Samo tijekom prošlog tjedna u Hrvatskoj su od Covida-19 umrle ukupno 462 osobe. U prva tri dana ovog tjedna umrle su još 192 osobe. Svaki dan umire više od 60 ljudi.
Prosječno je prošlog tjedna registriran dnevni porast od 53 hospitaliziranih. Ovog su tjedna brojke hospitaliziranih rasle jednakim tempom.
Hrvatska se po incidenciji zaraze nalazi na drugom mjestu u Europskoj uniji, odmah poslije malog Luksemburga, i to u uvjetima kad se brojevi zaraženih prate samo na osnovi PCR testiranja. Tim se brojevima ne pridružuju i brojevi onih koji su potvrđeni na brzim testovima ili onih koje su u Covid registar, zbog limitiranih kapaciteta za testiranje, unijeli obiteljski liječnici pod oznakom „vjerojatno bolesnih“. Važan je to podatak kada se uzme u obzir kako je zadnjih dana broj potvrđenih na brzim testovima, na primjer u Zagrebu, čak i premašivao broj potvrđenih na PCR testovima. Osnovni podatak za praćenje stanja epidemije je, dakle, nepouzdan.
Pa i uz tako manjkavo registrirane zaražene Hrvatska je u modelu kojeg je Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) izradio krajem studenog među rijetkim zemljama – u društvu sa Švedskom – u kojima do Božića krivulja zaraženih neometano raste.
U tjednom izvještaju o stanju zaraze registrirano je, naime, kako je u većini zemalja EU zaraza u proteklom tjednu počela usporavati, što se tumači kao rezultat oštrih mjera koje su pojedine europske zemlje uvodile prije više tjedana.
Unatoč apelima brojnih znanstvenika za pravovremeno uvođenje oštrijih mjera, a što je naposljetku dovelo i do raspada Vladinog Znanstvenog savjeta, u Hrvatskoj se, zbog političkih razloga kao što je kolona sjećanja u Vukovaru, s oštrijim mjerama čekalo do 27. studenog, a s određivanjem sankcija za neposluh do prije nekoliko dana. To čekanje je omogućilo da se zaraza toliko proširi da se više neće moći zauzdati bez dvostruko većeg broja dnevnih testova, brzog izoliranja te dugog razdoblja provođenja snažnih karantenskih mjera. Znanstvenik Igor Štagljar u programu N1 izrazio je bojazan da još dva mjeseca neće doći do popravljanja situacije u Hrvatskoj.
Postotak pozitivnih u testiranima prošlog je tjedna narastao na 35,7 posto. Znanstvenici, podsjetimo, smatraju da sve više od udjela od pet posto pozitivnih znači da se zaraza nekontrolirano širi. Hrvatska je na ispod pet posto pozitivnih bila prije dva mjeseca, na samom početku listopada, što znači da se već u listopadu trebalo ići na oštrije mjere koje bi bile efektnije, a trajale bi kraće.
Za razliku od brojnih europskih zemalja, Hrvatska do danas nema „sustav semafora“, odnosno unaprijed predviđen plan s kojim brojkama zaraženih ili s kojom popunjenošću bolničkog sustava ide u zatvaranje, a s kojima je moguće popuštanje. Na zadnjoj press-konferenciji nacionalnog Stožera, ministar zdravstva Vili Beroš priznao je kako „apsolutno nije moguće odgovoriti“ na pitanje hoće li u jednom trenutku zdravstveni sustav postati preopterećen. S obzirom na to da se nedovoljan broj zdravstvenog osoblja, odnosno medicinskih sestara već nadoknađuje nalaženjem njegovatelja i stručnih pripravnika, taj trenutak nije daleko.
Vlada hvali samu sebe
Opozicija u Saboru još je polovicom studenog pokrenula Interpelaciju o radu Vlade RH u vezi s pripremom zdravstvenog sustava RH na posebne okolnosti uzrokovane koronavirusom, s temeljnom postavkom kako se od proljeća govori da nam na jesen slijedi teži val zaraze, a sustav se na to nije spremao. Neposredno prije sastavljanja tog dopisa medije su (24 sata, Telegram, Index), podsjetimo, potresale afere vezane za bolnicu u Dubravi koja je bila određena za centralnu Covid bolnicu, a da za to nije bila dovoljno pripremljena.
U vrijeme podnošenja spomenute interpelacije udio pozitivnih testiranih već je bio na 34 posto, ali je ukupni broj umrlih od početka epidemije tek prešao 1000. U manje od mjesec dana koliko je prošlo od pokretanja interpelacije, broj hospitaliziranih narastao je za novih 1000 bolesnika, a u razdoblju od 16. studenog, kada je opozicijski dopis zaprimljen, do srijede 9. prosinca umrlo je 1.285 ljudi.
