Kakvu kulturnu politiku zagovara Miroslav Škoro koji svoj uspjeh u politici gradi na karijeri uspješnog pjevača, a koju je krenuo graditi još kad je kao omladinac u bivšem sustavu bio zadužen za područje kulture?
Iz programa Domovinskog pokreta ne daju se nazrijeti nikakvi konkretni planovi i projekti za koje se na području kulture Škoro i njegovi politički kolege zalažu. U jedinom kratkom odlomku programa koji se odnosi na kulturu i medije vidi se samo čemu se protive. U nastavku taj odlomak donosimo u cijelosti:
„Umjetničke i medijske slobode su zagarantirane, ali Domovinski pokret smatra da se iz državnog proračuna ne trebaju financirati tzv. nevladine udruge kao ni mediji koji su izrazito ideološki obojeni, a neki od njih služe kao prostor sustavne protuhrvatske kampanje. Svjedočimo kako godinama zatvoreni krug ljudi dobiva javni novac za razne filmske, kazališne itd. projekte koji su često smišljeni radi šokiranja i vrijeđanja hrvatske javnosti. Štiteći zagarantiranu umjetničku slobodu tu praksu treba prekinuti i učiniti dodjelu novca transparentnijom i pravednijom. Naglasak treba biti na promicanju hrvatske nacionalne kulture i uklanjanju jezika mržnje iz javnog prostora“.
Iz državnog proračuna su se financirali filmovi koji blate i pljuju hrvatsku državu
Više se na tu temu dalo doznati u sučeljavanju koje se na temu kulture i medija u srijedu odvilo na dnevnik.hr – u, a u kojem je u ime Domovinskog pokreta sudjelovala novinarka HRT-a s privremeno zamrznutim statusom Karolina Vidović Krišto. Stavove je sučelila s aktualnom ministricom iz HDZ-a Ninom Obuljen Koržinek i predstavnikom Restarta Brankom Vukšićem.
Usprkos nepostojanju artikulirane kulturne politike, pa i bilo kakvih naznaka poteza na području kulture u programu Domovinskog pokreta, ona je svojim suparnicima, prije svih ministrici kulture, u više navrata spočitavala upravo nepostojanje kulturne politike.
Na pitanje vezano za potpore kulturnim djelatnicima pogođenima koronom, Karolina Vidović Krišto je odgovorila: „Temeljna je postavka da politike kulture u Hrvatskoj nema“. Da bi u nastavku, proturječno, konstatirala da ona ipak postoji, ali s njome nije zadovoljna: „Trenutačno u Hrvatskoj postoji jedna antihrvatska politika koju predvodi vaša gošća iz HDZ-a. Neprihvatljivo je da tako važna sfera kao što je kultura i mediji nisu prepoznati kao platforma identiteta Hrvatske. Hrvatski porezni obveznici koji plaćaju Ministarstvo kulture, koji uplaćuju u državni proračun, imaju pravo dobiti kulturne sadržaje koji su odraz hrvatske kulture i njegovanja baštine. Kroz kulturu se stvaraju slike o Hrvatskoj na temelju kojih možemo i gospodarski rasti. To se uopće ne događa“.
Da bi nastavila: „Meni je uistinu neugodno tko predstavlja Hrvatsku na području kulture. Iz državnog proračuna su se financirali filmovi koji blate i pljuju hrvatsku državu, identitet Domovinskog rata, koji proganjaju hrvatske ljude, čestite građane, heroje bez kojih ova dotična ne bi imala ni posao u Ministarstvu kulture jer Ministarstva ne bi ni bilo. Van pameti je bilo što govoriti dok se ne izbaci HDZ, SDP i njihove metastaze koji su stvorili ovako katastrofalnu politiku kulture kao što je gledamo zadnjih 30 godina“. Ministricu je potom optužila za suradnju sa srpskim ministarstvom kulture na filmu o Dijani Budisavljavić.
Koliko su ljudi spremni platiti za te njihove, neki će reći bljuvotine…
Na vezano pitanje voditelja o potporama kulturnim djelatnicima u vrijeme korone, Karolina Vidović Krišto ponovo je imala potrebu reći: „Svi mi znamo što je umjetnost i ja sam prva koja će se založiti za slobodu izražavanja. Ali ti pseudoautori koji sebe nazivaju umjetnicima – ja im to dajem pravo – su očito malo isfrustrirani i tu svoju frustraciju ispoljavaju kroz kazališne daske ili svoje tekstove… Ja dajem njima pravo da se oni tako izražavaju, da oni tu umjetnost furaju, ali neka je stave na slobodno tržište i koliko su ljudi spremni platiti za te njihove, neki će reći bljuvotine, a ja se tako neću izražavati, ti ljudi će onda zarađivati dostatno za svoj život. Sve što hrvatsko Ministarstvo kulture financira mora biti u skladu s nacionalnim interesima“.
