Hrvatska radiotelevizija dužna je, stoji između ostalog u Zakonu o HRT-u, istinito, cjelovito i nepristrano informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama od javnog interesa, ali i pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, tolerancije i demokratskih vrednota. Zakonskim obvezama usprkos, u sinoćnjoj emisiji “Otvoreno” – u kojoj se diskutiralo o najavi zakona usmjerenog prema suzbijanju govora mržnje i lažnih vijesti na internetu – iznesen je niz djelomično ili potpuno netočnih informacija, a nije izostalo ni uvijeno huškanje na neistomišljenike.
S obzirom da od HRT-a ne očekujemo da će ispraviti netočne navode koji su se mogli čuti u studiju “Otvorenog”, na ovom ćemo mjestu, u interesu stvarne borbe protiv širenja lažnih vijesti te cjelovitog i istinitog informiranja javnosti, ukazati na netočne ili djelomično netočne tvrdnje iznesene od strane voditelja emisije Mislava Togonala i gostiju emisije Nine Obuljen Koržinek, Igora Peternela i Željke Markić.
Mislav Togonal
“Nije bilo GONG-a i HND-a. Čujem da se ustvari žale da niste zvali strukovne organizacije Hrvatsko novinarsko društvo ili predstavnike GONG-a”.
Predstavnici HND-a i GONG-a nisu se bunili protiv isključivanja iz procesa izrade budućeg zakona, svojevrsnog “lex Facebooka”. Upravo suprotno: u dnevnom je tisku (Jutarnji list) osvanula informacija da će GONG i HND (ujedno i suosnivači portala Faktograf.hr, op.a.) sudjelovati u izradi zakona, što je za obje navedene udruge bio prvi glas da je uopće pokrenuta procedura izrade “lex Facebooka”. Za očekivati je da će se predstavnici GONG-a i HND-a rado uključiti u radnu skupinu za izradu zakona o suzbijanju govora mržnje i lažnih vijesti na internetu, ako im takav poziv doista bude i upućen.
“I dobro na što sad konkretno idete? Hoće li drakonske kazne biti financijske za nakladnike? U Njemačkoj kažu ako u roku od 24 sata ne ukloniš uvredljiv sadržaj, kazna može biti 50 milijuna eura. Kakva će biti kod nas kazna?”.
Njemački “zakon o Facebooku”, usmjeren na suzbijanje mržnje na društvenim mrežama, ne propisuje nikakve kazne za nakladnike medija. Radi se o zakonu koji se odnosi isključivo na društvene mreže koje u Njemačkoj imaju više od dva milijuna korisnika pa su i spomenute drakonske globe, koje mogu iznositi do 50 milijuna eura, usmjerene isključivo na kompanije u čijem su vlasništvu najpopularnije društvene mreže poput Facebooka i Twittera (Article19.org).
Nina Obuljen Koržinek
“Mi, ja uvijek kažem, kolokvijalno koristimo izraz govor mržnje. Taj konkretan koncept nije nigdje kao takav definiran”.
Ministrica kulture samo je djelomično u pravu. Koncept govora mržnje doista nije, pod tim nazivom, eksplicitno definiran u hrvatskom zakonodavstvu. Hrvatski Kazneni zakon, odnosno njegov članak 325., odnosi se na kazneno djelo nazvano “javno poticanje na nasilje i mržnju”. Tim člankom KZ-a zabranjeno je pozivati na nasilje i mržnju “usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina”. Za predmetno kazneno djelo propisana je kazna zatvora do tri godine. No, netočna je tvrdnja da koncept govora mržnje nije nigdje definiran. Definiralo ga je Vijeće Europe još 1997. godine.
Po definiciji Vijeća Europe, govor mržnje “podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla”. Hrvatska je članica Vijeća Europe od 6. studenog 1996. godine (Wikipedia).
Igor Peternel
“Imali ste kolegu Stankovića koji je pozvao na zaustavljanje govora mržnje u medijima. Ali on je s javnog medija također pozvao na govor mržnje. On je ljude koji ga kritiziraju nazvao ‘intelektualnim krkanima’. Što je to nego govor mržnje? Sigurno nije govor ljubavi i tolerancije”.
