Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović 7. listopada uputio je pismo predstavnicima međunarodne zajednice u kojem ih upozorava kako čelnici SDA ne žele realizirati međustranački sporazum HDZ-a i SDA o izmjenama Izbornog zakona BiH. Pismo je adresirano na američkog i britanskog ambasadora, Delegaciju EU u BiH, Misiju OESS-a i Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH.
Predsjednici SDA i HDZ-a BiH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, potpisali su 17. lipnja dva sporazuma: jedan koji se odnosi na provođenje lokalnih izbora u Mostaru i drugi o izmjenama Izbornog zakona BiH. Izbori za Gradsko vijeće Mostara nisu održani već 12 godina, a sada bi se, konačno, trebali održati u prosincu.
Sam podatak da je Čović imao potrebu ovakvim se pismom obratiti predstavnicima međunarodne zajednice potvrda je da sastanci koji su nedavno održani u Zagrebu nisu polučili neki veći politički uspjeh.
Susreti počeli sastankom Milanovića i Dodika
Prvo je, podsjetimo, predsjednik Zoran Milanović 16. rujna iznenada ugostio Milorada Dodika koji se navodno helikopterom Republike Srpske spustio na kompleks Pantovčaka.
Poslije sastanka objavljeno je kako je srpski član Predsjedništva BiH u Zagrebu boravio na poziv predsjednika Milanovića, a u priopćenju je standardno navedeno kako je „interes RH stabilna i funkcionalna BiH, kao i osiguranje jednakih prava Hrvata u BiH“. „Zbog toga RH ne može ostati pasivna i neće podržati inicijative u smjeru jednostrane revizije Daytonskog sporazuma koje bi ugrozile mir i stabilnost u BiH i jugoistočnoj Europi“.
Dodika je nakon predsjednika primio i premijer Andrej Plenković, poslije čega je priopćeno kako su glavna tema razgovora bile prometnice – izgradnja novog cestovnog mosta kod Gradiške te trasa autoceste Banja Luka – Prijedor, a razgovaralo se i o gospodarskoj suradnji i potpori Hrvatske europskom putu BiH.
Dodik je pak u intervjuu RTL-u, kao jednu od glavnih teza provukao da je Daytonski sporazum „devastiran od strane međunarodnog faktora“ jer „tamo postoji još uvijek visoki predstavnik koji pokušava nametati rješenja, postoje tri suca Ustavnog suda koji su stranci, a koji s dva Bošnjaka čine većinu od pet i donose odluke uglavnom na štetu ustavnog položaja Srba i Hrvata“. Naglasio je kako ne mogu Bošnjaci birati Hrvatima predstavnike u Predsjedništvo jer to nije dobro za povjerenje Hrvata i Srba u BiH. Dodik je konstatirao i kako njegova politika „nije politika secesije nego rješavanja problema“, a ako se oni ne rješavaju, pitao je, „što ima logičnije nego da odemo?“.
Plenković preuzeo inicijativu
Nakon loših reakcija u bosanskohercegovačkoj javnosti na dogovaranja Dodika s predstavnicima Hrvatske, najavljivalo se da će se predsjednik Milanović sastati i s Bakirom Izetbegovićem. Međutim, umjesto toga, Izetbegović je 28. rujna osvanuo na sastanku s premijerom Andrejom Plenkovićem, zajedno s Draganom Čovićem. Od svih zaobiđeni formalni predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović nije svom stranačkom šefu Izetbegoviću zamjerio put, rekavši kako smatra da je to bio stranački sastanak predsjednika HDZ-a i SDA.
Dojam je kako je Plenković na tom sastanku imao ulogu medijatora između dviju zaraćenih strana, a koliki je pomak ostvaren na „kvalitativnom unapređenju bošnjačko-hrvatskih odnosa“ vidljivo je iz spomenutog Čovićevog naknadnog pisma.
Milanović je nakon Izetbegovićeve košarice bio manje dobrohotan. Izetbegovića je ocijenio nekonzistentnim te priprijetio: „Ovo neće dobro završiti, Hrvatska ima načina da se na miran, ali uporan i bezobrazan način izbori za ono što jednom narodu u Bosni i Hercegovini naprosto pripada”. Tome je dodao: „Kada mi netko kaže da će BiH ući u NATO – imam problem da u NATO ulazi država koja je tako neusklađena”.
Ured predsjednika, kao i Vladu, pitali smo zašto su održani spomenuti sastanci i u kojoj mjeri su oni bili usklađeni između dva brda, ali odgovore nakon višednevnog čekanja nismo dobili.
Izmjene Izbornog zakona moraju uključiti i presude Europskog suda za ljudska prava
„Ovo je bio samo jedan korak u višegodišnjoj sagi na kojem se nije ništa postiglo, a nerealno je bilo i očekivati da će se nešto postići“, tumači Senada Šelo Šabić, viša znanstvena suradnica s Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Kaže kako ne zna pouzdano zbog čega su se ti sastanci zbivali upravo sada, ali, dodaje, približava se 25. godišnjica Daytona, a uvijek se oko tog datuma akteri sjete da bi se nešto trebalo napraviti, a k tome, sljedeći mjesec bi se u BiH trebali održati lokalni izbori. Podsjeća i kako neki analitičari smatraju da je Milanović inicijativu pokrenuo kao pokušaj protuteže inicijativama Srbije, a ona se zbivala i uoči dolaska američkog državnog tajnika Mikea Pompea u Hrvatsku.
