Opće nepovjerenje u informacije etabliranih medijskih i institucionalnih izvora, jačanje svijesti o beskrupuloznoj jurnjavi za profitom multinacionalki, posebno u energetskom, farmaceutskom i bankarskom sektoru, strastvena polarizacija i popratno vrijeđanje s moralno ili intelektualno superiornih pozicija, nikad dostupnija “druga mišljenja” i alternativni izvori, kao i pronalazak kruga istomišljenika i zatvaranje u isti, sve su to stvari koje roditelji današnjih roditelja nisu imali u svojim dnevnim boravcima, nadohvat jednog klika miša. Kombiniramo li to s čarima modernog roditeljstva, u kojemu su djeca malobrojna, time i posebn/ij/a i “vrjednija” od bejbibumerske generacije malih radnika; a hiper informiranost i donošenje samostalnih odluka imperativ, a ne iznimka u odgoju i roditeljstvu – dobit ćemo toksični koktel koji imamo danas vezan za ospice.
Mogli smo ga gledati minulih godina i u SAD-u, i u Francuskoj, i u Srbiji i u Italiji, gdje se cijepljenju, kao nikad prije, smiješi tzv. pravo izbora, pa je samo bilo pitanje vremena kada će se to dogoditi i u Hrvatskoj, prvenstveno u najslabije procijepljenoj županiji, Dubrovačko-neretvanskoj, koja je svijetu prije sedam stoljeća poklonila karantenu.
Iskre frcaju, protivnici omalovažavaju jedni druge pozivajući se na liječnike i sprdajući “liječničko” znanje suprotnoga tabora. Upravo zbog toga, Faktografov doprinos ovoj raspravi bit će mišljenje liječnika i to većinsko, ne pojedinačno ili ono koje zvuči najbolje. Nažalost, u Hrvatskoj nije provedeno istraživanje među liječnicima o tome koliko ih točno zagovara cjepiva, barem prema saznanjima Hrvatske liječničke komore. No, u svijetu je provedeno više anketa i istraživanja o mišljenju liječnika o cijepljenju preko upitnika distribuiranim putem portala koji okupljaju medicinske profesionalce.
Pedijatri u Švicarskoj
Jednu takvu anketu proveo je krajem 2004. švicarski neprofitni portal mreže medicinskih profesionalaca InfoVac.ch, na koji su pretplaćeni mahom liječnici i dopire do više od 95 pedijatara te nešto manje od 20 posto drugih specijalista. Iako sama metoda ima svoja ograničenja, objavljena je na stranicama Američke akademije pedijatara (AAP).
Upitnik je podijeljen u dva dijela: liječnici su upitani koja su cjepiva dali vlastitoj djeci i u kojoj dobi, a drugi se dio odnosi na roditelje malene djece, rođene 2004. Ponuđena su im cjepiva preporučena putem Švicarskog federalnog imunizacijskog rasporeda, ali i druga dostupna u toj zemlji, a upitani su i koja od tih cjepiva bi davali svojim pacijentima, a koja vlastitoj djeci. Od njih 1017, 915 su roditelji, tako da su ostali govorili o pretpostavci koja bi cjepiva dali vlastitoj djeci.
U zaključku se navodi da 93,2 % posto liječnika prati preporuke i primjenjuje ih na svoju djecu; kada je riječ samo o pedijatrima onda se taj udio penje na 95 posto. Uočen je i veći strah kod roditelja djece rođene 2004. godine (što je 2017. utvrdio i Pew Research Center, koji je roditelje u općoj populaciji ispitivao i o sklonostima prema alternativnoj medicini), ali i razlika između pedijatara i nepedijatara, koji su čak 4,5 puta češće navodili da bi odgodili davanje cjepiva od preporučenog rasporeda, primjerice prve doze za difteriju, tetanus i pertusis (DTP), dok ih je 4.8 posto odbilo cijepiti djecu protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, odnosno sporni MMR. Kod njih je lista cjepiva davana vlastitoj djeci podudarna s onom koju su davali pacijentima. Pedijatri su, s druge strane, cijepili vlastitu djecu i šire od preporučenog te od onoga što su davali pacijentima, a doze su im davali ranije nego liječnici koji nisu pedijatri.
Pedijatri u Americi
Po uzoru na ovu anketu provedena je slična i u Americi, i to baš među članovima AAP-a. Objavljena je 2012. godine u časopisu Open Journal of Pediatrics (OJPED). Oni su zato zabilježili razlike među općim pedijatrima i onima koji imaju užu specijalizaciju.
