Faktograf.hr

Samo činjenice

U Petrinji se nije iskazao “brend domovinske sigurnosti”, već se sa stožerom kasnilo tjedan dana

Umjesto brze aktivacije sustava domovinske sigurnosti - kakvu je svojedobno obećavao Krstičević - na saniranju kriza sada djeluju dva stožera civilne zaštite.
Foto HINA/ Dario GRZELJ/ dag

Od samog formiranja prethodne Vlade Andreja Plenkovića, njegov je tadašnji ministar obrane Damir Krstičević inzistirao na uspostavljanju sustava domovinske sigurnosti kojem je jedna od zadaća, kako je govorio, i koordinirano djelovanje u pomoći civilnim institucijama u elementarnim nepogodama.

Kao rezultat, pred kraj 2017. donesen je Zakon o sustavu domovinske sigurnosti koji uspostavlja koordinaciju u slučaju izbijanja kriza. Kriza se u tom zakonu definira kao „događaj ili stanje koje ugrožava nacionalnu sigurnost, zdravlje i život građana, znatno narušava okoliš ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a odgovor na takav događaj ili stanje zahtijeva koordiniranu akciju više državnih tijela te usklađenu primjenu mjera iz nadležnosti tih tijela“.

U zakonu se dalje navodi kako „u slučaju postupno nastupajuće ili iznenadne krize, koja predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost, Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti predlaže Vladi Republike Hrvatske proglašenje krize, formiranje stožera za upravljanje krizom i način odgovora na krizu“.

Zakon predviđa kako takvu Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti čine: potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za nacionalnu sigurnost, kao predsjednik Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti; savjetnik predsjednika Republike Hrvatske zadužen za nacionalnu sigurnost; čelnici središnjih tijela državne uprave nadležnih za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, hrvatske branitelje, civilnu zaštitu, zaštitu okoliša, financije, pravosuđe, zdravstvo, more, promet i infrastrukturu; načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske; glavni ravnatelj policije; glavni vatrogasni zapovjednik; predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost; ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije i ravnatelj Zavoda za sigurnost informacijskih sustava.

Nakon što je Krstičević napustio Vladu, u novom sastavu potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost je Tomo Medved koji i jest predsjedao konstituirajućom sjednicom Koordinacije u listopadu, a na kojoj se, kako je izviješteno, pričalo i o pandemiji i o potresu u Zagrebu. Iako, kako smo svi svjedočili, ta Koordinacija nije imala nikakvu značajno vidljivu ulogu ni nakon proglašenja pandemije koronavirusa, a niti nakon potresa u Zagrebu. Mjere vezane za obuzdavanje zaraze od početka do danas proglašavao je nacionalni Stožer civilne zaštite.

„Sustav domovinske sigurnosti brend je ove Vlade”

Dok je još bio na čelu Ministarstva obrane, Krstičević je na „uspostavljeni sustav“ bio ponosan do te mjere da je, na primjer, na međunarodnoj konferenciji o sigurnosti koja je održana u rujnu 2019. proglasio kako je „sustav domovinske sigurnosti brend ove Vlade“. 

Kada je četiri mjeseca poslije te konferencije i Hrvatsku zadesila prirodna katastrofa, odnosno proglašena je epidemija novog koronavirusa, nismo zapravo vidjeli taj brend na djelu.  Nismo ga primijetili ni nakon potresa u Zagrebu, a pogotovo nismo primijetili brzi odgovor sustava nakon katastrofalnog drugog potresa koji je 29. prosinca pogodio područje Petrinje.

Trebalo je gotovo tjedan dana da Vlada uspostavi centralni stožer koji će voditi računa o saniranju stanja na Baniji. Formiranje stožera najavljeno je tek u nedjelju 3. siječnja, nekoliko sati nakon što je proglašenje stanja katastrofe i centralizirani odgovor u intervjuu za N1 zazivao predsjednik Zoran Milanović.

U ponedjeljak je na sjednici Vlade formiran Stožer civilne zaštite za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom na čelu s Tomom Medvedom.  Premijer je pojasnio kako je to odluka na temelju ovlasti predsjednika Vlade, a na osnovi Zakona o civilnoj zaštiti, članka 22. i članka 54.

Stožer bi kao dio sustava trebao pomoći svim akterima na terenu, kao što su županije, gradovi i općine.

Na konferenciji za novinare koja je uslijedila ustvrdio je da ovdje kao pravni temelj nije trebao Zakon o sustavu domovinske sigurnosti.

„Ovdje Hrvatsku nije nitko napao nego prirodna nepogoda. Zakon definira da je to glavni razlog za aktiviranje svih mehanizama u sustavu civilne zaštite“.

