Oči europske javnosti širom su otvorene i uperene prema Njemačkoj, gdje je u nedjelju desno-ekstremistička Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila uvjerljivu pobjedu na izborima u saveznoj pokrajini Saska-Anhalt.
U danima koji su prethodili izborima i nakon prebrojavanja glasova, na društvenim mrežama proširila su se izvješća o navodnoj izbornoj prevari. Te glasine, kako je izborni proces izmanipuliran i namješten kako bi se spriječila apsolutna većina AfD-a, proširile su se i među domaćim korisnicima društvenih mreža.
“Izborni ticker: Brojni slučajevi nezapečaćenih glasačkih kutija prilikom glasovanja poštom
Građanska mreža EinProzent izvještava o brojnim poznatim slučajevima u kojima glasačke kutije za glasovanje poštom u raznim gradskim vijećnicama nisu bile zapečaćene. Drugim riječima: Glasačke kutije su tjednima stajale okolo i svatko je mogao ukloniti glasove ili ih na neki drugi način manipulirati.
Glasanje poštom konačno se mora ukinuti!‼️“, napisao je domaći Facebook korisnik 7. rujna 2026. godine (arhivirano ovdje).
U post je umetnuta slika “nezapečaćene biračke kutije” uz natpis na njemačkom jeziku:
“Gerbstedt, Mansfeld-Südharz: Kutija za glasanje poštom nije zapečaćena!“
Glasačke kutije moraju biti zatvorene, ne i zapečaćene
Za početak, “građanska mreža” koja je o navodnoj izbornoj prevari izvijestila nije neutralni promatrač. “Ein Prozent” (Jedan posto) krajnje je desna udruga umrežena s njemačkim i austrijskim identitarijanskim pokretom, a jedan od njenih osnivača pripadnik je AfD-a.
Oni su u objavi na X-u, uz sliku biračke kutije, napisali kako je glasovanje poštom problematično, sugerirajući da kutiji nedostaje službeni pečat.
U Njemačkoj dopisno glasovanje ima dugu tradiciju i postoji uhodana infrastruktura za taj proces. Taj je sustav iznimno popularan, potpuno legalan i zakonski reguliran na svim razinama izbora – od lokalnih i pokrajinskih preko saveznih izbora za Bundestag do izbora za Europski parlament.
Svi dopisni glasovi moraju stići do zatvaranja izbornih jedinica. Brojanje glasova pristiglih poštom također podliježe strogim propisima. Provode ga izborni odbori za glasovanje poštom koji se sastoje od više članova koji se međusobno kontroliraju, a njihove se odluke donose zajednički i dokumentiraju se.
Brojanje je javno i svatko ga može promatrati. Rezultate koje utvrde izborni odbori provjeravaju nadležna izborna povjerenstva te se utvrđuje konačni izborni rezultat.
Portal DPA je, analizirajući tvrdnje koje je iznio Ein Prozent, ocijenio da one nisu točne jer glasačke kutije, prema važećim propisima, ne moraju nužno biti zapečaćene.
Rukovanje glasačkim kutijama i izbornim pismima u Saskoj-Anhaltu regulirano je Pokrajinskim izbornim pravilnikom (LWO). Članak 45. LWO-a propisuje da glasačka kutija mora imati poklopac te da unutarnja visina u pravilu treba iznositi 90 centimetara. Ta kutija mora imati mogućnost zaključavanja.
Prije početka glasovanja, birački odbor mora se uvjeriti da je glasačka kutija prazna, a nakon toga predsjednik biračkog odbora mora zaključati kutiju, koja se ne smije otvarati do završetka glasovanja. To je regulirano člankom 47.
U članku 66., koji pak regulira poštansko glasovanje, stoji da se izborna pisma prikupljaju neotvorena i čuvaju pod ključem. Imenovano tijelo nadležno za zaprimanje izbornih pisama “osigurava pripremu i opremanje prostorije za brojanje glasova, razvrstava izborna pisma prema općinama (mjestima izdavanja) navedenima na njima te sastavlja popis broja izbornih pisama po općinama”. U njemu nema spomena o ikakvom odgovarajućem pečaćenju glasačke kutije.
