Žestoka se rasprava u RTL-ovom sučeljavanju Andreja Plenkovića i Davora Bernardića razvila oko afera vezanih za poslovanje INA-e, hrvatske naftne kompanije. S obzirom da su lideri HDZ-a i SDP-a tijekom ove rasprave neprestano jedan drugome upadali u riječ, njihovu interakciju nije moguće smisleno transkribirati pa ćemo se stoga osvrnuti na glavne točke prijepora.
Izvoz nafte u Mađarsku
Bernardić je Plenkovića optužio za “izdaju nacionalnih interesa” zbog izvoza nafte iscrpljene u Hrvatskoj na rafinerijsku obradu u Mađarsku, a što je omogućeno memorandumom o sporazumijevanju između Janafa i INA-e. Plenković je tvrdio da se ne radi ni o kakvoj izdaji nacionalnih interesa, već o Ininoj poslovnoj odluci.
Točno je da se nafta koju INA crpi u Hrvatskoj prerađuje u MOL-ovim rafinerijama. Radi se o temi koju je otvorio tjednik Nacional početkom lipnja, objavivši Memorandum o sporazumijevanju INA-e i Janafa, kojem je svojim potpisom svjedočio Plenkovićev ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
Da se INA-ina nafta izvozi iz Hrvatske na obradu vidljivo je i iz INA-inog izvješća za 2019. godinu. U njemu stoji da je “u 2019. godini uspostavljen kontinuirani transfer domaće nafte kroz dva kanala; željeznicom prema Rijeci te omogućavanjem prihvata nafte u Janafov sustav naftovoda na lokaciji Sisak”.
Iz citiranog navoda jasno je da se nafta koja se skladišti u Sisku prebacuje na rafinerijsku obradu van Hrvatske. Jadranski naftovod (Janaf) je, naime, jednosmjeran i njime je transport od Siska moguć samo prema Mađarskoj, Sloveniji i Srbiji.
Iz perspektive MOL-a u pitanju je sasvim sigurno racionalna poslovna odluka. Njihove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj znatno su novije i modernije nego rafinerijska postrojenja INA-e u Rijeci i Sisku. Za to je, doduše, MOL izravno odgovoran. Mađarski suvlasnik se 2009. godine ugovorom obvezao da će modernizirati INA-ine hrvatske rafinerije, što nije učinjeno (Zarobljavanje plinom). Mađarima su tada ujedno i potpuno prepuštena upravljačka prava u INA-i.
Zbog starosti hrvatskih rafinerijskih postrojenja, MOL-u je isplativije prerađivati naftu u svojim rafinerijama jer će dobiti kvalitetniji proizvod. Veliko je, međutim, pitanje je li tako nešto i u najboljem interesu INA-e. Izvozeći naftu na obradu u MOL-ove rafinerije, INA uskraćuje poslovanje vlastitim rafinerijskim kapacitetima.
Odgovor na pitanje što je INA-i povoljnije se, međutim, ne može dobiti bez uvida u cijenu po kojoj je INA prodala svoju naftu MOL-u. Podatak o cijeni nije javno dostupan. Naftni konzultant Jadranko Umičević javno je tvrdio da je INA-ina nafta mađarskom suvlasniku MOL-u prodana ispod cijene (Nacional). Ako je to točno, onda nema sumnje da je INA poslovno oštećena izvozom nafte prema MOL-ovim rafinerijama.
Rafinerija u Sisku
Bernardić je optužio Plenkovića da je uništio i ugasio rafineriju u Sisku. Plenković je odgovorio da to nije točno, jer u Sisku radi 700 ljudi.
Točno je da je proizvodnja nafte u Rafineriji Sisak ugašena tijekom mandata Plenkovićeve vlade. To međutim ne znači da su nestala i sva radna mjesta. Rafinerija Sisak danas se koristi za skladištenje nafte iscrpljene iz polja na sjeveru i sjeveroistoku Hrvatske.
S obzirom da INA nema namjeru ulagati u obnovu Rafinerije Sisak, nafta se na tom mjestu vjerojatno više nikad neće obrađivati. Otvorena je mogućnost prenamjene ove lokacije, kako bi na mjestu nekadašnje rafinerija nikla bio-rafinerija, u kojoj bi se gorivo moglo proizvoditi od energetskih biljaka. INA je u izvješću za 2019. najavila da će konačnu odluku o tom ulaganju donijeti 2022. godine.
S obzirom da se prostor rafinerije i dalje koristi za skladištenje radnih mjesta, točno je i da nekadašnja Rafinerija nafte Sisak i dalje zapošljava određeni broj ljudi. U INA-inom zadnjem poslovnom izvješću ne može se naći podatak o broju očuvanih radnih mjesta u Rafineriji Sisak, ali primjetan je pad broja zaposlenih u INA-inom rafinerijskom poslovanju. U opadanju je i broj zaposlenih u INA-i d.d. kao i u čitavoj INA Grupi.
Prema medijskim izvještajima, INA-ino postrojenje u Sisku zapošljava oko 500 ljudi. Plenkovićev ministar energetike Tomislav Ćorić u prosincu 2018. je najavio da INA namjerava u Sisku zadržati 350 do 400 radnih mjesta (Poslovni.hr/Hina)
Otkup INA-e
Bernardić je tijekom debate rekao da se protivi otkupu INA-e jer to košta dvije milijarde eura. Plenković ga je pitao kako on to može znati te kazao da takva Bernardićeva tvrdnja pokazuje rupe u njegovom znanju. Među ostalim je šefu SDP-a predbacio da ne zna ni da se dionicama INA-e trguje na Zagrebačkoj burzi.
Međutim, Bernardić je približno točno naveo trenutnu tržišnu cijenu INA-inih dionica koje MOL ima u svom posjedu. Mađarska kompanija vlasnik je ukupno 4.908.207 INA-inih dionica. Cijena dionice INA-e na Zagrebačkoj burzi 24. lipnja 2020. iznosila je 2880 kuna. Tržišna vrijednost INA-inih dionica u vlasništvu MOL-a je, dakle, oko 14,1 milijardi kuna, što je nešto manje od dvije milijarde eura.
Upitno je, međutim, je li to stvarna vrijednost MOL-ovog udjela u INA-i. Vrijednost naftne kompanije prvenstveno se održava u količini rezervi fosilnih goriva kojima ta kompanija raspolaže. INA-ine rezerve nafte i plina su u opadanju i u narednim godinama će se sasvim iscrpiti, a znatnija istraživanja za obnovu rezervi pod MOL-ovom upravom se nisu provodila.
Vlasnik dionica, naravno, može prodati svoje dionice Vladi RH i ispod tržišne cijene, ako se u pregovaračkom procesu postigne takav dogovor. Plenković, međutim, nije objasnio zbog čega bi MOL pristao prodati Vladi RH dionice po cijeni nižoj od tržišne.
