Unatoč činjenici da Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Pučka pravobraniteljica godinama upozoravaju kako je potrebno urediti područje ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, Ministarstvo pravosuđa i uprave (MPU) i dalje se oglušuje na zahtjeve o osnivanju registra takvih ugovora preko kojih se nerijetko odvija ekonomsko zlostavljanje starijih osoba.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Registar ugovora bio bi tek prvi korak u uređenju tog instituta za kojim posežu osobe starije dobi kako bi si osigurale pomoć koja im je potrebna, a koju primaju pod uvjetom da drugoj osobi pripišu svoju imovinu, najčešće nekretninu u kojoj žive.
Pritom veliki dio starijih osoba ne razumije razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju – u prvom slučaju osoba koja uzdržava, vlasništvo nad imovinom stječe tek nakon smrti starije osobe, dok se u drugom slučaju prijenos događa nakon potpisivanja ugovora. Istraživanje Pravobraniteljice iz 2018. godine pokazalo je da njih 72 posto ne razumije da potpisivanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nosi sa sobom puno veći rizik.
Pravda je spora, ali nedostižna
Pravno savjetovalište SUH-a godišnje kontaktira više od 2.000 starijih osoba među kojima je veliki dio onih koji prijavljuju zlouporabe nastale sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a dio takvih prijava prima i Matica umirovljenika Hrvatske.
Kaže nam to Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata koja smatra da je institut doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja podnormirano područje koje je rezultiralo lešinarskom hobotnicom.
Dodaje kako nisu rijetki slučajevi u kojima primatelj dosmrtnog uzdržavanja iz vlastite kuće ili udobnog stana završi u vlažnoj sobi ili garaži koju mu je namijenio uzdržavatelj nakon što je prodao imovinu koju je stekao sklapanjem ugovora.
U Hrvatskoj je sasvim moguće da je uzdržavatelj osoba koja ne živi u istom gradu gdje i uzdržavana osoba. Ali je ugovor napisan tako da će pomoći “ako treba”.
U jednom slučaju u praksi to izgleda ovako – pomoć se svela na telefonske pozive jednom mjesečno. U međuvremenu je starija žena umrla, a sva imovina je otišla osobi koja se nije brinula o njoj.
Prevareni najčešće ne dožive pravdu jer su sudovi prespori, a nerijetko i na strani uzdržavatelja.
“Naša država smatra da svaki starac kojem nije oduzeta poslovna sposobnost ima pravo izgubiti svu svoju imovinu kroz ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer je dobrovoljno i svjesno potpisao, što pak nema veze sa socijalno uređenom državom. A takav stav uglavnom dobijemo kao odgovor od nadležnog ministarstva”, govori Petrović, koja se zalaže za to da se ugovori o dosmrtnom uzdržavanju ukinu.
Tim povodom Sindikat već desetu godinu Ministarstvu pravosuđa i uprave upućuje prijedloge za izmjene Zakona o obveznim odnosima koji uređuje to područje, a zadnji put su to učinili u ožujku ove godine.
Koliko ih se potpiše?
Prema statistici Ministarstva unutarnjih poslova, broj oštećenika kaznenim djelom protiv imovine koji su stariji od 60 godina u 2020. iznosi 5.795, a dio tog broja zasigurno pripada zlouporabama instituta doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja.
Točan broj ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju u Hrvatskoj nije poznat.
Moguće je, naime, doći do broja kojim raspolaže Hrvatska javnobilježnička komora (HJK), a koji se odnosi samo na one ugovore koji su sklopljeni pred javnim bilježnicima.
Dio njih je pak sklopljen pred sudovima. Kako nam odgovaraju iz MPU, u eSpisu postoji vrsta spora Ovjera ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju u koju ulaze svi zahtjevi, bilo da se radi samo o ovjeravanju ugovora ili o zahtjevu za raskid ugovora. Drugim riječima, registar ne radi razliku između zahtjeva za ovjeravanje ugovora i zahtjeva za raskid.
“U prvih devet mjeseci 2021. godine na hrvatskim sudovima primljeno je 1.399 predmeta od kojih je riješeno 1.405 predmeta, dok je neriješeno 240 predmeta. Prosječno trajanje riješenih predmeta je 51 dan. Tijekom 2020. godine primljeno je 1.759 predmeta, riješeno je 1.755 predmeta, dok je neriješeno bilo 246”, odgovaraju nam iz Ministarstva.
