Facebookom se u regiji ovih dana ponovno šire netočnosti o španjolskoj gripi. Stariju objavu o “pravoj povijesti” Španjolske gripe ponovno je na svom profilu podijelila Slađana Velkov (primjer arhiviran ovdje), koja je već ranije objavljivala različite dezinformacije, koje su podijeljene više tisuća puta.
Velkov ima i svoj blog na kojem iznosi da se godinama bavi “besplatnim obrazovanjem ljudi o samoizlječenju” i da je “održala preko 100 predavanja, radio i TV gostovanja u Saudijskoj Arabiji, Indiji, Srbiji, Makedoniji, Kuvajtu, Španjolskoj, Bugarskoj i Australiji”. Jedna od rubrika na blogu zove se “Cjepiva i ostali toksini’, a u toj se kategoriji nalaze objave o cjepivu, chemtrailsima, fluoru, GMO-u, industrijskoj hrani i kozmetici.
Nije bio problem u cjepivu, već nepostojanju cjepiva
U Facebook objavi Velkov o španjolskoj gripi stoji:
“Novo analizirani dokumenti otkrivaju da je ‘španski grip’ možda vojni eksperiment sa vakcinom koji je pošao po zlu. Procenjuje se da 95% (ili više) smrti bilo uzrokovano bakterijskom pneumonijom, a ne gripom/virusom. Pandemija nije bila španska. Prvi slučajevi bakterijske upale pluća 1918. godine pojavili su se u vojnoj bazi u Fort Riley, Kansas. Od 21. januara do 4. juna 1918. eksperimentalna vakcina protiv bakterijskog meningitisa koja je uzgajana na konjskom tkivu, na Rokfelerovom institutu za medicinska istraživanja u New Yorku, ubrizgana je vojnicima u Fort Riley. Tokom ostatka 1918., dok su ti vojnici – koji često žive i putuju pod lošim sanitarnim uslovima – poslati u Europu da se bore, širili su bakterije na svakom zaustavljanju između Kanzasa i frontalnih rovova u Francuskoj.”
Dalje se navodi kako je španjolska gripa uvelike napadala zdrave mlade ljude, što se koristi kao potvrda teze da se nije radilo o gripi, jer gripa više napada stare i imunokompromitirane. Na kraju teksta se Španjolska gripa koristi kao argument protiv cijepljenja, a dobrobit cijepljenja se karakterizira kao “marketinška mantra”:
“Bilo bi mnogo teže održati marketinšku mantru ‘vakcine spašavaju živote’ ako bi eksperiment s vakcinom poreklom iz Sjedinjenih Država, tokom godina primitivne proizvodnje, izazvao smrt 50-100 miliona ljudi. ‘Vakcine spašavaju živote… osim što smo možda ubili 50-100 miliona ljudi u 1918-19’, daleko je manje efikasan slogan prodaje od preterano pojednostavljenog ‘vakcine spašavaju živote’. Nije moje mišljenje da je bakterijska pneumonija bila pravi ubica – hiljade obdukcija potvrđuju tu činjenicu.”
Faktograf je već ranije pisao o raširenim netočnostima vezanim uz španjolsku gripu. Da se nije radilo o nikakvom “eksperimentu s cjepivom”, potvrđuju brojni znanstveni radovi objavljeni posljednjih godina.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) iznosi kako je upravo nepostojanje cjepiva protiv gripe, kakvo danas poznajemo, otežalo borbu sa španjolskom gripom diljem svijeta:
“Bez cjepiva za zaštitu od gripe i bez antibiotika za liječenje sekundarnih bakterijskih infekcija koje mogu nastati povezano s infekcijama gripe, napori u cijelom svijetu bili su ograničeni uglavnom na nefarmaceutske intervencije poput izolacije, karantene, dobre osobne higijene, uporabe dezinficijensa i ograničenja javnih skupova, koji su se primjenjivali neravnomjerno.”
Zaraza se brzo širila i zbog neuspjelih pokušaja da se bolesne tretira cjepivima koja za to nisu bila namijenjena, a koja bolesne nisu ubila, nego im jednostavno – nisu pomogla. “Temeljni problem svih cjepiva 1918.-19. je taj što su razvijena protiv bakterija. Stoga su cjepiva tehnički stvorena protiv ‘pogrešnog’ organizma i teoretski nisu imala zaštitnu vrijednost”, rekao je za AAP FactCheck dr. Peter Hubbins, medicinski povjesničar i stručnjak za španjolsku gripu u Australiji. 1918. i 1919. godine znanstvenici i liječnici su mislili da španjolsku gripu izaziva bakterija, a tek je 1930-ih godine otkriven virus te 1940-ih cjepivo protiv gripe.
