Pred zastupnicima u Hrvatskom saboru nalazi se Konačni prijedlog zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Zakon je to koji se čeka preko 25 godina i koji bi trebao ispraviti neke davno postavljene nepravde, poput one da članovi obitelji nestalih ne ostvaruju prava do proglašenja nestale osobe mrtvom, odnosno da civili koji su stradali u ratu imaju znatno manja prava od onih koja su izborena za bivše pripadnike vojnih postrojbi. U Hrvatskoj ne postoje precizne evidencije o broju civilnih žrtava rata, a ministar Tomo Medved procjenjuje kako će ovaj zakon pokriti oko 2.500 stradalnika.
Međutim, već od prve najave donošenja tog zakona, kao i u saborskoj raspravi tijekom prvog čitanja, pripadnici desnih stranaka, među kojima su najistaknutiji Domovinski pokret i Suverenisti, inzistiraju da je riječ o zakonu koji je plod trgovine između HDZ-a i SDSS-a kojem je namjera izjednačiti žrtvu i agresora, odnosno osigurati prava za pripadnike bivše srpske pobunjeničke vojske.
Barata se s potpuno netočnim informacijama, poput tvrdnji čelnika Domovinskog pokreta Miroslava Škore da je namjera ovog zakona dodjeljivanje mirovina pripadnicima bivše neprijateljske vojske.
Gostujući na N1, Škoro je upitao:
„Ne znam je li znate da je HDZ u Negoslavcima, gdje bi te svojevremeno u vrijeme rata da si rekao da si HDZ raščetvorili s traktorima, HDZ dobio preko 90 posto jer postoji trgovina da se ljudima koji su u Domovinskom ratu granatirali hrvatske građane i hrvatske gradove osigura mirovina?“.
Na pitanje voditeljice kako će se to ostvariti, ustvrdio je: „Tako što će dobiti određena prava temeljem zakona o civilnim žrtvama rata“.
Te su Škorine tvrdnje manipulativne i netočne.
Kao prvo, u Negoslavcima je HDZ odnio pobjedu samo za mjesto župana gdje su se u drugom krugu biračima nudili Damir Dekanić iz HDZ-a i Josip Dabro, nezavisni kandidat koji je i sam do ožujka bio u HDZ-u. Dekanić je pobijedio s 246 naspram 10 glasova. Za zamjenika župana iz redova srpske nacionalne manjine izabran je Srđan Jeremić iz SDSS-a. Sto posto glasova i za mjesto načelnika općine i za Općinsko vijeće dobio je Dušan Jeckov iz SDSS-a. Za Županijsku skupštinu pobjedu je odnijela Dragana Jeckov iz SDSS-a s 88,7 posto, a drugoplasirana s pet posto glasova bila je lista koju je nosio HDZ, ali u suradnji s DHSS-om, HSU-om, BUZ-om, HSP AS-om, HNS-om i HSLS-om.
Mirovine se u Zakonu ne spominju
Dalje, i važnije, Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata uopće se ne bavi mirovinama, pa ih nitko temeljem tog zakona niti ne može steći.
Kako se navodi u obrazloženju zakona, prava civilnih stradalnika do sada su bila regulirana Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata koji je donesen 1992. godine i otada je mijenjan 12 puta. Unatoč brojnim izmjenama, ovim propisom i dalje nisu bili obuhvaćeni svi civilni stradalnici, niti su prava bila prilagođena potrebama ove populacije.
Zakon, između ostalog, regulira korištenje obiteljske invalidnine članovima obitelji koji je dosad nisu mogli ostvariti, kao i dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, posebni dodatak, novčane naknade, prednost pri zapošljavanju, besplatne udžbenike za djecu – ali mirovine nisu predmet ovog zakona.
Prava ne mogu ostvariti pripadnici i pomagači neprijateljskih postrojbi
U članku 2. zakona navodi se tko može ostvariti prava: državljani Republike Hrvatske ili strani državljani ako su u trenutku stradavanja imali prebivalište ili boravište na teritoriju RH, odnosno ako je osoba iza koje podnose zahtjev za ostvarivanje prava prema ovome Zakonu u trenutku stradavanja imala prebivalište ili boravište na teritoriju Republike Hrvatske, pod uvjetom da to pravo već ne ostvaruju od druge države.
Izrijekom se u zakonu u članku 5. navodi kako status i prava ne mogu ostvariti „pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na RH i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja“.
Status i prava ne mogu ostvariti niti oni koje se prema kaznenoj evidenciji vodi kao pravomoćno osuđene za kaznena djela iz Glave 32. Kaznenog zakona, odnosno za kaznena djela protiv Republike Hrvatske (veleizdaja, priznavanje okupacije i kapitulacije, sprječavane borbe protiv neprijatelja, služba u neprijateljskoj vojsci, pomaganje neprijatelju, podrivanje vojne i obrambene moći države, prisila prema najvišim državnim dužnosnicima RH, odavanje tajnih podataka, špijunaža, povreda ugleda RH, pripremanje kaznenih djela protiv RH) počinjene za vrijeme rata, kao ni pravomoćno osuđeni za kaznena djela protiv čovječnosti, odnosno ratne zločine (zanimljivo je da su u prvom prijedlogu bili zaboravljeni ratni zločini, već se to u prijedlogu zakona našlo nakon sugestije Inicijative mladih za ljudska prava tijekom javnog savjetovanja).
