Miroslav Škoro, čelnik Domovinskog pokreta, privukao je pažnju medija i javnosti press konferencijom na kojoj je ustvrdio da su uhićenja u Zagrebu s razlogom tempirana baš na današnji dan (Index.hr, 24sata, N1, Jutarnji list, Telegram).
Škoro se referirao na akciju policije i Uskoka kojom je u Zagrebu privedeno više osoba povezanih s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom, pokojnim Milanom Bandićem. Prema izvještajima iz medija, privedeni su glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, predsjednica Upravnog vijeća bolnice Srebrnjak Ana Stavljenić-Rukavina, pročelnica stručne službe gradonačelnika Zagreba Andrea Šulentić, službenica gradskog ureda za prostorno uređenje Jelena Čeklić, poduzetnici Denis Mohenski i Milan Lončarić te vozači pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Bandića Zdravko Krajina i Vladimir Džajo.
“Netko je birao tajming uhićenja. Netko, mi to zovemo duboka država. Kako to mislite tko? Tko imenuje u DORH-u glavnog državnog odvjetnika? Jeste to vi napravili? Niste. Jesam ja? Nisam. Zna se tko imenuje čelnu osobu DORH-a, zna se kako DORH funkcionira”, rekao je Miroslav Škoro (Večernji list).
Dakle, “duboka država” koja imenuje glavnog državnog odvjetnika je odabrala tajming uhićenja. No kako je postupak imenovanja glavnog državnog odvjetnika propisan Zakonom o državnom odvjetništvu, onda ispada da su Škorina “duboka država” zapravo Vlada i Sabor Republike Hrvatske.
Prema zakonu, Vlada predlaže Saboru osobu koju želi za glavnu državnu odvjetnicu, a Sabor je imenuje na dužnost. Pa je tako Sabor na sjednici 18. svibnja 2020. za glavnu državnu odvjetnicu imenovao Zlatu Hrvoj-Šipek (s 80 glasova za i 40 protiv).
Moguće je, naravno, da Miroslav Škoro želi reći kako je vladajuća hrvatska stranka, HDZ, koja zahvaljujući saborskoj većini obnaša izvršnu vlast, zapravo ta “duboka država” koja tempira uhićenja u skladu sa svojim dnevnopolitičkim potrebama, tj. grubo uzurpira pravosudni sustav. Takav stav ne bi bilo teško braniti; prema informacijama dosad objavljenim u medijima, veći dio uhićenja rezultat je afera koje su novinari odavno razotkrili (1, 2, 3).
Sasvim bi legitimno bilo postaviti pitanje zbog čega istražitelji nisu reagirali ranije, dok je Milan Bandić još bio živ i politički surađivao s vladajućim HDZ-om. Međutim, to nije pitanje koje Škoro postavlja.
Kakve veze civilne žrtve rata imaju s uhićenjima u Zagrebu?
Čelnik Domovinskog pokreta tvrdi kako su uhićenja tempirana da bi se skrenula pozornost sa saborskog glasanja o usvajanju Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.
“Ovo je još jedno uhićenje koje nikoga nije iznenadilo, samo je indikativno da je baš danas kada je u Saboru glasanje o Zakonu o civilnim žrtvama. Pitanje je što će se uspjeti probiti u medije. Imamo uhićenja, imamo presudu u Haagu i taj vrlo bitan zakon”, kaže Škoro (Večernji list).
Kao što smo na Faktografu već pisali, članovi Domovinskog pokreta u javnost uporno iznose netočne tvrdnje o zakonu koji bi trebao obeštetiti civilne žrtve rata. Njihova je teza da će zakon omogućiti isplatu materijalnih i drugih privilegija osobama koje su zapravo sudjelovale u agresiji na Hrvatsku.
To nije točno. Na samom početku zakona, u njegovom 5. članku, stoji da pripadnici vojnih i paravojnih snaga koji su izvršili agresiju na Hrvatsku ne mogu ostvarivati nikakva prava temeljem zakona o civilnim žrtvama rata.
Domovinskom pokretu to, međutim, nije dovoljno uvjerljivo. Saborski zastupnik DP-a Stipe Mlinarić tako je uoči rasprave o zakonu u Saboru održao press konferenciju (snimka dostupna na Facebooku Domovinskog pokreta) na kojoj se zapitao kako će država znati je li netko agresorski vojnik ili nije, ako ne postoji popis agresora?
Odgovor na to pitanje također se krije u samom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, u njegovom četvrtom, petom i šestom dijelu (od 62. do 85. članka). U tom dijelu zakonskog teksta opisana je procedura kroz koju građani moraju proći da bi ostvarili prava temeljem ovog zakona.
Pa će se tako pri Ministarstvu hrvatskih branitelja uspostaviti službena Evidencija civilnih žrtava Domovinskog rata. Oni koji žele po ovom zakonu ostvariti prava morat će dostaviti policijsku ili medicinsku dokumentaciju koja dokazuje da je stradavanje doista nastalo u opisanim okolnostima. Dokumentaciju će verificirati vijeća sastavljena od liječnika specijalista, a čitavu proceduru će koordinirati županijski državni uredi i samo Ministarstvo branitelja.
Što smeta Domovinskom pokretu?
Mogućnost da se kroz opisanu proceduru provuče i nepripadajuća prava ostvari neki pripadnik vojnih i paravojnih snaga koje su izvršile agresiju na Hrvatsku doima se minimalnom. Zbog čega je, dakle, Domovinskom pokretu toliko problematičan zakon kojim se namjerava obeštetiti civilne žrtve rata?
Odgovor na to pitanje možda se krije u činjenici da će pravo na obeštećenje imati sve civilne žrtve rata, dakle ne samo oni koji su stradali zbog srpske agresije, već i oni nad kojima su ratne zločine činili pripadnici hrvatske vojske.
Podsjetimo, u Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata počinjeno više zločina nad srpskim civilima, što je nedvojbeno utvrđeno u relevantnim procesima vođenim pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, kolokvijalno zvanim Haški sud. Većinu tih zločina hrvatsko pravosuđe nije procesuiralo.
