Predsjednički kandidati SDP-a i HDZ-a u drugom se krugu natječu tko je “manje zlo”

Petar Vidov

Rezultati prvoga kruga predsjedničkih izbora navode na dva međusobno naizgled suprotstavljena, čak i paradoksalna zaključka. Prvo, predsjednički izbori u Hrvatskoj nikad nisu bili neizvjesniji. Drugo, iznova je potvrđen duopol dvije najveće stranke, HDZ-a i SDP-a, odnosno pripadajućih im koalicijskih blokova.

Ranijih godina uglavnom se već nakon prvog kruga predsjedničkih izbora moglo s priličnom sigurnošću prognozirati izbornog pobjednika. Na izborima 2000. i 2005. godine Stjepan Mesić je glavninu posla obavio već u prvom krugu. Mesić je 2000. u drugi krug ušao s 300.000 glasova više nego Dražen Budiša, a 2005. je pred Jadrankom Kosor imao prednost od ogromnih pola milijuna glasova. Na izborima 2009. Ivo Josipović u drugi je krug ušao s 350 tisuća glasova više od Milana Bandića.

Iznimka su tek izbori iz 2014. godine, kad je rezultat Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu bio skoro sasvim izjednačen: razlika u Josipovićevu korist iznosila je tek 20-ak tisuća glasova. Međutim, ono što aktualne predsjedničke izbore razlikuje od svih dosadašnjih bila je prisutnost trećeg kandidata s uistinu respektabilnim rezultatom i realnom šansom za pobjedu.

Škoro ispunio cilj

Za Miroslava Škoru glasalo je 465 tisuća ljudi, samo 40-ak tisuća manje nego za HDZ-ovu kandidatkinju Grabar Kitarović. Radi se o razlici od dva postotna boda. Tako mala razlika u postotku dobivenih glasova između drugoplasiranog i trećeplasiranog kandidata zadnji je put zabilježena 2005. godine. Jadranka Kosor tada je imala za 2,5 postotnih bodova bolji rezultat od Borisa Mikšića. Ali stvarna je razlika među rezultatima Kosor i Mikšića iznosila velikih 150 tisuća glasova.

Prizori slavlja u Škorinom stožeru (Nova TV) sugeriraju da je njihov cilj ispunjen, usprkos neulasku u drugi krug izbora. Ako uspiju zadržati osvojeni kapital od skoro pola milijuna glasova, Škorini će suverenisti nakon parlamentarnih izbora (koji se imaju održati tijekom 2020. godine), biti među tri najjače stranke u Hrvatskoj. U takvom odnosu snaga izgledne su samo dvije kombinacije za slaganje parlamentarne većine: koalicija HDZ-a sa Škorinim desnim blokom ili velika koalicija HDZ-a i SDP-a. U pitanju je praktički win-win situacija: velika bi koalicija učinila Škoru vođom oporbe i pružila njegovoj platformi prostor za daljnji rast, a koalicija s HDZ-om dovela bi Škorine suvereniste na vlast i pružila im priliku da utječu na HDZ-ove politike i svjetonazor.

Drugi krug bez favorita

Milanović i Grabar Kitarović u drugi krug izbora ulaze gotovo sasvim izjednačeni. Milanovićeva startna prednost iznosi 55 tisuća glasova. Poučeni porazom Josipovića prije pet godina, SDP-ovci znaju da takav rezultat njihovog kandidata ne čini favoritom za pobjedu u drugom krugu izbora. Neimenovani izvori iz SDP-a i Milanovićevog stožera već su u razgovorima s novinarima stoga počeli bježati od etikete favorita (Jutarnji list), svjesni nužnosti mobilizacije vlastitog biračkog tijela.

Izračuni temeljeni na anketama i dosadašnjim izbornim rezultatima sugeriraju da će u drugom krugu biti izrazito tijesno. Prije pet godina za pobjedu u drugom izbornom krugu bilo je potrebno više od milijun glasova, iz čega proizlazi da će konačni izborni pobjednik morati praktički udvostručiti svoj rezultat iz prvog kruga. Ako izlaznost ostane na razini prvog kruga, za pobjedu će biti potrebno oko 950 tisuća glasova. Milanović je, podsjećamo, u prvom krugu osvojio 563 tisuće, a Grabar Kitarović 508 tisuća glasova. U oba se stožera sada postavlja pitanje kako privući glasove koji su se u prvom krugu razmrvili među devet preostalih protukandidata.

Grabar Kitarović važni Škorini, ali i Pernarovi birači

Prema podacima iz predizbornih istraživanja anketne popularnosti, Grabar Kitarović u drugom krugu može računati na veću naklonost birača Miroslava Škore i Ivana Pernara, dok bi se Milanoviću trebali prikloniti birači koji su glasali za Mislava Kolakušića, Darija Juričana i Daliju Orešković (24 sata). Naravno, ni Milanović, ni Grabar Kitarović ne mogu računati na sve njihove glasove. Dio birača čiji favoriti nisu prošli u drugi krug zasigurno će 5. siječnja apstinirati od izlaska na birališta, a neki će se vjerojatno odlučiti na poništenje glasačkog listića.

Škorina i Pernarova biračka baza ukupno broji pola milijuna ljudi (čemu Pernar doprinosi s 44 tisuće osvojenih glasova). Prosječni birač Miroslava Škore vjerojatno je svjetonazorski bliži kandidatkinji HDZ-a, ali se istovremeno radi o ljudima koji su Škorino ime na listiću zaokružili upravo u znak otpora prema HDZ-u. Veliko je pitanje u kojoj će mjeri takvi birači procijeniti da je Grabar Kitarović “manje zlo” od Milanovića. S druge strane je skoro 300 tisuća glasova ljudi koji su zaokružili Kolakušića, Juričana, Orešković, ali i Katarinu Peović i Dejana Kovača. U pitanju su birači koji traže alternativne opcije upravo jer se ne prepoznaju u politikama i retorici dviju najvećih stranaka, posebno SDP-a. Milanovićeve šanse za pobjedu ovise o njegovoj sposobnosti da te birače uvjeri kako između njega i Grabar Kitarović ipak postoji supstancijalna razlika.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"