Bez obzira na sve gore navedeno, Vlada u svom odgovoru na Interpelaciju tvrdi kako je sve u sustavu odrađeno na najbolji način i pravovremeno. Izvještaj od dvadesetak strana koje je sastavilo Ministarstvo zdravstva sadrži malo konkretnih podataka i brojki, a obiluje frazama i samohvalom poput sljedeće: „U vezi s pripremom zdravstvenog sustava na posebne okolnosti epidemije bolesti COVID‑19 uzrokovane virusom SARS‑CoV‑2, Vlada od početka epidemije kontinuirano poduzima mjere kako bi se unaprijedilo funkcioniranje zdravstvenog sustava u izvanrednim situacijama epidemije bolesti COVID‑19 te odgovorno, ozbiljno i vjerodostojno upravlja svim elementima koji bi mogli uzrokovati neželjene posljedice uslijed pojave bolesti COVID‑19.“
Navode se detalji dobrog početnog odgovora na krizu u proljeće i na domaćem i na europskom terenu (podsjetimo da je Hrvatska u trenutku izbijanja krize predsjedala Vijećem EU), a minimaliziraju problemi poput nepravovremenog osiguravanja uvjeta i pobune u bolnici Dubrava.
Što smo doznali iz odgovora na interpelaciju
Od konkretnih podataka saznali smo kako je od 17. ožujka Ravnateljstvo za robne zalihe Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja uložilo preko 522 milijuna kuna u nabavu robe i usluga za provedbu mjera zaštite zdravlja, a veći dio bi trebao biti vraćen jer je 10. studenog potpisan ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava Europskog fonda za regionalni razvoju visini od 370 milijuna kuna za potrebe te nabave. Nabava se, podsjetimo, odvijala direktnom pogodbom, bez javnog natječaja, putem Ravnateljstva za robne zalihe.
„Hrvatska se u nabavi opreme za provedbu mjera zaštite zdravlja i jačanja nadzora nad širenjem koronavirusa usmjerila na izravnu suradnju s uglednim kineskim kompanijama CHINA MEHECO CO. i SINOPHARM CHONGQING MEDICAL DEVICE CO., i to slijedom uspješnog političkog dogovora na najvišoj razini predsjednika Vlada dviju država. Od kineskih se partnera oprema prevozila putem sedam avionskih charter letova na relaciji Shanghai – Zagreb, a nakon što se situacija s opskrbom stabilizirala, ostatak isporuka organiziran je morskim putem pa je oprema kupljena od kineskih partnera stigla s ukupno četiri broda. Zaštitna se oprema u jednom dijelu nabavljala i na hrvatskom tržištu. U tom pogledu, pokretanje proizvodnje nekih proizvoda zaštitne opreme u Hrvatskoj omogućilo je Ravnateljstvu za robne zalihe da se i na hrvatskom tržištu od hrvatskih proizvođača nabavljaju veće količine zaštitne opreme, osobito nakon srpnja 2020“, navodi se u izvještaju.
Spominje se i kako je posljednjim Izmjenama i dopunama državnog proračuna u studenom osigurano dodatnih 1,84 milijarde kuna sektoru zdravstva, od čega je 1,34 milijarde kuna osigurano bolnicama dok je 0,5 milijardi osigurano ljekarnama.
Saznali smo i kako je ukupni kapacitet bolničkih postelja u 62 bolnice u zdravstvenom sustavu 23.597 (stacionar i dnevna bolnica), od kojih je 3.599 postelja namijenjenih za liječenje Covid-bolesnika. Na dan 6. prosinca 2020., kako se navodi, bilo je hospitalizirano 2.543 Covid-bolesnika (70,7% postelja), a slobodno je ostalo 1.056 postelja (29,3%) za tu namjenu. Na taj dan, najveću popunjenost imala je Sisačko-moslavačka županija (85,8%), Krapinsko-zagorska županija (84,7%), Šibensko-kninska županija (84,1%) i Varaždinska županija (80,3%).
Samo tri dana kasnije broj spomenutih slobodnih kreveta manji je za 160. Ovim tempom, slobodnih kreveta u bolnicama više neće biti i prije kraja ovog mjeseca. Međutim, u izvještaju se osim konstatacije stanja ne navodi konkretnije što će se zbiti ako svi ti kreveti budu popunjeni, već samo fraza da će se oni „ovisno o razvoju epidemiološke situacije po potrebi povećavati“.
Spominje se kako je ministar s lokalnim čelnicima osigurao i 3.000 kreveta u specijalnim bolnicama u tzv. sekundarnim centrima, ali oni su predviđeni za liječenje srednje teških i blažih oblika bolesti. Uz sekundarne centre, na područjima županija pripremljeni su tercijarni centri za smještaj Covid‑19 pacijenata (dvorane, hoteli, hosteli), koje će primati pacijente s blažom kliničkom slikom.
Sustav nije pripremljen
Vlada u pohvalnom smislu ističe i brojke koje joj nikako ne mogu ići u prilog poput one da je aplikaciju Stop covid-19 „do početka prosinca preuzelo gotovo 78 tisuća korisnika“. To je, naime, manje od 2 posto stanovnika, a da bi bila učinkovita u zaustavljanju epidemije preko obavještavanja kontakata, računa se, trebalo bi je instalirati više od 50 posto stanovništva.