Najprije, nije točno da je Aleksandar Stanković, voditelj HRT-ove emisije “Nedjeljom u 2”, svoje kritičare nazvao “intelektualnim krkanima”. Točan izraz koji je Stanković upotrijebio u svom komentaru kojim je pozvao da se stane na kraj mržnji u javnom prostoru glasi “fakultetski obrazovani krkani” i nije bio upućen ljudima koji se sa Stankovićem ne slažu ili ga kritiziraju, već ljudima koji propagiraju mržnju na društvenim mrežama. Evo i točnog citata (HRT):
“Inače, najjača sorta su mi ovi fakultetski obrazovani krkani, intelektualci koji bace neko malo huškanje na Fejsu pa onda sladostrasno uživaju kad im kojekakvi bezprizornici to odobravaju nabijajući na kolac, vrijeđajući zamišljene neprijatelje. Svi vi koji se tako iživljavate u medijima i na društvenim mrežama, dajte bar na trenutak razmislite tko vas je učio da drugima psujete majke, da drugima prijetite ubojstvom”.
Drugo, i mnogo važnije, Stankovićeva poruka nikako se ne može svesti pod gore navedene definicije govora mržnje; ni onu koju je 1997. godine usvojilo Vijeće Europe, a ni onu koja postoji u hrvatskom Kaznenom zakonu RH. Igor Peternel, inače potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, demonstrirao je ili sklonost toksičnoj manipulaciji činjenicama, ili bazično neshvaćanje problematike o kojoj je pozvan da govori na javnom televizijskom servisu.
Željka Markić
“Mi smo ove godine, prije dva mjeseca – mjesec i pol dana ukazali, pozvali Hrvatsku vladu da reagira na činjenicu da je upravo zbog toga što Facebook nije kontrolirao i na odgovarajući način zaštitio svoje korisnike od toga da ih se lažnim prijavama onemogući u iznošenju stavova – to je jedna od mjera na koju ukazuje Europska komisija – da je spriječeno u Hrvatskoj nakon samoubojstva, dakle protestnog samoubojstva generala Praljka, je spriječeno da se u Hrvatskoj i BiH ljudi koji su zastupali stav da je on junak, da je nepravedna presuda, da iznose na pristojan način svoje stavove. Mi smo imali u Hrvatskoj jedan oblik cenzure koji se provodio zato što Facebook nije imao dobre mehanizme zaustavljanja lažnih prijava”.
Udruga “U ime obitelji” doista je 4. prosinca predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću i ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću uputila dopis u kojem su tražili zaštitu od cenzure na Facebooku. Tvrdili su da se cenzuriraju osobe koje na Facebooku “iznose povijesno-pravne činjenice o izrazito pozitivnoj ulozi koju su u ratu u BiH odigrali Republika Hrvatska i njezine Oružane snage, Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Hrvatsko Vijeće Obrane, a onda i general-pukovnik Slobodan Praljak kao načelnik Glavnog Stožera HVO-a”. Takve tvrdnje, pak, savršeno udovoljavaju definiciji koju je usvojilo Vijeće Europe, a koje govorom mržnje, recimo to još jednom, smatra i “netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma”. Iz čega proizlazi da je blokada Facebook profila Željke Markić i drugih građana koji su na ovoj društvenoj mreži relativizirali hrvatske zločine u BiH sasvim opravdana.
Štoviše, bilo bi tu možda posla i za hrvatske institucije kaznenog progona. Gore citiranom tvrdnjom, kao i čitavim svojim dopisom, udruga “U ime obitelji”, naime, poriče ratne zločine koje su u BiH nedvojbeno počinili pripadnici HV-a i HVO-a, kao i pravomoćnu presudu Haškog suda Slobodanu Praljku i ostatku tzv. Hercegbosanske šestorke. A članak 325. KZ-a predviđa kaznu zatvora do tri godine za osobe koje javno odobravaju, poriču ili znatno umanjuju kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina.
“Postojimo četiri godine, do sada nemamo niti jednu pravomoćnu presudu protiv našeg portala”.
S obzirom da nemamo uvid u sve sudske postupke pokrenute protiv portala Narod.hr, moramo se koristiti informacijama iz medijskih izvora. U kojima doista nismo pronašli niti jednu objavljenu informaciju o pravomoćnim presudama protiv portala udruge “U ime obitelji”, ali to ipak ne znači da je u gornjem citatu sadržana potpuna informacija. Za očekivati je, naime, da će barem neke od sljedećih prvostupanjskih presuda hrvatskih sudova protiv obiteljaša i njihovog portala uskoro postati pravomoćne: udruzi “U ime obitelji” zbog klevetanja Renea Bitorajca odrezana je kazna od 75.000 kuna (Telegram), glavna urednica portala Narod.hr Ivana Josipović mora osnivaču Indexa Matiji Babiću i kolumnistu Indexa Goranu Vojkoviću platiti ukupno 25.000 kuna (Index.hr), a za klevetanje Mime Simić danas je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđena i sama Željka Markić (Novosti).
