Tijekom problematične 2016. godine predstavnici civilnog društva u Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj i Srbiji udružili su snage radi izrade zajedničkog izvještaja o stanju demokracije u spomenutim zemljama, želeći prikazati kako se uspostava neliberalne vlasti uvijek odvija preko više-manje istih recepata. Rezultat njihovog rada je komparativna studija „Otporom prema krnjim demokracijama Europe: Razumijevanjem scenarija neliberalnih vlasti do uspješnijeg otpora“.
Namjera studije je identifikacija obrazaca političkog ponašanja i praksi kojima se podriva vladavina prava, urušavaju ljudska prava i temeljne slobode te marginaliziraju manjine. Studija je u prosincu u Zagrebu predstavljena na Human Rights Festivalu, a ovog tjedna na tu je temu održana panel rasprava i u Europskom parlamentu.
Ono što je naročito zanimljivo jest da se panel „Bolesne demokracije u Europi: Otpor bolesnim demokracijama u Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj“ održao pod pokroviteljstvom Europskih pučana i Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE) s kojim pučani surađuju u Europskom parlamentu, odnosno da su ga ugostili zastupnica Sophie in ‘t Veld, potpredsjednica Kluba zastupnika ALDE-a te Frank Engel iz EPP-a.
Luksemburžanin Frank Engel i Nizozemka Sophia in ‘t Veld ujedno su i vrlo utjecajni članovi LIBE-a, parlamentarnog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove.
Uz Martu Pardavi iz Mađarskog helsinškog odbora i Malgorzatu Szuleku iz poljske Helsinške fundacije za ljudska prava, na panelu je govorio Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava.
Poljska i Mađarska iliberalne demokracije
Sophie in ‘t Veld uvodno je naglasila da iako su se samo dvije zemlje izjasnile kao iliberalne demokracije, Mađarska i Poljska, u Europi postoji više „bolesnih“ demokracija, a Europska unija se bori kako da se prema tome postavi. Podsjetila je na aktivaciju članka 7. Ugovora u pitanju Poljske te, po njenom mišljenju, preslab odgovor na provokacije mađarske vlade, ali dodala je i kako postoji zabrinjavajući razvoj događaja u drugim zemljama poput Rumunjske i Hrvatske. Čak i u zemljama u kojima se demokratski sustav ne nalazi u neposrednoj opasnosti, kao što je to u Francuskoj, pod egidom borbe protiv terorizma uvedeno je trajno izvanredno stanje.
Hrvatski dio studije odnosi se na razdoblje vlade Tihomira Oreškovića u kojoj je glavnu riječ pokušavao voditi potpredsjednik Tomislav Karamrko s najbližim suradnicima. Ivan Novosel je podsjetio što se sve dogodilo za samo šest mjeseci vlade kojom je upravljao Karamarko koji ni danas ne krije da štuje politiku mađarskog premijera Viktora Orbana.
Prethodna vlada je u tih šest mjeseci izvršila udar na slobodu medija, civilno društvo, nezavisne institucije i pravobranitelje te se okrenula novootkrivenim vrijednostima u kojima prvo mjesto zauzimaju Crkva i obitelj, a građanima se ne dopušta mogućnost da slobodno uživaju u dostignutom stupnju ljudskih prava.
Hrvatska u limbu
Između tadašnje i sadašnje hrvatske vlade postoji razlika, ali stvari se nisu sistemski promijenile, istaknuo je Novosel. Hrvatska zapravo živi u limbu iliberalne demokracije. Imamo novu vladu koja je na vlasti godinu dana, ali ono što je na području ljudskih prava uništeno, nije popravljeno, konstatirao je.