Prema Plenkovićevom objašnjenju, nakon što je Vlada odlučila proglasiti katastrofu na području Sisačko-moslavačke županije te u dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije, predsjednik Vlade ima mogućnost rukovođenja radom Stožera civilne zaštite. S obzirom „da smo u borbi suzbijanja covida-19, imamo novu krizu koja zahtjeva poseban angažman Vlade RH pa tako i drugu čelnu osobu koja bi se mogla u potpunosti posvetiti koordiniranju aktivnosti“. Medved je, kazao je, angažiran na tom definiranom području i „ima punu slobodu uključiti sve koji već jesu na terenu i ako odluči da treba još ekspertize“, a „u slučaju neke druge katastrofe u drugom dijelu zemlje, za to bi bio nadležan Davor Božinović“.

Bosanac: “Zakon o domovinskoj sigurnosti treba ukinuti!”

Zašto je Vladi trebalo gotovo tjedan dana da uspostavi sustav koordinacije na terenu u kojem su se hitne službe isprepletale s volonterima na terenu pitali smo dvojicu stručnjaka koji se iz civilne sfere bave pitanjima sigurnosti.

„Nekoliko zadnjih civilnih kriza (virus, poplava, potres, požari) pokazali su da je Hrvatska nažalost zanemarila razvijati sustav civilne zaštite koji bi trebao biti jamac odgovora na ove krize. Naime, zbog opterećenosti vlastitom ratnom prošlosti, uvijek se prednost davala razvoju oružanih snaga, a zadnjih desetak godine i policije. Razni samoprozvani sigurnosni stručnjaci očito su krivo procjenjivali i prijetnje koje su pred nama. O terorizmu su svi pričali u nekom trenutku, a o virusu, poplavama i potresu rijetko tko. Rijetki su u javnosti upozoravali da nam je sustav civilne zaštite uništen. Ti komentari su dočekivani s podsmjehom. Sada nam to dolazi na naplatu“, kaže Gordan Bosanac, dugogodišnji aktivist koji se bavio pitanjima sigurnosti i ljudskim pravima, a odnedavno je član „Možemo“.

Igor Tabak, analitičar specijaliziranog portala Obris – obrana i sigurnost navodi: „Hrvatska, nažalost, često pribjegava improvizacijama, a kada se i grade sustavi i planiraju buduće aktivnosti – to se često radi ‘pro forma’. Tako ne čudi ni da Domovinski rat nije bio proglašavan tijekom svog trajanja (da bi se naknadno vodile diskusije o početku i kraju), nije na ozbiljan način proglašavano ni izvanredno stanje povodom ovogodišnjeg nastupanja pandemije, a onda nije ni proglašavano stanje katastrofe povodom velikih potresa – kako onih u ožujku, tako ni krajem prosinca. U praznini koja nastaje takvim izbjegavanjem formalnih okvira reagiranja, otvara se prostor za improvizacije, manevriranje s malo ili nimalo pravne podloge, a i sve učinke takvih postupanja je kasnije teško preispitivati ili za štete tražiti naknade normalnim pravnim putem. To nije dobro“.

Na pitanje zašto je dovoljna pravna osnova za uspostavu stožera sada Zakon o sustavu civilne zaštite, bez uključivanja „sustava domovinske sigurnosti“ – iako je bivši ministar Krstičević kao jedan od glavnih razloga za osmišljavanje tog sustava navodio i odgovor na elementarne, prirodne nepogode – Tabak odgovara: „ Sustav domovinske sigurnosti je ustrojen prvenstveno za koordiniranje širokog spektra aktera bitnih za savladavanje kriza u državi. Budući da se temeljem prethodnih iskustava pretpostavljalo da sustav civilne zaštite ima problema u praksi (a dio tih problema je vezan i uz sukobljavanja birokratskih interesa, te lošu suradnju pojedinih državnih sektora) – nastojalo se na postojeće strukture dodati jedan mehanizam jačanja koordinacije, suradnje i usklađivanja
postojećih kapaciteta, kako države, tako i privatne privrede, akademske zajednice i civilnoga društva. Nažalost, te su aktivnosti na kraju ostale oslonjene na klasične stupove državne aktivnosti u RH – na jake pojedince i njihov osobni utjecaj, na gradnju suradnje čistom privolom i bez ikakvih sredstava sankcioniranja onih koji ne surađuju te na politizirano postupanje uz selekciju podobnih. Sve to nisu dobri preduvjeti ni za kakvo ozbiljno djelovanje, pa ne čudi ni da je sustavu domovinske sigurnosti uskoro nakon uspostave postao problem čak i organizirati elementarno sastajanje nadležnih, a kamoli kakav posao ili ikakvo ozbiljnije usklađivanje sudionika“.