Od ukupno 582 ispitanih, njih 466 je u tom trenutku imalo djecu, a njih 438 (94%) izjavilo je da prate preporučeni raspored cijepljenja (ACIP). Samo pet posto općih pedijatara odgodilo bi MMR cjepivo na godinu i pol dana starosti djeteta, dok bi to učinilo čak 19 posto subspecijalizanata. No, kada je riječ o tome koja su cjepiva dali svojoj djeci, opći pedijatri u ovom anonimnom upitniku navode da su dali MMR svojoj djeci u 98 posto, dok su subspecijalisti odgovorili sa – sto posto.
Nadalje, prema istraživanju SERMO-a, mreže koja okuplja 800.000 liječnika na svijetu, 92 posto njih vjeruje da su protivnici cijepljenja djece doprinijeli povratku i epidemijama ospica (3.099 ispitanih). Čak 79 posto liječnika smatra da necijepljena djeca ne bi trebala pohađati javne škole.
Razlog tome je što će se 9 od 10 osoba koje nisu cijepljene zaraziti nakon doticaja s ospicama – imaju čak 35 puta veće šanse razviti bolest u usporedbi s osobama koje su cijepljene. A 15 posto zaraženih će imati određene komplikacije. Iako su statistike u Srbiji pokazale da smrtnost može biti i veća, SERMO navodi da će na tisuću oboljelih umrijeti jedno do dvoje ljudi, tri do četiri osobe će imati trajni invaliditet, 50 će ih imati komplikacije s pluućima, a 120 će ih završiti u bolnici.
AAP u konačnici naglašava da su koristi cijepljenja daleko veće od rizika.
HLK oštro po kolegama protivnicima cijepljenja
I Hrvatska liječnička komora objavila je nakon pojave prvih slučajeva ospica u Dubrovniku prilično oštar stav Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLK, u vezi s “neetičnim ponašanjem liječnika koji daju netočne izjave o cijepljenju ili ga ne provode prema predviđenom kalendaru obveznog cijepljenja djece”.
Podsjetili su ih na dio populacije koji se ne može i ne smije cijepiti, zbog čega je presudno da izbjegavaju doticaj s ospicama – od trudnica do osoba alergičnih na pojedine sastojke cjepiva, onih kojima je ugrožen imunitet ili već pate od nekih teških akutnih ili kroničnih bolesti. Pokazali su manju dozu razumijevanja za roditelje.
“Zbog zdravom umu teško razumljivih razloga određen broj roditelja se odlučuje za izbjegavanja cijepljenja. Za medicinski neuke i dezinformirane osobe može se donekle naći objašnjenje u prihvaćanju neprovjerenih i neistinitih informacija s internetskih mreža i iz drugih medija, ali ne i opravdanje, nakon što im se objasni stvarno činjenično stanje”, naveli su, da bi zatim kolege protivnike cijepljenja optužili za kršenje Kodeksa medicinske etike i deontologije, čime dovode u opasnost ne samo djecu, nego i cjelokupnu populaciju.
“Moderna medicina se vodi znanstvenim dokazima i liječnici se samim činom polaganja Hipokratove zakletve obvezuju liječiti svoje pacijente vodeći se utemeljenim znanstvenim činjenicama i etičkim kodeksom struke. Upravo zbog toga teško je objašnjivo ponašanje pojedinih liječnika koji svojim izjavama o štetnostima cijepljenja obmanjuju pacijente unoseći nemir u cjelokupnu populaciju. Još je čudnije kada pojedini liječnici odbijaju cijepiti djecu zbog „pretoplog vremena“, bezazlenih respiratornih infekcija ili blaže anemije”, napisalo je Povjerenstvo HLK.
No, možda je ipak od priopćenja udruga liječnika i povjerenstava zaista mjerodavniji i životniji stav liječnika prema cijepljenju vlastite djece. Iako i tu postoje razlike u mišljenjima, kao što su pokazala istraživanja u Švicarskoj i SAD-u, ne treba zaboraviti da će neslaganja uvijek biti – uvijek će postojati onih 3 posto protivnika mišljenja da su klimatske promjene uzrokovane djelovanjem čovjeka. Usprkos skepsi prema medicinskom scijentizmu i pozivima na demokratizaciju politike cijepljenja, koja zvuči odlično, ali velik broj liječnika od nje zazire, nije na odmet da si prije radikalnih poteza postavimo pitanje: trebamo li zbog tih 3, 5 ili 10 posto stručnjaka zaboraviti na ovih plus 90 posto?
