Faktograf.hr

Samo činjenice

Radnik na dugotrajnom bolovanju “gubi” stari godišnji, ako ga ne iskoristi do kraja lipnja naredne godine

Capri23auto (Pixabay)

Radnik, prema odredbama Zakona o radu, za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, ali u nekim situacijama može ostati bez tog prava. Naime, u slučaju dugotrajnog bolovanja, zbog kojeg u kalendarskoj godini nije iskorišten godišnji odmor, on se prenosi u narednu godinu. No radnik „preneseni“ godišnji odmor treba iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Ako je u to vrijeme još bio na bolovanju, godišnji odmor iz prethodne ostat će neiskorišten.

Našeg čitatelja, koji se na bolovanju nalazi od kolovoza prošle godine i na posao bi se trebao uskoro vratiti, zanimalo je može li po povratku na posao iskoristiti više od 20 dana godišnjeg odmora koje zbog bolesti nije uspio iskoristiti u 2019. godini. Lanjski godišnji odmor, međutim, za njega je „izgubljen“, jasno je iz mišljenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koje je dalo o pitanju prenošenja godišnjeg odmora u slučaju bolesti.

U slučaju bolovanja ista pravila kao i kod redovnog prijenosa godišnjeg

Resorno ministarstvo, pozivajući se i na sudsku praksu, navodi kako je odredbama Zakona o radu o prenošenju godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti, omogućeno radniku da isti iskoristi po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

„Ovom odredbom kogentne naravi, štiti se radnika od mogućih odgoda i zakidanja u pravovremenom ostvarivanju njegova prava na plaćeni godišnji odmor, na način da se Zakonom utvrđuje mogućnost prenošenja godišnjeg odmora te određuje krajnji rok do kojega poslodavac mora osigurati radniku korištenje pripadajućeg godišnjeg odmora“, ističe se u mišljenju Ministarstva rada.

Prema toj zakonskoj odredbi, kako objašnjavaju, radnik koji bi se nakon bolovanja, odnosno privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti, „vratio na rad sredinom lipnja tekuće godine i koji zbog bolesti nije iskoristio godišnji odmor za prethodnu kalendarsku godinu, imao bi pravo stečeni godišnji odmor iz prethodne godine prenijeti i iskoristiti do 30. lipnja tekuće godine“.

Nakon toga datuma, ističe resorno ministarstvo, godišnji odmor iz prethodne kalendarske  godine više ne bi mogao iskoristiti.

„Drugim riječima, u slučaju okončanja radnikove privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti tijekom mjeseca lipnja tekuće godine, uslijed čega nakon povratka na rad radnik ne bi ‘stigao’ u cijelosti iskoristiti godišnji odmor iz prethodne kalendarske godine koji je započeo, poslodavac ne bi bio dužan tome radniku nakon 30. lipnja osigurati korištenje godišnjeg odmora za prethodnu kalendarsku godinu, niti bi radi toga mogao trpjeti štetne posljedice“, ističe se u mišljenju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

U prekršaju posodavac koji s radnikom dogovori naknadno korištenje odmora

Pojednostavljeno, ako se radnik s bolovanja vratio 15. lipnja, a iz prošle godine mu je ostao neiskorišten cijeli godišnji odmor, mogao bi iskoristiti samo onoliko radnih dana koliko mu je preostalo do kraja lipnja, dok bi mu ostatak propao.* Poslodavac, istodobno nema nikakvu obavezu osigurati radniku u cijelosti korištenje godišnjeg odmora iz prethodne godine.

Uvijek, naravno, postoji mogućnost dogovora radnika i poslodavca o korištenju cijelog godišnjeg odmora izvan propisanih rokova. Zbog takvog bi dogovora, u slučaju inspekcijskog nadzora, poslodavac mogao biti kažnjen.

„Poslodavac koji bi, u takvome pretpostavljenom slučaju, s radnikom dogovorio da se započeto korištenje godišnjeg odmora stečenog u prethodnoj godini, nastavi bez prekida i nakon 30. lipnja, sve do njegova isteka u cijelosti, mogao bi radi toga, nakon inspekcijskog nadzora, ipak prekršajno odgovarati, unatoč tome što sama priroda takva dogovora postignutog na zahtjev radnika, ne bi upućivala na namjeru zlouporabe prava radnika zaštićenog kogentnom normom“, stoji u mišljenju resornog ministarstva.

Iz toga proizlazi i da bi poslodavac našeg čitatelja mogao prekršajno odgovarati ako bi se s njim, eventualno, dogovorio o korištenju neiskorištenih dana godišnjeg odmora iz prethodne godine.