“Činjenica da se glasačke kutije moraju zatvoriti, ali ne zahtijevaju pečat, vrijedi i na drugim izborima i u drugim saveznim državama. Savezni izborni propisi također ne propisuju pečat. Ako se na biralištima pronađu oštećeni pečati, to obično dolazi s prethodnih izbora i glasova”, objašnjava DPA.
Dakle, i bez pečata njemački izborni sustav osigurava transparentnost i sigurnost glasačkih kutija. Inzistiranjem na pečatu, koji nije naveden u zakonskim spisima, netočno se insinuira izbornu prevaru.
Komplicirano formiranje vlade
Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila je uvjerljivu pobjedu u istočnoj njemačkoj saveznoj državi Saska-Anhalt, daleko ispred svojih glavnih rivala.
AfD je osvojio 43,8 posto glasova, čime im je pripalo 39 od ukupno 83 zastupnička mjesta u parlamentu u Magdeburgu. Kršćansko-demokratska unija (CDU) koja je posljednjih pet godina u ovoj istočnonjemačkoj saveznoj pokrajini bila na čelu koalicije sa socijaldemokratima (SPD) i liberalima (FDP) osvojila je 17,2 posto (15 mandata) što je pola od broja glasova koje je osvojila na posljednjim izborima.
Na trećem mjestu se nalazi SPD s 9,3 posto, odnosno osam mandata, iza kojeg slijede Zeleni (8,9 posto, osam mandata) te Ljevica (8,6 posto, osam mandata). Izborni prag uspjela je prijeći i novoosnovana opcija Saveza Sahre Wagenknecht (BSW), koja je s 5,3 posto osvojenih glasova osigurala pet mjesta u novom sazivu parlamenta.
Budući da AfD nije osvojio apsolutnu većinu, odnosno kratki su za tri mandata, predstoje zahtjevni koalicijski pregovori.
S AfD-om su, bar dosad, ostale velike stranke odbijale surađivati, provodeći strategiju “vatrozida“, kako bi suzbili rastući utjecaj krajnje desnice. S trenutnim omjerom snaga, pitanje je može li ta strategija opstati, iako je poznato da je ona na općinskoj razini već nagrižena. Naime, zabilježeno je preko sto slučajeva suradnje “demokratskih stranaka” (među kojima prednjači CDU) i “krajnje desnih stranaka”.
AfD smatra strategiju “vatrozida” nedemokratskom jer tvrde da se odbijanjem suradnje s jednom opcijom koja ima toliku podršku ignorira volja milijuna birača. Isto tako, pojedini političari iz CDU-a dovodili su u pitanje opravdanost zaštitnog zida.
S druge strane, stranke koje provode tu strategiju tvrde da “vatrozid” brani demokraciju. AfD smatraju ekstremističkom, protuustavnom prijetnjom. Inače, ne radi se samo o pukoj političkoj optužbi: činjenica je da je AfD pod nadzorom Saveznog ureda za zaštitu Ustava, koji ju je klasificirao kao “desničarski ekstremistički pokret“.
Također, dio birača javno je iskazao nezadovoljstvo ovim rezultatima pa je tisuće Nijemaca organiziralo prosvjede protiv AfD-a nakon njihove pobjede, upozoravajući da to predstavlja opasnost u još dvije pokrajine, Berlin i Mecklenburg-Zapadna Pomeranija.
Nezadovoljstvo mainstream strankama
AfD je iskoristio dugogodišnje nezadovoljstvo na prostoru bivše komunističke Istočne Njemačke. Desetljećima nakon ponovnog ujedinjenja, mnoge istočne regije i dalje pate od deindustrijalizacije, masovnog odljeva stanovništva (posebice mladih) te starenja populacije. Mnogi istočnonjemački birači izražavaju osjećaj da ih politički establišment u Berlinu tretira kao “građane drugog reda”.
Na pokrajinskim izborima građani 16 njemačkih saveznih pokrajina biraju zastupnike za svoje pokrajinske parlamente (Landtag). Oni često služe kao lakmus-papir za raspoloženje građana na razini cijele Njemačke.