Kao primjere vezano uz slobodu medija iznio je slučaj neprofitnih medija koji u javnosti još uvijek nisu „rehabilitirani“, a već dvije godine za njih nema sredstava koja su se dodjeljivala iz prihoda igara na sreću. HRT je i dalje pod punom kontrolom vlasti, a kao svježi primjer Novosel je naveo pokretanje otkaza za komentatora Hrvatskog radija Milorada Šikanjića zbog izrečenog mišljenja u radijskoj emisiji u koju je pozvan upravo da bi komentirao politička zbivanja. Odluka je povučena nakon reakcije javnosti te potom političke intervencije, ali do nje nikada nije ni smjelo doći. (Do pokušaja uređivanja filmskog programa HRT-a od strane udovica branitelja i to pod navodnim pokroviteljstvom samog ministra branitelja Tome Medveda došlo je u danima nakon debate).
Novosel je spomenuo i kako je kurikularna reforma zatrovana borbom između onih koji promiču tzv. tradicionalne vrijednosti i onih koji se zalažu za progresivne stavove. Njegove riječi potvrđuje i najnovija odluka Vlade koja je imenovala nove članove Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, među kojima su istaknuti HRAST-ovci i kritičari kurikularne reforme.
Spomenuo je i nedonošenje Istanubulske konvencije zbog navodne rodne ideologije te kako se zbog napada ultrakonzervativnih grupa dvije godine donosila antidiskriminacijska strategija. A ti problemi idu na dušu upravo vladi Andreja Plenkovića.
Vezano za obdusmane, podsjetimo kako je bivši sastav Sabora odbio prihvatiti redovita izvješća pučke pravobraniteljice i pravobraniteljice za djecu, a ova se vlada, pod krinkom usklađivanja s odlukom Ustavnog suda, potrudila izraditi novi zakon o pravobranitelju za djecu i usput s dužnosti maknuti pravobraniteljicu Ivanu Milas Klarić prije istjeka mandata.
Nedemokratske tendencije neće nestati same od sebe
Ipak, i uz sve navedeno, Hrvatska još nije otišla tako daleko kao što su otišle Mađarska i Poljska. Smatrali su to i sudionici panela, uključujući pučanina Engela.
„Izbori su tu da se promijene politike, ne da se promijeni karakter države. Izbori ne služe tome da nas dovedu u mitske dane nacionalne egzaltacije. Izbori se provode svake četiri godine, nakon njih se politika može ponovo promišljati, ali karakter države ostaje isti“, naglasio je Engel, dodavši kako „na istočnom i središnjem dijelu kontinenta – u Mađarskoj od 2010. pa kasnije i u Poljskoj – to više nije slučaj“.
„Mislim da to nije agenda Andreja Plenkovića. Kad je on dobio izbore i bio imenovan za premijera bio sam relativno siguran jer sam ga znao kao vrlo razumnog čovjeka i prijatelja iz EPP-a i vjerovao sam da to nikako nije na njegovoj agendi i agendi stranke sve dok je on vodi. Svjestan sam, međutim, da takve tendencije u HDZ-u postoje i da su u prošlosti bile vrlo jake. Nadam se i želim Andreju da ih drži pod kontrolom, jer ne mislim da one mogu nestati samo tako, same od sebe. Vjerujem da će on biti sposoban držati to pod kontrolom“, kazao je Engel.
Ovaj pučanin, inače, prilično crno gleda na sadašnji trenutak Europe. Smatra da je krajnji trenutak da se uspostavi veza između onih na koje se gleda kao na problematični dio i onih na koje se gleda kao na tutore. Ako se ne uspostavi neka zajednička europska kultura i zajedničko shvaćanje ništa nas neće spriječiti da se vratimo u tridesete godine prošlog stoljeća kad su, ukazuje, zemlje skliznule najprije prema autoritarizmu da bi na kraju došlo do rata.
„I ako se još uvijek citira Francoise Mitterrand i njegova izreka ‘nacionalizam je rat’ to nije zato što nam ne padaju na pamet bolji citati, već zato što je on bio prokleto u pravu“, naglasio je.
Osvrćući se na stanje u Poljskoj, Engel je ustvrdio kako čelnik poljske stranke Pravo i pravda Jaroslaw Kaczynski nema europsku agendu, „osim ako bi se ona uklapala u njegov svjetonazor katolicizma, kulta obitelji i svega što ide uz autoritarne strukture i više novca za djecu“. On će od Poljske učiniti ono što on misli da bi Poljska trebala biti i nije ga pritom briga hoće li ona ostati u sastavu Europske unije ili neće.
