Zastupnik Živoga zida Ivan Pernar priznao je tijekom današnjega dana da je poigravanje s ljudskim životima putem širenja laži za njega tek pitanje marketinga, ali i da ne osjeća nikakvu odgovornost za napisano na društvenim mrežama. A onda je obrisao tu raspravu ispod svoje objave i blokirao njene aktere, pa ćemo je rekonstruirati ovdje, budući da prilično dobro ilustrira odnos, koji zastupnik gaji prema činjenicama, ali i kako se nosi sa situacijom da je uhvaćen u laži.
Naime, suočen s člankom objavljenim na Faktografu o tome kako je lagao o umnogostručenju napada nožem u Njemačkoj zbog priljeva izbjeglica, a koji mu je u komentarima postavio kolega s HRT-a, izjavio je sljedeće:
“Zoran Pehar, pa nije zadaća mene da dokažem da nisam kriv, nego je teret dokazivanja na njima. Mene takve prozivke ne smetaju, to mi je samo reklama.”
Upravo mu je kolega Pehar ispod objave u kojoj hvali Roberta Valdeca, “perjanicu istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj“, nalijepio link na naš tekst i pitao ga zašto širi neprovjerene informacije. Pernar se pravdao da ima “svoje izvore”, no – suprotno osnovnom pravilu kod širenja istinitih i provjerenih informacija – nije htio otkriti o kojem se izvoru radi. Podsjetimo, ovo ne bi bilo tako sporno da priča ne počinje s pokušajem “edukacijskog” videa snimljenog mobitelom zastupnika Pernara, a kojim on objašnjava svojim sljedbenicima kako da ne šire lažne vijesti.
Umjesto da Peharu odgovori na pitanje tko je njegov izvor, napisao je da on nije taj koji mora dokazivati. Ovaj dio smo dokumentirali prije nego što je obrisan, no postoji i nastavak, u kojemu Pernar izvrće napise Faktografa kako bi ispalo da smo zlonamjerno i neutemeljeno napisali da laže, što nije istina.
Brisanje i zabrana komentiranja
Napisao je da je Faktograf pobio vlastite teze, jer istovremeno tvrdimo i da on laže i da nema statistika koje govore o točnome broju napada. Naravno, tu je prisnažio i da se te statistike zlonamjerno zataškavaju. Zbog ovoga dijela nas je kolega Pehar pozvao da sami objasnimo o čemu se radi.
Pernaru smo odgovorili da nemamo što dodati tekstu koji je već objavljen i ponovili mu samo ono što u njemu jasno piše. Prvo – ne postoje objedinjene federalne statistike za Njemačku. Na njegovo propitivanje zašto se onda one ne objavljuju, podsjetili smo ga da u tekstu jasno piše da su se te statistike, da bi bile cenzurirane, trebale voditi zasebno, što nisu, kao i da smo napisali da se trenutno radi na usklađivanju pokrajinskih statistika kako bi se to ostvarilo i kako bi javnost mogla dobiti objedinjene, točne i usporedive podatke, koji vrijede za cijelu Njemačku.
Drugo, postojeće pokrajinske statistike – dobivene od sedam regionalnih i lokalnih ureda – jasno govore o tome kako nema govora da je točna informacija da je prije dolaska izbjeglica bilo 300 uboda nožem (radilo se o tisućama) u Njemačkoj, niti da je došlo do udeseterostručenja ovog tipa delikta. Također smo mu zahvalili na tome što je priznao kako mu je poigravanje s ljudskim životima i neistinito izvještavanje o tim ljudima pitanje marketinga.
Pernar je, među ostalim, ustvrdio i da je živio u Njemačkoj 2005., pa mu je Pehar napisao da on ima rodbinu koja od sedamdesetih godina 20. stoljeća živi u pokrajini Bavarskoj, pa mu nisu spominjali napade noževima. Ubrzo nakon toga, zastupnik je izbrisao cijelu raspravu i blokirao Pehara, koji više nema mogućnosti komentiranja.
Još jedan mali ispravak
Kasnije je objavio još jedan “urbi et orbi“, obučen u odijelo i kravatu, u kojemu se opet obrušio na medije koji podržavaju izbjeglice. Ustvrdio je da se radi o mainstream medijima, koji igrajući za neku bjelosvjetsku zavjeru i rat civilizacija fingiraju suosjećanje prema izbjeglicama. Ni ovo nije točno i lako se može provjeriti uvidom u napise medijske margine neprofitnog sektora, koji od 2015. godine do danas – pa i prije velikog izbjegličkog vala – dosljedno zagovaraju suosjećanje s ljudima koji bježe od rata. U svom izlaganju zastupnik je, dakako, spomenuo masone i prikazao se kao jedini koji je govorio protiv intervencija u zemljama porijekla izbjeglica i zalaganja za njih, te prozvao te licemjerne medije zbog šutnje o izraelskoj okupaciji Palestine.
Ne bismo ovo prepričavali da u propagandne svrhe tada nije zazvao i kartu milijardera Georga Soroša – koji je baš poput izbjeglica meta na kojoj se uspješno oštre zubi i prikupljaju politički poeni (vidi: Mađarska) – tvrdeći da on šuti o Palestini.
Je li stvar u tome da zastupnik ne zna ili on naprosto ignorira činjenicu da je spomenuti milijarder u dugotrajnoj zavadi s izraelskim vlastima, neka sam otkrije u nekoj od svojih sljedećih epizoda. S poviješću sukoba izraelskih vlasti s tim milijarderom oko Palestine zaista se nije teško upoznati jednostavnim “guglanjem”. Primjerice, u tekstu nazvanom “Zašto Netanyahu toliko mrzi Soroša?” ugledni izraelski Haaretz navodi da korijene neslozi treba tražiti u njegovom financiranju organizacija koje sustavno i glasno kritiziraju ratobornu politiku Izraela i kršenja ljudskih prava Palestinaca, poput Human Rights Watcha, Amnesty Internationala ili J Streeta; dok dugogodišnji izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Soroševe organizacije “difamiraju židovsku državu i uskraćuju joj pravo da se brani”.
No, zaista je čudno da Pernar – navodno odlično upućen u pitanja Izraela, Palestine pa i Soroša – nije primijetio kako je Netanyahu u zadnjih 12 mjeseci skrojio poseban zakon, baš poput Pernaru dragog mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je kolokvijalno nazvan “anti-Soroševski zakon“. On je usmjeren direktno protiv nepofitnih organizacija i to onih koje izraelska država doživljava kao kritične, a time i anti-semitski nastrojene. Manipulacija je to svoje vrste, jer makar su apologeti progona Palestinaca i politike Izraela pokazali kako se uspješno može paralelno voljeti Izrael i mrziti židove.
EDIT: Objava “Lažne vijesti o migrantima” naknadno je uklonjena s Facebook profila Ivana Pernara.