Prema ocjenama političkih analitičara i analizama javnog mnijenja, glavni pokretači povijesnog rasta AfD-a kombinacija su stalnog straha od ekonomske nestabilnosti i dubokog nezadovoljstva vladajućim strankama koje ne nude učinkovita rješenja na nove krize.
Kad smo ranije analizirali političku situaciju u Njemačkoj, naši su nam sugovornici, novinari i analitičari, rekli da su klimatske promjene i vladina energetska politika jedna od tema na kojoj ekstremni desničari iz AfD-a skupljaju političke poene. Pri tome je snažan fokus na to kako će se klimatske politike odraziti na živote običnih ljudi te igranje sa strahom da će tranzicija na ekološki održiv model produbiti društvene nejednakosti te drastično promijeniti ljudsku svakodnevicu.
Treba dodati i druge kompleksne teme poput migracija, ratova i vojne pomoći ratom zaraćenim zemljama, kao i svjetonazorska pitanja, na koja AfD odgovara s veoma jednostavnim odgovorima.
Na primjer, AfD povezuje imigraciju s društvenim problemima poput nedostatka stambenog prostora, preopterećenih škola, pritiska na javnu infrastrukturu i kriminala. Iz njihovih nastupa ispada kako će stopiranje migracija, deportacija milijuna imigranata, uključujući i one s njemačkim državljanstvom, ublažiti te krize.
U svakom slučaju, radikalna platforma AfD-a bila je vrlo učinkovita u mobilizaciji birača, ali stvarna provedba njenih ideja druga je priča. Ogranak AfD-a u Saskoj-Anhaltu objavio je iznimno radikalan vladin program na 250 stranica, koji stručnjaci smatraju nerealnim ili barem “djelomično neprovedivim” jer daleko nadilazi ovlasti jedne pokrajinske vlade.
Odjeci u Europi
Promatrači se sada pitaju što pobjeda AfD-a znači za ovu zemlju, “jezgru” Europske unije, u kojoj od Drugog svjetskog rata na vlasti nije bilo niti jedne stranke ekstremne desnice.
Kada bi se savezni izbori održali danas, AfD bi vjerojatno postao najveća politička snaga u nacionalnom parlamentu (Bundestagu). To bi označilo golemu transformaciju njemačke političke scene u odnosu na 2025. godinu, kada su CDU i CSU, zajedno osvojili 28,5 posto glasova.
Transformacija bi se mogla dogoditi i u Europi. Sljedeće godine birači u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Estoniji, Grčkoj, Finskoj, Malti i Sloveniji izaći će na birališta. Ti nadolazeći izbori preoblikovat će europski politički krajolik uoči sljedećih izbora za Europski parlament, 2029. godine, koji bi, ako se održe trenutni trendovi, mogli biti prvi koji neće dati mainstream strankama vladajuću većinu.
Uspon AfD-a dio je šireg, nadolazećeg europskog vala koji se dodatno pojačava. Gotovo četvrtina svih europskih birača sada podržava populističke ili krajnje desne stranke. Rast popularnosti stranaka krajnje i populističke radikalne desnice diljem Europe stavio je pod snažan pritisak europski sustav zaštite ljudskih prava, što znači i normalizaciju rasizma i drugih oblika diskriminacije.
Analiza Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) upozorava da bi jačanje AfD-a i drugih europskih krajnje desnih stranaka moglo dugoročno paralizirati rad Europske unije. Unutarnja neslaganja i korištenje prava veta blokirali bi ključne reforme, čime bi se postupno umanjila sposobnost EU-a da se nosi s aktualnim izazovima i narušio geopolitički značaj Europe.
Zaključno, izborni procesi u Njemačkoj regulirani su zakonima i pravilnicima, a u njima ne stoji kako glasačke kutije moraju biti zapečaćene. Tvrdnje u kojima se iznosi netočna informacija o nužnom pečatiranju kutija pojavile su se usred njemačkih pokrajinskih izbora kako bi insinuirale izbornu prevaru.