Dakle, suprotno tumačenju Domovinskog pokreta i Suverenista, u zakonu se izričito kao isključene od statusa i prava navode pripadnici bivših neprijateljskih snaga. Tijekom javnog savjetovanja koje je provedeno još krajem prošle godine, pojašnjeno je da se to odnosi i na one koji su amnestirani.
Dapače, određenje „pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na RH i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju“, vrlo je opširno.
Status odobrava službena osoba slobodnom procjenom
Ured pučke pravobraniteljice sugerirao je kako bi trebalo preciznije odrediti pojmove pomagača ili suradnika te postupak utvrđivanja, a kako bi se izbjegla arbitriranje pri odlučivanju. Sličnog je stava bilo i Zajedničko vijeće općina koje je izrazilo „bojazan da bi po prijedlogu novog zakona svi koji nisu stradali od neprijatelja biti izloženi beskrajnim procedurama dokazivanja načina na koji su stradali i slobodnoj ocjeni tih dokaza od strane nadležnog tijela“.
Dobili su istovjetan odgovor: „Status civilnog invalida utvrđuje se u upravnom postupku. Upravni postupak uređen je Zakonom o općem upravnom postupku. Člankom 9. ZUP-a određeno je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Osim toga, člankom 11. stavkom 2. Nacrta prijedloga zakona previđeno je donošenje pravilnika kojim će se dodatno razraditi način ostvarivanja prava i statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, a sukladno uvjetima određenim ovim Zakonom i u postupku propisanim ZUP-om“.
Zbog odredbi članka 9. u kojem se konstatira da je civilni invalid iz Domovinskog rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20 posto zbog rane ili ozljede koju je, između ostalog, dobila „uslijed zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata“ pojavila se sumnja da se stradalnicima po ovom zakonu neće smatrati civili koji su bili zatočeni u Lori ili Kerestincu.
Na primjedbe nevladinih udruga odgovoreno je u javnom savjetovanju: „U stavku 1. točki a) navedeno je: ‘… odnosno drugih događaja lišenja slobode u svezi s okolnostima iz Domovinskog rata’ kako bi se obuhvatili svi slučajevi koje je unaprijed nemoguće predvidjeti, a uz ispunjenje ostalih Zakonom propisanih uvjeta“.
Zakon istovremeno s izmjenama Zakona o braniteljima
Ovaj prijedlog zakona o civilnim žrtvama rata u svojim općim odredbama ističe kako je „temelj suvremene RH pobjeda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskog naroda u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu“, ističu se zasluge hrvatskih branitelja „koji su vođeni domoljubljem stali u obranu slobode, demokracije i zajedništva hrvatskog naroda, poštujući najveću razinu etike ratovanja i načela ratnog prava „ te konstatira kako su hrvatski branitelji i narod obranili RH od oružane agresije koju je izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u RH.
Nije, također, slučajno što se zakon na Vladi i u Saboru našao u isto vrijeme kad i izmjene i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima koje bi trebale ubrzati postupak ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
Zbog napada na prijedlog zakona, Ministarstvo hrvatskih branitelja u desetak dana reagiralo je s čak dva priopćenja. U prvom demantira tvrdnje Domovinskog pokreta, a u drugom reagira i na izjave Predraga Freda Matića izrečene također u programu N1. Matić je, podsjetimo, rekao kako on podupire zakon o civilnim žrtvama te dodao kako “Škoro i ekipa zbog teksta Zakona napadaju ministra Medveda koji to sada grčevito brani, a prije 6,7 godina je Medved i slikovito medvjedi kao što je on napadali mene, a ja sam kao medvjed branio to sve. Zakon koji je bio prije sedam godina je isti u slovo, razlika je u datumu i potpisu ministra”.
Medved je u priopćenju Matiću poručio da ne barata činjenicama i da on u svoje vrijeme nije imao hrabrosti, niti je izradio zakon.
Međutim, točno je da je kao ministar obrane Fred Matić u jesen 2015. najavljivao donošenje zakona o civilnim stradalnicima čije bi glavne odredbe bile vrlo slične ovima koje su se sada našle u ovom zakonu te je također dobivao optužbe da će se zakonom izjednačiti agresor i žrtva. Točno je i da je sadašnji ministar Medved bio aktivan sudionik prosvjeda pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66 koji se odvijao u vrijeme kada je Matić najavljivao donošenje tog zakona. Međutim, poslije izbora provedenih u studenom 2015. godine SDP nije zadržao vlast. Ministar Medved, koji ističe da je oko sadržaja zakona surađivao s udrugama stradalnika, s ovim prijedlogom izlazi pet godina kasnije.