Iako kroz cijeli tekst spominju pravovremenost odgovora Vlade, demantiraju ih sami datumi koje navode. Premda se od proljeća očekivao žestoki drugi val zaraze, Ministarstvo zdravstva je tek 26. listopada 2020. dalo uputu bolničkim zdravstvenim ustanovama u kojoj, osim traženja evidencije o zdravstvenim djelatnicima koji su preboljeli Covid‑19 pa mogu sudjelovati u zbrinjavanju zaraženih pacijenata, traži i procjene i utvrđivanje broja i vrste zdravstvenih radnika raspoloživih za privremeni raspored u druge zdravstvene ustanove; interne preraspodjele kako bi se osigurali kapaciteti za prijem novih pacijenata; osiguranje kapaciteta za izolaciju, za suspektne i oboljele.
U izvještaju se spominje kako „ministar zdravstva kontinuirano osigurava raspored zdravstvenih radnika i medicinske opreme sukladno razvoju epidemiološke situacije i aktualnim potrebama pacijenata“, ali ne navode kako je takvo krizno menadžiranje Ministarstva organizirano tek početkom studenog. Spominje se i kako ministar daje žurnu suglasnost za nova zapošljavanja u bolnicama.
Ministar zdravstva je 10. studenog donio Odluku o uspostavi i radu Pozivnog centra u Ministarstvu zdravstva za osiguranje zdravstvene zaštite onkološkim pacijentima u bolničkim zdravstvenim ustanovama, a centar je s radom počeo 13. studenog. Ministarstvo tvrdi kako su svi onkološki pacijenti iz Dubrave premješteni i da su svima osigurani termini za preglede i zahvate.
Iako je zbog preopterećenosti epidemiologa propao sustav praćenja kontakata, Hrvatski zavod za javno zdravstvo tek je 19. studenoga pokrenuo pozivni centar u kojem volonteri, studenti medicine pomažu u praćenju kontakata pod nadzorom epidemiologa. Zasad pozivni centar pokriva potrebe pet županijskih zavoda za javno zdravstvo. Riječ je o Krapinsko-zagorskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji. U pozivnom centru svaki dan volontira 40 studenata medicine, a upravo je dogovoreno proširivanje na 50 studenata dnevno kako bi se kapaciteti proširili za prihvat Ličko-senjske županije.
Što je naših 2367 mrtvih prema 23 mrtvih u aferi Baxter?
Iako se u tekstu ističe kako „u radu Stožera nikada nisu postojali dvostruki kriteriji niti su donesene odluke podređivale znanstveni i epidemiološki pristup potrebama politike“, upravo se s političkim dijelom zaključuje i ovaj izvještaj. Zbog njima znanih razloga, autori su uslijed ogromne epidemiološke krize imali potrebe u svoj izvještaj o pripremama medicinskog sustava za borbu protiv zaraze ubaciti i poglavlje naslovljeno Povijesna dimenzija upravljanja krizama u zdravstvu, a u kojem povlače poveznice do Domovinskog rata. Prenosimo ga u cijelosti:
„Otpornost i krizno upravljanje hrvatskim zdravstvenim sustavom nije novost proizašla iz ove epidemije. Hrvatsko zdravstvo i u prošlosti je bilo izloženo velikim organizacijskim, kadrovskim i logističkim izazovima koje su doprinijele uspostavi institucionalnog kriznog upravljanja u zdravstvu. Krizni stožer Ministarstva zdravstva izravno je naslijeđe i pravni sljednik Glavnog stožera Saniteta Republike Hrvatske iz Domovinskog rata kao glavnog operativno-organizacijskog tijela za upravljanje zdravstvenim resorom u krizama. U svom izvornom obliku osnovan je 19. prosinca 1990. za potrebe koordinacije s vojnoredarstvenim aktivnostima u Domovinskom ratu, kada je postalo izvjesno kako će Hrvatska oružano morati obraniti svoj suverenitet. Pokazuje to duboku utkanost u uspostavu moderne i neovisne Hrvatske u mjesecima i godinama koje su uslijedile. Neki od pripadnika tadašnjeg Glavnog Stožera saniteta, liječnici s bojišnice i pobjedničkih brigada Hrvatske vojske danas su ravnatelji bolničkih ustanova, odnosno klinika i zavoda koji nose teret ove epidemije.
Jedino razdoblje u Hrvatskoj u kojoj je Krizni stožer Ministarstva zdravstva bio izbačen iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i time ukinut i nepostojeći bilo je tijekom četiri godine koalicijske vlade od 3. siječnja 2000. do 23. studenog 2003. godine. U tom je razdoblju zdravstveni sustav iskusio vrijeme krize „Baxter“ u listopadu 2001. kojom nitko nije upravljao i koja je uzrokovala nepotrebnu smrt 23 ljudi u nekoliko hrvatskih centara za dijalizu, što je u konačnici dovelo i do ostavke tadašnje ministrice zdravstva“.
Podsjetimo, tadašnja ministrica zdravstva bila je Ana Stavljenić-Rukavina, sadašnja istaknuta članica stranke HDZ-ova koalicijskog partnera u zagrebačkoj gradskoj skupštini Miliana Bandića.
