Da je popularnost Živog zida u padu potvrdili su još rezultati parlamentarnih izbora koji su se održali u srpnju prošle godine. Ta antisistemska stranka, koja je u prošlom sazivu Sabora imala osam mandata, tada je ostala bez ijednog zastupničkog mjesta.
Usporedba rezultata ovih lokalnih izbora s onima 2017. godine govori i da je regionalna baza stranke koju vodi eurozastupnik Ivan Vilibor Sinčić potpuno opustošena.
Rezultati
U Vinkovcima, Karlovcu, Tisnom i Zaboku njihovi su kandidati za načelničke i gradonačelničke pozicije sveukupno osvojili 2.954 glasa, a samo u Čabru njihov je kandidat Antonio Dražović završio u drugom krugu gdje će se sučeliti sa SDP-ovom Ivanom Lakotom.
Lista koju je predvodio Dražović osvojila je još tri vijećnička mandata u Čabru, a živozidaši su u koaliciji s Mostom i Hrvatskim suverenistima osvojili još tri zastupnička mjesta u vinkovačkom gradskom vijeću te jedno mjesto u Pićanu u koaliciji sa Strankom umirovljenika i Istarskim demokratima. S istim su partnerima izašli s listom i za županijsku skupštinu Istarske županije, ali sa svega 1.764 glasa nisu uspjeli osvojiti niti jedan mandat.
Također su se samostalno kandidirali za županijsku skupštinu Karlovačke i Zagrebačke županije, no nisu dobili niti jedno zastupničko mjesto. Njihov kandidat za karlovačkog župana David Gorup uspio je osvojiti svega 3.108 glasova.
Rezultati izbora 2017. godine otkrivaju kako je Živi zid bio prisutan u puno više jedinica lokalne samouprave. Stranka je imala 37 svojih vijećnika s lista s kojima je samostalno izašla na izbore, a još devet ih je imao koji su izabrani preko koalicijskih lista.
U odnosu na 2017. godinu, Živi zid je bez svojih vijećnika ostao u 26 gradova i općina koji su prikazani na mapama niže. Prva karta prikazuje jedinice lokalne samouprave u kojima su imali svoje vijećnike nakon prošlih lokalnih izbora, dok druga označava svega dvije općine u kojima je Živi zid s koalicijskim partnerima na ovim izborima uspio ući u gradsku odnosno općinsku skupštinu.
Osim toga, Živi zid je nakon izbora 2017. imao 25 vijećnika u devet županijskih skupština, da bi sad ostali bez ijednog.
Brojni unutarnji raskoli, svađe, optuživanja, koji su uslijedili nakon što je Ivan Vilibor Sinčić 2019. godine postao zastupnik u Europskom parlamentu tako su se odrazili na danje rasipanje stranke.
U velikom broju jedinica lokalne samouprave u kojima su imali vijećnike ove godine živozidaši nisu nikoga kandidirali, a sveukupno su na ovim izborima imali 12 kandidatura, od kojih je osam bilo samostalnih, u četiri u koaliciji.
Sve manje antisistemskih opcija
Osim onog Živog zida, u javnosti su sve slabiji glasovi drugih antisistemskih opcija. Jedna od njih, bivši sudac Mislav Kolakušić, nakon što je 2019. godine dobio mandat na izborima za Europski parlament, počeo je sve rjeđe istupati u javnost. Na ovogodišnjim lokalnim izborima uopće nije sudjelovao.
Nakon što mu na prošlim predsjedničkim izborima nije uspjelo ući u drugi krug, Kolakušić je u lipnju 2020. objavio kako neće izaći na parlamentarne izbore, dijelom zbog toga što se građani nisu zaželjeli promjena.
U međuvremenu, o Kolakušiću se u hrvatskim medijima pisalo u kontekstu toga kako je otišao u Bruxelles te u potpunosti odustao od svog pohoda na sve važne institucije u zemlji, odnosno priče s kojom je i dobio povjerenje dijela birača. (1, 2). Na Facebook stranici preko koje je vodio svoju kampanju sada se mogu pronaći samo videoisječci njegovih govora u Europskom parlamentu u kojima često širi dezinformacije o koronavirusu.
Fenomen Ričard
Jedini uspješan kandidat kojeg bi se moglo opisati kao antisistemskog na ovim izborima zabilježen je u Zadru. Tamo se na lokalnim izborima po treći put kandidirao zadarski performer Enio Meštrović (pod alter egom Ričard).
Meštrovićevi raniji izborni pokušaji nisu bili uspješni, ali ovoga puta skoro je ušao u drugi krug te osvojio 21,85 posto glasova u izborima za gradsko vijeće. To mu je uspjelo zahvaljujući prvenstveno kampanji na YouTubeu, gdje Ričardovi satirični video uraci kumulativno imaju više od milijun pregleda.
U medijima se zadnjih dana Meštrovića uspoređuje sa sličnom kampanjom koju je na predsjedničkim izborima vodio Dario Juričan, a pronalaze se i mogući inozemni uzori: predsjednik Ukrajine i bivši komičar Volodimir Zelenskij i talijanski komičar Beppe Grillo, osnivač pokreta Pet zvijezda (1, 2).
Bez Meštrovićevih zastupnika nitko u zadarskom gradskom vijeću neće moći oformiti većinu. Njegov performerski “alter ego” Ričard uspio je sa svojom listom osvojiti sedam mandata u gradskom vijeću i tako postao poželjan politički partner. Kako je u nedavnom intervjuu tvrdio Meštrović, druge opcije već su mu nudile poziciju predsjednika gradskog vijeća.
Osim poruka koje bi Ričard slao u javnost tijekom svojih performansa, još nije u potpunosti jasno za što bi se Meštrović zalagao, osim što bi se borio za narod i mlade, kako je dosad najavljivao u intervjuima (1, 2).