Na primjedbu ministrice kako ne razumije da u demokraciji ne odlučuje država tko će snimiti koji film, Vidović Krišto je sugerirala: „Ja ću vam pokazati kako se to radi kada dođemo na vlast“.
Tri kraka ekstremne ljevice su fašizam, nacionalsocijalizam i komunizam
Na primjedbu Branka Vukšića koji je predstavljao Restart koaliciju kako ne postoji nacionalna umjetnost, već samo umjetnost i da su njene tvrdnje staljinističke, Krišto je briljirala: „Mali sat povijesti: tri kraka ekstremne ljevice su fašizam, nacionalsocijalizam i komunizam. Meni pripisivati nešto poput tih ekstremno lijevih ideologija je smiješno“.
Na pitanje što misli o projektu Europske prijestolnica kulture, odgovorila je:
„Zamislite koja je to sprega koja se provlači za sve vrijeme postojanja hrvatske države. Uvijek je sprega totalitarnog nasljeđa, ljudi koji na žalost nisu lustrirani u javnom sektoru, s financijskim malverzacijama. Uvijek je povezano. Hrvatska gospodarski ne može krenuti naprijed dok se ne dogodi lustracija, najprije pravosuđa, a onda u cijelom javnom sektoru“.
A projekt EPK, nije se dao voditelj. „To je katastrofalan projekt. To je sramota za hrvatsku državu, a ovo što se događa vezano za financijske malverzacije je najbolji dokaz da je uvijek sprega tog što ne valja, uvijek vam je to borba dobra i zla, da je uvijek na strani zla i malverzacija i krađa i pronevjera“.
Na pitanje bi li financirali Frljićevu predstavu koja tematizira i zločine koje su počinili Hrvati, Karolina Vidović Krišto je ustvrdila: „Ja tu predstavu nikada ne bih pogledala. Ja nikada ne bih dopustila da se vrijeđa bilo čija vjera, a da se to vrijeđanje vjere financira iz državnog proračuna. Mene duša boli za tog čovjeka. Ja molim za njega. Njemu nije dobro“.
Što mislilte o zabrani komentara? Treba istražiti Jasenovac
Što Karolina Vidović Krišto misli o potrebi postojanja pet nacionalnih kazališnih kuća? Ukratko je rekla kako to podržava pa nastavila: „Dotične gospode su iz onog miljea koji je svojedobno odobrio financiranje projekta knjige Snježane Kordić ‘Jezik i nacionalizam’ kojim se zapravo negira postojanje hrvatskog jezika. Druga stvar, sjetimo se sramotnog oporezivanja zbirki dokumenata pokojnog generala Slobodana Praljka. Čovjek je ponudio 16 knjiga izvornih dokumenta, a ova dotična gospođa (ministrica Obuljen Koržinek op. a.) je rekla da je to šund i čovjek je morao dizati kredit od 460 tisuća kuna da bi platio ovu ocjenu šund“. Kakve to veze ima s nacionalnim kazališnim kućama? Nema, ali ima veze s iskorištavanjem medijskih minuta.
Na pitanje bi li trebalo ukidati komentare ispod novinskih članaka, u kojima često ima govora mržnje, Karolina Vidović Krišto je odgovorila: „Mislim da je taj problem na rang listi problema u medijima negdje na 7839. mjestu. Ja ću predstaviti jedan drugi problem. U Hrvatskoj živi čovjek koji je srpske narodnosti u blizini logora Jasenovac i njegova obitelj je u srpskom selu rasla. On je u novijoj hrvatskoj povijesti istražio logor Jasenovac i ponudio svoja istraživanja da se na temelju toga ide dalje istraživati što je istina o logoru Jasenovac. Vi dan danas u medijima nemate adekvatan pristup tim informacijama, ni adekvatne emisije u kojima se o tome raspravlja, a svako malo Republika Srbija, primjerice kroz Ujedinjene narode, propagira gnjusne laži koje nas koštaju i kao državu i kao naciju“.
Časni pojedinci doći će do izražaja kad lustriramo pravosuđe i javni sektor
Upitana za mišljenje o tužbama protiv medija, odgovorila je: „Sloboda govora i mišljenja uvijek, ali ona prestaje kada oduzima tuđu slobodu. Mislim da treba jasno reći da su u Hrvatskoj najveći uhljebi danas pravosuđe i mediji. Oni se međusobno štite, financiraju i generiraju s politikom. Taj lanac treba prekinuti. To su ta tri supa uhljebništva koji se generira na sve razine društva. Čast izuzecima i čestitim ljudima u tim sektorima. Oni će doći do izražaja, i njihove ideje, kad lustriramo pravosuđe i javni sektor“.
Dakle, ako je suditi po ovom nastupu, politika Škorine platforme, ako bude u prilici utjecati na vlast, bit će na području kulture povratak u 2016. godinu, uz zazivanje lustracije svih koje oni smatraju nepoćudnima te uz izgladnjivanje kulturnog sektora.
