pozivu APN-a do zaključno 31.srpnja 2018.
Za ovu je kalendarsku godinu predviđeno 17,5 milijuna kuna, a u predstojećima, kako je najavljeno, 35 milijuna kuna godišnje. Hoće li mimo ovih prvih 1000 do 1500 sretnika koji su čekali vijesti i prikupljali dokumentaciju usred ljeta biti još mladih koji će se moći uključiti u ovaj Vladin program? Sudeći po izjavama iz samog Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja – teško.
U rubrici „Najčešća pitanja i odgovori“ na stranici ministarstva” na pitanje „hoće li se ovaj zakon provoditi i u 2018. i narednim godinama i zna li se koliko će biti predviđeno sredstava“, ministarstvo odgovara: „Za 2018. godinu predviđena su sredstva u iznosu od 35 milijuna kuna s time da treba računati na četverogodišnje subvencioniranje kredita po odobrenim zahtjevima“.
Sama logika kaže da ako je za ovu godinu predviđeno 17,5 milijuna kuna (a s procesom se poslovično uvijek malo kasni) da je za kredite koji će sada biti odobreni za cijelu kalendarsku godinu potrebno dvostruko više sredstava – odnosno 35 milijuna kuna. Prostor za drugi krug javnog poziva u tim se proračunskim sredstvima ne nazire, već je puno vjerojatnije da će se u uzastopnih četiri godine u proračunu osiguravati po 35 milijuna kuna.
Većina mladih građana na gubitku
Svakako treba naglasiti da je Zakon o subvencioniranju kamate na stambene kredite najavljen kao reakcija na kritike zbog vraćanja poreza na promet na prvu nekretninu. U sklopu porezne reforme, podsjetimo, smanjena je stopa poreza na promet nekretnina s 5 na 4 posto, ali je istovremeno ukinuta nulta stopa poreza za one koje kupnjom nekretnine rješavaju svoje stambeno pitanje.
Kako je u obrazloženju novog Zakona o porezu na promet nekretninama pojasnio ministar financija Zdravko Marić, ukidanjem te olakšice „već se u prvoj godini može očekivati dodatni prihod od oko 115 milijuna kuna“.
Iz državnog proračuna se za nešto više od 1000 mladih, dakle, godišnje izdvaja 35 milijuna kuna za subvencioniranje stambenih kredita, ali istovremeno se svima koji kupuju nekretninu za stambeno zbrinjavanje, uključujući i ove kojima se kamata subvencionira, uzima ukupno 115 milijuna – s time da taj porez ne ide u državni proračun već u proračune jedinica lokalne samouprave.
Onaj tko kupuje stan u vrijednosti 100.000 eura, 4 000 eura mora proslijediti na ime poreza na promet nekretninama. Oni koji su uspjeli ostvariti subvenciju države i dalje će biti u velikom plusu, ali mlade obitelji koja to nisu stigle napraviti morat će platiti spomenutih 4 000 eura, što se teško može smatrati kao pomoć demografskoj obnovi. Godišnje se u Hrvatskoj proda oko 30.000 stanova i kuća, od kojih desetak tisuća otpada na prvu nekretninu.
Ako jednima ne možemo pomoći, otežajmo i drugima
Ministar Marić je krajem prošle godine kao obrazloženje zašto se ide na ukidanje olakšice za rješavanje stambenog pitanja naveo::“Prema danas važećem zakonskom rješenju osobe koje stječu nekretnine radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja mogu biti oslobođene plaćanja tog poreza. Nasuprot njima, kupci koji rješavaju vlastito stambeno pitanje kupnjom nekretnine na koju se plaća porez na dodatnu vrijednost, istog poreza ne mogu biti oslobođeni što iste skupine stjecatelja nekretnina dovodi u neravnopravan položaj ovisno o vrsti nekretnine koju stječu. Kako bi se izbjegla daljnja neopravdana diskriminacija, ukida se oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja što se kompenzira manjom stopom poreza na promet nekretnina za sve obveznike plaćanja ovog poreza s 5 na 4 posto“.
Oni koji kupuju stanove na koje se plaća PDV ne plaćaju porez na promet nekretninama. Riječ je o novim stanovima koji nisu bili prodani i useljeni u roku od dvije godine od izgradnje. Obavezu plaćanja PDV-a prema državi ima trgovačko društvo koje stan prodaje, ali to usklađivanje s EU koje je nastupilo početkom 2015. godine utječe na cijenu novogradnje.
Treba ipak napomenuti da se u Hrvatskoj značajno više prodaju stari od novih stanova. Prošle je godine u Hrvatskoj prodan 2791 stan iz novogradnje, a to je bio značajan porast u odnosu na godinu prije. Porast prodaje novih stanova trebao bi biti jedan od rezultata ovog novog programa.
Iz svega navedenog može se konstatirati da su nove Vladine mjere išle prije prema oživljavanju tržišta nekretnina, odnosno pogoduju bankama nego što će od njih koristi imati širok krug građana.