“Mi smo pripremili analizu rada tog portala (tjednika Novosti, op.a.) i dokazali da je on koristio, poticao na netolerantnost i nesnošljivost prema većinskom narodu Hrvatima, a financiran je s 3,2 milijuna kuna iz državnog proračuna kako bi se osigurala sredstva za autonomiju, širenje kulture i vrijednosti srpske manjine u Hrvatskoj. Posljedica toga bio je članak kojim su dodijeljena ta sredstva, postojala je ograda ako se taj novac, tih 3,2 milijuna kuna godišnje, to je oko 300 tisuća kuna mjesečno koje taj portal dobiva, odnosno taj tjednik dobiva, ako se ona koriste za poticanje na mržnju ili nesnošljivost prema bilo kojem drugom narodu da će se morati vratiti sredstva i neće se morati javiti na natječaj. Mi smo napravili analizu, izvijestili o tome nadležne institucije, oni su i iduće godine, dakle 2017., ponovo dobili sredstva, jedino je taj članak, na temelju kojeg je bilo osnova da se zaustavi taj govor mržnje, netolerancije, je maknut ovaj put iz natječaja”.
Predmetna “analiza”, ako doista tako možemo nazvati svojevrsni referat na 15 stranica s više slika nego teksta, nesnošljivost i mržnju prema Hrvatima identificirala je u nekoliko iz konteksta izvađenih rečenica koje će čak i takve, odstranjene iz tekstova u kojima su izvorno objavljene, dobronamjerni čitatelj prepoznati kao oštru kritiku štetnih društvenih fenomena u satiričnoj formi. No još važniji je drugi dio gore citiranog izlaganja Željke Markić, u kojem se tvrdi da je nakon njihove “analize” iz natječaja Savjeta za nacionalne manjine izbačena odredba prema kojem se novac neće dijeliti udrugama koje potiču na mržnju i nesnošljivost. Vrlo je lako provjerljivo da se radi o notornoj neistini koja bi možda mogla biti i posljedica nemarnog iščitavanja Narodnih novina.
Točno je, naime, da je u javnom pozivu objavljenom u studenom 2015. godine stajala formulacija koje nema u javnim pozivima iz prosinca 2016. i studenog 2017. godine, a koja je glasila:
“Udruge i ustanove za koje se utvrdi da radom i aktivnostima potiču netolerantnost unutar svoje i prema drugim nacionalnim manjinama i pripadnicima većinskog naroda te za koje se utvrdi da javno iznose neprovjerene i netočne informacije o ostvarivanju programa kulturne autonomije i radu Savjeta, neće se uzeti u razmatranje i gube pravo na prijavu programa na javni poziv na 3 godine”.
Taj uvjet, međutim, nije maknut iz natječaja, kao što tvrdi čelnica udruge “U ime obitelji”. Mjesec dana prije raspisivanja natječaja 2016. godine Savjet za nacionalne manjine RH je, naime, u zasebnom dokumentu donio Kriterije financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologije praćenja i vrednovanja provedbe financiranih programa. Ovi kriteriji također su objavljeni u Narodnim novinama, a u njima, naravno, i dalje stoji eksplicitna zabrana poticanja netolerancije prema drugim nacionalnim manjinama ili pripadnicima većinskog naroda.
“Mi se financiramo svojim sredstvima”.
Udruga “U ime obitelji” odnedavno se financira i javnim novcem, tako da ova tvrdnja nije točna. Udruga Željke Markić na nedavnom natječaju od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva dobila je trogodišnu potporu u iznosu od 139.280 kuna godišnje, o čemu je Faktograf već pisao. Rezultati predmetnog natječaja na kojem je javni novac dodijeljen i udruzi Željke Markić svima su javno dostupni OVDJE.
“Umjetnost je uvijek izraz istine, a nikada ideologije ili propagande”.
Nije lako razaznati što je Željka Markić točno htjela poručiti ovom rečenicom, izrečenom nakon što joj je ministrica kulture Obuljen Koržinek očitala bukvicu zbog zahtjeva da se filmovima, knjigama i kazališnim predstavama koje predsjednica udruge “U ime obitelji” smatra nepoćudnima zabrani pristup javnim sredstvima. No, prilično je lako utvrditi da se radi o tvrdnji koja je činjenično netočna, a za što nije nužno ići dalje od dvije natuknice u Hrvatskoj enciklopediji. Koja tvrdi da je “izvor umjetnosti spoznaja ideje”, dok izvorno značenje ideologije prevodi kao “nauk o idejama”. U suvremenom se funkcionalizmu, pak, ideologija definira kao “sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje”, iz čega onda proizlazi da je umjetnost nužno izraz – ideologije.