Bosanac je još radikalniji u ocjeni: „Čitava priča oko domovinske sigurnosti, a posebno Zakon o sustavu domovinske sigurnosti, uveli su veliki nered u čitav sustav i učinili našu zemlju manje sigurnom. Naime, taj Zakon je donesen ‘preko koljena’, samo da se tadašnji ministar Krstičević i premijer Plenković mogu hvaliti s koracima poduzetim oko domovinske sigurnosti. Tragikomično je da premijer sada u velikom luku bježi od tog zakona, kojeg, usput budi rečeno – treba što prije ukinuti. Naime, koncept domovinske sigurnosti kako ga je zamislio HDZ svodi se na koordinaciju svega i svačega, gdje se umrežuju i civilne i vojne i medicinske i obavještajne snage i ronioci i HGSS itd. Taj koncept je postavljen tako da ne razlikuje suštinske civilne od vojnih ugroza i dizajniran je na način da primarno gleda vojno-terorističke prijetnje. Zato on ne može odgovoriti na ove krize, a u slučaju nekih vojnih kriza vjerojatno bi bacio na marginu civilne snage. Zbog toga mislim da se od njega treba odustati  – simboličnim ukidanjem tog zakona“.

Sustav domovinske sigurnosti postavljen je kao integracijsko tijelo na postojećim strukturama nacionalnih alata za upravljanje krizama i katastrofama. Kako ti sustavi i dalje ne rade usklađeno, nisu zajedno uigrani, djeluju kasno i teško, a uz to ostavljaju prostora i brojnim prijetnjama za koje u RH skoro pa i nema odgovora, kaže Tabak, svako sredstvo usklađivanja i integracije je dobrodošlo.

„Mnogo posla ostaje za napraviti da razni segmenti sustava upravljanja krizama u RH počnu pod normalno djelovati brzo, uigrano i efikasno. Naravno, to podrazumijeva da se stvarno i radi na ujedinjavanju i usklađivanju, bez pokušaja natjecanja, čistog dupliranja kapaciteta i raznog politički motiviranog reklamiranja bez podloge“.

Dva stožera

Iako jest u skladu sa Zakonom o civilnoj zaštiti, odnosno člankom 22. da po proglašenju katastrofe na čelu novoformiranog stožera bude ili premijer ili osoba koju on ovlasti, upozorava Bosanac, „da imamo uređen i jak sustav civilne zaštite, ne bi bilo potrebe za aktivacijom tog članka, već bi ravnatelj civilne zaštite bio na čelu tog stožera“.

„Trebamo imati na umu da Zakon o sustavu civilne zaštite, kao i brojni drugi propisi u RH, pati od nedostatka mašte kod svojih tvoraca“, navodi Tabak i obrazlaže:

„Jednako kako u zakonu o Agrokoru zapravo nisu bili predviđeni mehanizmi za spašavanje nijednog drugog velikog poduzeća, kako zakon o obnovi Zagreba nije direktno primjenjiv na obnovu nijednog drugog potresom pogođenog grada, tako ni Zakon o sustavu civilne zaštite zapravo nije predviđao da bi RH ikad mogla istodobno pogoditi više od jedne katastrofe“.

Zato i u članku 22 – kada se veli da u slučaju proglašenja katastrofe predsjednik Vlade može ili sam preuzeti odgovor na krizu ili taj posao prepustiti nekom drugom (ili načelniku Stožera CZ RH) – tu zapravo nema prostora za sada aktualnu situaciju, obrazlaže Tabak, u kojoj nam treba da Stožer CZ sa svojim načelnikom (Božinovićem) nastavi rad na suzbijanju pandemije, dok bi se netko drugi iste razine pozabavio potresima.

„I dok u ožujku nije došlo do razina kaosa koje bi Vladu prisilile na proglašavanje katastrofe (i onda suočavanje s činjenicom postojanja dvije istodobne velike krize/katastrofe) – sada je došlo do takvog razvoja situacije. I tu dolazimo do činjenice da RH može imati samo jedan “Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske”, na njegovom čelu može biti samo jedan načelnik – a RH sada pak treba dva nekakva koordinacijska tijela, po jedno za svaku veliku krizu. Umjesto da se za područje tri županije pogođene potresima iz prosinca proglasi ‘koordinator na lokaciji’, što jest funkcija koju poznaje Zakon o sustavu civilne zaštite, ali je to niže tehničko mjesto za stručnu osobu, Vlada se odlučila za politički prestižnije rješenje – sadržajno dupliranje Stožera CZ RH još jednim kvazi-stožerom, kojeg vodi još jedan potpredsjednik Vlade kao fantomski načelnik – samo faktično bez te titule, koja je ostavljena već postojećem načelniku Božinoviću, zajedno s nadležnošću za neimenovano svašta mimo saniranja posljedica potresa. Doduše, time su snage na terenu, na područjima pogođenim potresima, stavljene pod istodobnu nadležnost dva različita tijela istog imena, sličnog sastava i različite namjene. Bojim se da bi ta podvojenost lako mogla postati samostalnim generatorom čudnih organizacijskih situacija u skoroj budućnosti“, oprezan je Tabak.

Bivši ministar Krstičević najavljivao je sad već davne 2017. baš za ovu tragičnu 2020. završavanje Priručnika o domovinskoj sigurnosti koji bi upravo trebao definirati upravljanje kriznim stanjima, velikim nesrećama i prirodnim katastrofama.  Na pitanje je li se to i dogodilo, ali nam je promaklo, Tabak odgovara: „Koliko ja znam, nije“. A Bosanac:Nemojte me nasmijavati“.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.