Ne smatra da je postojala koordinacija između hrvatskog predsjednika i premijera.
„To sve govori da nema niti jasne strategije s hrvatske strane, iako bih ja rekla da Hrvatska ima prilično ujednačen stav kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Konstanta koju svi ističu je kako ne može Željko Komšić predstavljati Hrvate u Predsjedništvu BiH“, kaže.
Naglašava kako izmjene Izbornog zakona ne mogu biti jednostrane jer sve strane imaju svoje primjedbe, a izmjene moraju uključiti i presude Europskog suda za ljudska prava.
U BiH, naime, ne žive samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, tu su i „ostali“, upozorava, a Ustav koji je proizašao iz Daytonskog sporazuma – a koji nikada nije ni ratificiran u parlamentu – diskriminirajući je za pripadnike nekonstitutivnih naroda koji ne mogu postići političku ravnopravnost.
„Oni se pozivaju da je takvih malo, ali u demokratskim državama upravo treba paziti na manjine i na ravnopravnost svih građana“, ističe Senada Šelo Šabić. Upozorava i kako Dragan Čović nije potezao pitanje izmjena Izbornog zakona u vrijeme kada je on bio u Predsjedništvu BiH, a sada tvrdi kako mu je stalo do načela. Bio bi vjerodostojniji da je to pitanje tada istakao, kaže.
„Predsjedništvo BiH ima slabe ovlasti, imaju ingerencije da imenuju veleposlanike i zastupaju BiH u vanjskoj politici i to je otprilike sve, ne odlučuju o unutarnjim pitanjima ili proračunu“, upozorava, dodajući kako bi Hrvati umjesto tolikog inzistiranja na Predsjedništvu trebali inzistirati na jačanju parlamenta, pa se sve ovo čini kao odvlačenje pažnje i bavljenje trivijalnim stvarima.
Svi se zatvaraju u svoje enklave, štiteći svoje klijentelističke mreže
Prilikom potpisivanja sporazuma o izmjenama Izbornog zakona u lipnju dogovoreno je da stranke u sljedeća tri mjeseca trebaju razgovarati, kako bi se do kraja godine došlo do rješenja. Čović je u svom pismu upozorio kako je prvi sastanak dviju stranaka bio tek 16. rujna, a na kojem je Izetbegović upozorio kako nema smisla dalje pregovarati dok se ne formira Vlada Federacije BiH.
„Čemu izbori i izmjene Izbornog zakona ako nećemo implementirati rezultate izbora“, kazao je tada Izetbegović, podsjećajući kako još nije formirana Vlada Federacije koja je proizlazila iz izbora 2018. Izetbegović misli da sve dogovore treba pomaknuti nakon održavanja lokalnih izbora.
I tako se dvije strane vrte u krug – HDZ ne pristaje na formiranje federalne Vlade, a SDA na promjene Izbornog zakona.
„Već dvije godine federalni ministri su u tehničkom mandatu, primaju plaću, a ne preuzimaju odgovornost. Ovakva neodgovorna politika postala je način političkog ponašanja u BiH. I nastavit će se, sve dok je etnički princip temelj političkog djelovanja“, kaže Senada Šelo Šabić.
Umjesto inzistiranja na inkluzivnom principu, svi se zatvaraju u svoje enklave gdje žele punu autonomiju i da nisu dostupni pravosuđu jer su se obogatili preko svojih klijentelističkih mreža, navodi.
Zaključuje kako je najveća odgovornost na Bošnjacima koji bi svoju zainteresiranost za opstanak Bosne i Hercegovine trebali najprije dokazati razračunavanjem s korupcijom unutar bošnjačkog korpusa i tako pokazati i Hrvatima i Srbima da im je stalo do budućnosti BiH.
Strah od jednostrane promjene Daytona
Ovog ljeta američki veleposlanik u BiH Eric Nelson podigao je buru najavama kako treba krenuti u izmjene Daytonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH.
Pokrenuta je polemika jesu li najave predstavnika SAD-a, zemlje koja Daytonski mirovni sporazum smatra svojim velikim vanjskopolitičkim uspjehom, usmjerene na bolje funkcioniranje prekobrojnim institucijama blokirane zemlje ili na sređivanje terena za lakši ulazak BiH u NATO te njenog otimanja iz mogućeg zagrljaja Rusije. Dodikove bliske veze s režimom ruskog predsjednika Vladimira Putina dobro su poznate, a i Dragan Čović je ranije ove godine iz Moskve zazivao čvršće povezivanje Rusije i BiH.
U tom svjetlu treba, također, tumačiti izjave usmjerene protiv mogućih jednostranih izmjena Daytona. A sporazum o ustavnim promjenama s kojima bi bile zadovoljne sve tri strane u ovom trenutku nije na obzoru.