„On bi se mogao prikloniti referendumu na kojem će se odlučivati hoće li Poljska preuzeti sudbinu u svoje ruke – odnosno ruke Kaczynskog i prijatelja – ili će se nastaviti motati s tim manijacima sa zapada i njihovim vrijednostima“, ironičan je Engel. Jedino što bi ih moglo smesti s njihovog puta bio bi neki dramatični gospodarski pad.
Mađarska ovisi o europskim fondovima i to svi znaju
Tako neće biti i u Mađarskoj jer mađarski sustav nije održiv bez europskih fondova i to svi znaju, ističe. „Mađarska će se nastaviti prilagođavati kada je lupimo po glavi koliko treba. Pitanje je koliko ćemo daleko morati ići prije nego Viktor Orban iscrpi svoje teme“, kaže. Uvjeren je kako „veliki gazda mađarskog režima ide na živce dvije trećine svojih građana“.
„Mađarska je strategija bila, a pitam se hoće li tamo doći i Poljaci, smrtno dosađivati ljudima s potpuno nerelevantnim temama. Ne možeš voditi zemlju na pitanju migracija, to je nadrealno. Kao da su obrazovni sistem ili infrastruktura u Mađarskoj savršeni i tu on više nema o čemu brinuti. Sve je trulo, a on priča o migracijama. I što se zbiva? U zadnjih desetak godina, pola milijuna dobro obrazovanih Mađara napustilo je zemlju. Koji je rezultat toga? On to prikazuje kao uspjeh jer pada nezaposlenost. Nezaposlenost pada jer su nezaposleni pobjegli iz zemlje, a on to iskorištava. Zbog izbornog sustava i prekrajanja izbornih jedinica on može ostati na vlasti zauvijek“, tvrdi ovaj pučanin, iako je pripadnik iste „političke obitelji“ u kojoj je i mađarski Fidesz.
Zaključio je kako je krajnje vrijeme da oni koji žele ostati u Uniji započnu dijalog o zajedničkim vrijednostima, kako ne bi došlo do sukoba s nesagledivim posljedicama.
Mehanizam za nadzor vladavine prava
Sophie in ‘t Veld je naglasila kako ovdje nije riječ o Mađarima ili pripadnicima bilo kojeg naroda, već o njihovim vodstvima. „To je dobro organizirana i financirana politička agenda. Pogledajte Vladimira Putina i Stevea Bannona. Oni su svi dio iste agende i istog vrijednosnog sustava“, istaknula je.
Nije to, također, podjela na Istok i Zapad.
„Ovdje je jedina podjela između ljudi koji su za liberalne vrijednosti i onih koji su za autoritarnu vlast“, smatra te dodaje: „Postoji i druga strana te priče, oni pričaju o nacionalnom identitetu, ali istovremeno dobro služe vlastitim financijskim interesima, a to je ultimativna izdaja naroda: krađa, korupcija, nepotizam“.
Sophie in ‘t Veld se zalaže za uspostavu mehanizma koji bi nadgledao stanje vladavine prava u svim zemljama. Prošle godine slično je predlagao Europski parlament, ali ga je Komisija odbila, smatrajući da ima sve instrumente koji su joj potrebni. U međuvremenu se zbio „reality check“ i sada i Komisija u svom radnom programu za 2018. najavljuje da će predložiti jedan takav mehanizam.
„Kako će izgledati ne znamo. Brine me da se ne dogodi ono što se dogodilo s izvještajem o korupciji“, kaže ova nizozemska liberalka, referirajući se na godišnji izvještaj o korupciji u državama članicama koji je izašao samo jednom, 2014., da bi potom Europska komisija pod pritiskom članica razmatranje korupcije prebacila kao dio europskog semestra, što je puno slabiji mehanizam.
