Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Joško Klisović, najavljujući nedavno kako će se mjera potpore roditelj odgojitelj postupno ukinuti, konstatirao je da ona nije ostvarila demografski cilj.
“Bandić je uveo mjeru koju je proglasio demografskom, no broj djece u Zagrebu od kad je ta mjera na snazi se nije povećao. Nažalost, mislim da se čak i smanjio. Ta mjera je motivirala ljude da ostanu kod kuće, da se maknu s tržišta rada, što sigurno nije nešto što možemo i trebamo poticati”, rekao je Klisović.
Klisović misli da je pametnije da se dio novca preusmjeri na vrtiće, smatrajući da bi taj novac bio dovoljan da se uvede besplatna prehrana u vrtiće, odnosno da vrtići u potpunosti budu besplatni, a još bi, kaže, ostalo novca i za druge gradske projekte koje grad ima vezane za djecu, zapošljavanja mladih i mladih obitelji.
Suprotno vladajućima, demograf Stjepan Šterc tvrdi kako ta mjera jest postigla demografski učinak i da samo u Zagrebu raste broj novorođene djece.
Još i prije izbora zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavljivao je kako će se zaustaviti primanje novih korisnika dok se ne napravi evaluacija svih demografskih i drugih učinaka te mjere.
Prošlog petka na službenim stranicama Grada objavljena je namjera izmjene pravila, odnosno ograničenja roka za primanje novih korisnika zaključno do 5. rujna 2021.
U obrazloženju se navodi kako ovu novčanu pomoć trenutačno koristi 5.586 korisnika i ona obuhvaća više od 21.000 djece. Godišnji rashodi za provođenje navedene mjere su porasli od 21.175.918,37 kuna 2016. godine do 440.770.237,02 kune u 2020. godini. Do polovice 2021. godine (30. lipnja) utrošen je iznos od 246.670.192,20 kuna.
Brzo rastući broj podnesenih zahtjeva roditelja s troje ili više djece u zajedničkom kućanstvu osobito je, navode, zamjetan u 2021. godini u odnosu na prethodnu godinu (od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. podnesena su 403 zahtjeva, a u istom razdoblju 2021. podnesena su 474 zahtjeva).
U obrazloženju se dalje navodi kako „iako mjera s vremenom obuhvaća sve veći broj korisnika i stvara značajne obveze za proračun, trenutno ne postoji dovoljno obuhvatna analiza strukture korisnika te evaluacija dosadašnjih demografskih, socijalnih i drugih učinaka njene primjene“. Iznose se i podaci Državnog zavoda za statistiku koji nisu pokazali porast broja novorođene djece, kao ni zaustavljanje iseljavanja.
Demografija – porastao broj trećerođenih, ali nedovoljno da popravi sliku
Iz izvještaja Državnog zavoda za statistiku o prirodnom kretanju stanovništva po godinama vidljivo je kako je 2015. rođeno 8.039 malih stanovnika Zagreba, 2016. (godine kada je u rujnu uvedena mjera roditelj odgojitelj) rođeno ih je 8.120, u 2017. taj je broj pao na 8.076, 2018. je narastao na 8.235, da bi se u 2019. srušio na 8.062, dakle na manji broj novorođenih nego što je to bilo prije uvođenja ove mjere 2016.
Međutim, kada se gledaju statistike o novorođenima, u obzir treba uzeti da mjera roditelj odgojitelj omogućuje status onima koji imaju najmanje troje djece, a pod uvjetom da je najmlađe predškolske dobi, te je ona prvenstveno ciljala na rađanje trećeg, četvrtog i svakog sljedećeg djeteta u obitelji. Taj je broj od vremena prije uvođenja mjere do kraja 2019. bio u porastu.
Takve je djece 2016. (kada je krajem godine uvedena mjera) rođeno 1.329, odnosno ona su činila 16,4 posto svih novorođenih.
U 2017. broj je narastao na 1.462, odnosno 18,1 posto.
U 2018. narastao je na 1.645, odnosno 20 posto, da bi se u 2019. održao na sličnoj brojci i postotku kao i godinu ranije.
I spomenuta je mjera imala utjecaj na to da su se majke u većem postotku odlučile imati više od dvoje djece pa se takve djece sada godišnje rađa tristotinjak više nego je to bilo ranije.