Prema zakonskim odredbama, godišnji odmor se može prenijeti samo iz prethodne godine u narednu. Tako bi radnik koji zbog dugotrajnog bolovanja nije iskoristio godišnji odmor u 2018. i 2019. godini, u tekućoj godini mogao iskoristiti samo lanjski godišnji odmor. U cijelosti, ako se s bolovanja vrati prije lipnja. No ako se vrati u lipnju, ovisno o broju dana godišnjeg odmora na koje ima pravo, mogao bi pokoji dan ili tjedan izgubiti. Zaključenje bolovanja nakon 30. lipnja, pak, znači potpuni gubitak prava na korištenje godišnjeg iz prethodne godine.

Izuzetak za radnike na rodiljnom i roditeljskom dopustu

Međutim, postoji i izuzetak u kojem se godišnji iz prethodne godine može koristiti i nakon 30. lipnja tekuće godine. Izuzeća se odnose na radnika koji je koristio pravo na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju koji, kako navodi Zakon o radu, godišnji odmor nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Takav radnik godišnji odmor može iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

I u tim slučajevima, prenosi se samo godišnji iz prethodne u narednu godinu, o čemu je mišljenje također dalo resorno ministarstvo u slučaju radnice koja se na posao vratila u 2019. godini, a pravo na rodiljni/roditeljski dopust je koristila od 2017. godine. Ta je radnica, u godini povratka na rad, mogla iskoristiti godišnji odmor iz 2018. godine.

Kada se ta situacija prenese u tekuću godinu, onda radnik koji se vratio na posao koji se nakon korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili dopusta radi skrbi i njege djeteta ima pravo na korištenje godišnjeg odmora iz 2019. godine, ali ne i 2018. godine (ako je i u toj godini koristio dopust). Neiskorišteni godišnji odmor treba iskoristiti do kraja 2020. godine za prethodnu godinu.

Kako je u praksi očito bilo nedoumica oko visine naknade za korištenje godišnjeg odmora u slučaju radnika koji su se vratili s rodiljnog ili nekog drugog dopusta, i o tome se očitovalo resorno ministarstvo navodeći kako bi se naknada trebala izračunati prema visini plaće koju bi primio da je radio.

Naknada za godišnji odmor nakon bolovanja prema visini plaće kao da je radnik radio

Prema odredbama Zakona o radu, visina naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini radnikove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. U to su uključena sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

„Ukoliko pojedini kolektivni ugovori odnosno drugi izvori radnoga prava sadrže odredbe iz kojih proizlazi drugačiji način određivanja visine naknade plaće, poslodavac će primijeniti ono pravo koje je za radnika povoljnije“, navodi ministarstvo rada u mišljenju. Pritom napominje kako prema zakonskim odredbama u tromjesečni prosjek računanja naknade plaće ulaze i uvećanja plaće radnika ostvarena po osnovi prekovremenog rada, rada noću, smjenskog rada i slično.

„Nadalje, ukoliko radnik u tri mjeseca koja prethode korištenju godišnjeg odmora nije radio i ostvarivao plaću, već je ostvarivao pravo na naknadu plaće (primjerice zbog korištenja rodiljnog dopusta), mišljenja smo da bi radnik trebao ostvariti naknadu plaće prema visini plaće koju bi primio kao da je radio“, ističe resorno ministarstvo.

Isto pravilo treba se primijeniti i na radnika koji je koristio pravo na rad s polovicom radnog vremena, što je mogućnost koju daje Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama.

Ministarstvo rada u slučaju radnice koja je pola radnog vremena radila, a za preostalu polovicu radnog vremena je primala potporu, navodi kako bi se „kao osnovica za utvrđivanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, trebala uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je radio u punom radnom vremenu, odnosno prije korištenja pravom iz sustava rodiljnih odnosno roditeljskih potpora“.

Iz toga proizlazi i da bi se radniku, koji je zbog nesposobnosti za rad duže vrijeme proveo na bolovanju, naknada za godišnji odmor za prethodnu godinu također trebala računati na osnovu plaće koju bi primio da je radio.

Za vrijeme bolovanja radnik ne prima plaću već naknadu. Ona se za prva 42 dana nesposobnosti za rad isplaćuje na teret poslodavca, a od 43 dana na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Kada se naknada plaće isplaćuje na teret HZZO-a, najviši mjesečni iznos naknade plaće za puno radno vrijeme ne može iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 posto. Trenutačno je to 4.257,28 kuna. Istodobno, najniži iznos naknade trenutačno je 831,50 kuna (HZZO).

*NAPOMENA: U originalom tekstu slikovito je pisalo da bi radnik mogao iskoristiti svega 15 dana godišnjeg, pri čemu smo htjeli reći kako bi se u komadu mogao odmarati dva tjedna. Broj iskorištenih radnih dana svakako bi bio manji od 15.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.