Dodatno, u pogledu nacionalnog, državnog i lokalnog planiranja mjera borbe protiv pandemije, 1918. godine nisu postojali koordinirani planovi. Neki su gradovi uspjeli provesti mjere ublažavanja širenja zaraze, poput zatvaranja škola, zabrane javnih okupljanja i izdavanja naloga za izolaciju ili karantenu, ali nije postojala centralizirana uloga u pomaganju i planiranju ili pokretanju ovih intervencija tijekom pandemije. Mjere kritične njege, kao što su podrška intenzivnoj njezi i mehanička ventilacija, također nisu bile dostupne 1918. godine. Bez takvih medicinskih protumjera i mogućnosti liječenja, liječnicima je ostalo malo mogućnosti da brzo i adekvatno pomognu bolesnima.
Osim svojstava samog virusa, mnogi dodatni čimbenici pridonijeli su širenju pandemije, zbog činjenice da je svijet još uvijek bio uključen u Prvi svjetski rat. Putovanja i mobilizacije trupa doveli su velik broj ljudi u bliski kontakt, a životni prostori bili su pretrpani. Zdravstvene usluge bile su ograničene, a velik broj liječnika bio je raspoređen u vojnu službu.
Posebna svojstva virusa – zašto je bio tako ubojit
Velik dio dezinformacija o španjolskoj gripi neprestano upućuje u istom smjeru – na neobičnu karakteristika ovog virusa u kontekstu visoke stope smrtnosti koju je prouzročio među zdravim odraslim osobama od 15. do 34. godine. Zbog toga je važno pogledati što znamo o svojstvima tog virusa.
Znanstvenici Douglas Jordan, Terrence Tumpey i Barbara Jester prezentirali su rekonstrukciju virusa iz 1918. godine, koja je nakon dugotrajnog rada velikog istraživačkog tima napravljena u laboratorijima CDC-a (objava o rekonstrukciji posljednji je puta ažurirana 2019. godine).
Potpuno rekonstruirani virus iz 1918. bio je upadljiv u pogledu sposobnosti da se brzo replicira, tj. napravi svoje kopije i širi infekciju u plućima zaraženih miševa (na kojima se radilo istraživanje). Primjerice, četiri dana nakon infekcije, količina tog virusa pronađena u plućnom tkivu zaraženih miševa bila je 39 tisuća puta veća od one koju je proizveo jedan od usporednih rekombinantnih virusa gripe.
Nadalje, virus iz 1918. u laboratorijskim je uvjetima bio vrlo smrtonosan za miševe. Neki su miševi umrli u roku od tri dana od zaraze virusom, a neki su izgubili do 13 posto tjelesne težine u roku od dva dana od zaraze virusom. Virus iz 1918. bio je najmanje 100 puta smrtonosniji od jednog od ostalih testiranih rekombinantnih virusa gripe.
Iako u istraživanjima nije primijećeno da virus uništava druge organe, jedan dobro dokumentirani učinak virusa iz 1918. bio je brzo i ozbiljno oštećenje pluća. 1918. godine žrtvama su pluća bila ispunjena tekućinom, dobili bi tešku upalu pluća i upalu plućnog tkiva. U roku od četiri dana nakon infekcije, miševi zaraženi virusom doživjeli su slične plućne komplikacije, što sugerira da je to jedinstveni aspekt ozbiljnosti virusa 1918. godine, i zato je virus bio ubojit i za mlađe ljude.
Eksperimenti koji kompariraju rekombinantne viruse gripe s nekim, ali ne i sa svim genima virusa iz 1918. godine, pokazali su da stvar nije bila u niti jednoj posebnoj komponenti virusa iz 1918. godine, već o jedinstvenoj kombinaciji svih njegovih gena zajedno, što ga je učinilo posebno opasnim. Tumpey i kolege ustvrdili su da konstelacija svih osam gena zajedno čini izuzetno virulentan virus:
“Nijedan drugi testirani virus gripe nije bio tako virulentan. Na taj je način virus iz 1918. bio poseban – jedinstveno smrtonosni proizvod prirode, evolucije i miješanja ljudi i životinja. Služi nam kao podsjetnik na sposobnost prirode da proizvede buduće pandemije, koje mogu biti različitog podrijetla i različite razine zabrinutosti za javno zdravlje.”
Ostale članke Faktografa u kojima se razotkrivaju dezinformacije o cjepivu možete pročitati ovdje, a druge dezinformacije povezane s trenutnom pandemijom možete pronaći na našem Live blogu.