Taj broj, međutim, nije dovoljno velik da nadoknadi pad broja prvorođene i drugorođene djece, odnosno da bi uopće bio primijećen u ukupnom demografskom padu koji u sklopu općeg trenda bilježi i Zagreb. Negativni prirodni prirast je od – 408 koliki je bio 2016. stigao do -803 tijekom 2019.
Cijena mjere
Kako se to navodi na stranicama Grada, pod pojmom „roditelj odgojitelj“ smatra se majka ili otac djeteta, udomitelj ili druga osoba kojoj je dijete povjereno na brigu, a koja u zajedničkom kućanstvu živi s najmanje troje djece, od kojih najmlađe dijete još ne ide u školu (a ne smije ni u vrtić), a najstarije dijete u trenutku podnošenja zahtjeva nije starije od 26 godina. Roditelji ostvaruju prava do navršene 15. godine najmlađeg djeteta
Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, a iznosi 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I.-VIII. mjesec prethodne godine.
Ove je godine bruto naknada porasla na 7.058 kuna, pa se tako u travnju 2021. ukupni mjesečni iznos s doprinosima za tadašnjih 5.474 korisnika kretao na 41.544.727 kuna, a u međuvremenu je broj korisnika još narastao.
Kad se to pomnoži s 12 mjeseci dolazi se do brojke od oko 500 milijuna kuna i bez značajnijeg priljeva novih korisnika.
Odnos s vrtićima
Šezdeset zagrebačkih vrtića na 229 lokacija tijekom 2020. godine pohađalo je 30.905 djece.
Prema podacima navedenima u Zapisniku o primopredaji izvršnih ovlasti koji je bivša v.d. gradonačelnice Jelena Pavičić Vukičević predala novom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, u predškolskim ustanovama u 2020. utrošeno je 970.785.872 kuna za programe njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi.
U tom trošku sudjeluje Grad s 889.932.782 kuna, roditelji participacijom od 76.630.690 kuna te država s 4.222.400 kuna za programe obavezne predškole i posebne programe za djecu s teškoćama u razvoju, darovitu djecu i slično.
Glavnina rashoda odlazi na redovite plaće i doprinose za zaposlenih 6.197 radnika – u iznosu od 724 milijuna.
Rashodi za prehranu kreću se na svega 42,5 milijuna kuna.
Nije, dakle, točno da bi se ukidanjem mjere roditelj odgojitelj u ovom trenutku mogli pokriti ukupni troškovi vrtića za svu gradsku djecu, ali jest točan podatak da ta mjera košta 10 puta više nego što se troši na prehranu preko 30.000 djece u gradskim vrtićima.
Troškovi ove mjere su gotovo sedam puta veći od ukupne participacije koju trenutačno uplaćuju roditelji vrtićke djece.
Izneseni broj od 21 000 djece koju paze roditelji-odgojitelji odnosi se na djecu svih dobi (bitno je bilo da jedno dijete u trenutku podnošenja zahtjeva još ne ide u školu), ne samo na vrtićku djecu. Kada bi Grad mogao ta sredstva preusmjeriti u vrtiće jasno je da bi oni mogli biti besplatni za sve građane, uključujući i osiguranje mjesta za djecu koja su sad kod kuće s roditeljima-odgojiteljima, iako svi pedagoški standardi navode kako je ta rana socijalizacija bitna za razvoj i obrazovanje djece.
Međutim, s obzirom na to da je rečeno kako se neće ukidati prava za postojeće korisnike, jasno je da će trebati godine prije nego se ta suma počne smanjivati, odnosno preusmjeravati prema vrtićima.
Zbog velikog financijskog opterećenja za gradski budžet, pokojni gradonačelnik Milan Bandić i sam je prošle godine pokušao ograničiti mjeru kojom je prije lokalnih izbora 2017. smjerao na naklonost onih koji smatraju da je ženi mjesto kod kuće, uz djecu. Mjeru nisu odlučile iskoristiti samo nezaposlene majke, već su žene u velikom broju dale otkaz na dotadašnjim slabije plaćenim radnim mjestima i ispisale djecu iz vrtića. Zbog povećanja broja korisnika mjere prošle se godine išlo na fiksiranje naknade i smanjenje korištenja na razdoblje do osme godine života najmlađeg djeteta, ali se zbog pritiska javnosti od toga odustalo.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