Broj sklopljenih ugovora koji bilježi Hrvatska javnobilježnička komora puno je veći. Podaci govore da je u periodu od početka 2020. do danas ukupno sklopljeno 2.615 ugovora o dosmrtnom te 7.669 ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Uloga javnog bilježnika
Kako nam objašnjavaju u HJK, javni bilježnici nisu skloni osobama starije životne dobi sačinjavati ugovore o dosmrtnom uzdržavanju koji bi podrazumijevali prijelaz njihove imovine na davatelja uzdržavanja po sklapanju ugovora te ih nastoje argumentirano odgovoriti od toga.
Unatoč tome, za razliku od Sindikata, oni ne smatraju da se institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je u Zakon o obaveznim odnosima ušao 2006. godine, treba ukinuti, već samo detaljnije normirati. Kažu kako je ranije on često zaključivan po općim pravilima obveznog prava bez propisane forme, a u slučaju nekretnine trebala je pisana forma uz ovjeru potpisa samo primatelja uzdržavanja. Sada je propisana pisana forma ovjerena kod suca, ili solemnizirani ugovor ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, uz dužnost čitanja ugovora i upozorenja na posljedice.
“Može se uvesti obveza uknjižbe služnosti i tereta. Ovako, ako to nije obveza, bilježnik svim strankama to predloži, ali je pitanje da li one na to pristanu. Kod situacija kada se nekretnina odmah proda, jer je na primjer ruševna, može se ugovoriti služnost na kući davatelja uzdržavanja u koju se starija osoba, odnosno bilo koji primatelj uzdržavanja, seli. Dakle, zabrana bi dovela do sive zone i velike nesigurnosti. Normiranje prema zahtjevima koje smo vidjeli u praksi i registar ugovora bi minimalizirali rizike”, kažu u Komori.
Zlouporabe
Registar ugovora o uzdržavanju omogućio bi uvid u to tko su sve uzdržavatelji te koliko takvih ugovora imaju.
Iz Sindikata upozoravaju da je nekim ljudima “uzdržavanje” posao pa tako imaju i desetke i više potpisanih ugovora, a pritom ih nitko ne kontrolira kako obavljaju taj posao. Osim toga, registar bi sustav učinio transparentnijim tako da bi se odmah znalo tko ne smije potpisati ugovor, odnosno, kome Zakon brani da bude uzdržavatelj.
Iz Ureda pravobraniteljice, gdje također potvrđuju zaprimanje niza pritužbi na ovu temu, kažu kako je na njihovu preporuku 2017. godine u Zakon o socijalnoj skrbi uvedena zabrana sklapanja ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju svima koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi i članovima njihovih obitelji,
“Više pritužbi pokazalo je kako su vlasnici obiteljskih i privatnih domova, uz ugovor o smještaju, inzistirali upravo i na sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nažalost, pritužbe koje dobivamo pokazuju da ne poštuju svi tu zabranu, a zlouporabe ovih ugovora događaju se i unutar obitelji”, kažu nam u Uredu.
Upitali smo Ministarstvo rada, mirovinskog osiguranja i socijalne politike imaju li saznanja o takvim slučajevima, budući da su nam iz Sindikata potvrdili da su također upoznati s takvim situacijama. Odgovorili su nam da takvim podacima – ne raspolažu.
U Komori su nam pak odgovorili kako su nedavno s Ministarstvom pravosuđa i uprave proveli postupak nadzora nad radom javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju protivno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.
MPU: Registar nema smisla
U Ministarstvu pravosuđa i uprave pak smatraju kako bi uspostavljanje registra ugovora imalo svrhu samo kada bi se ograničio broj ugovora koje jedna osoba može sklopiti kao davatelj uzdržavanja.
Osim toga, napominju kako je upitno ograničavanje broja ugovora koje jedna osoba može sklopiti jer Zakon o obaveznim odnosima omogućuje pravo svakoj osobi da slobodno odluči hoće li sklopiti ugovor, slobodu odabira ugovorne strane s kojom će sklopiti ugovor te slobodu uređivanja sadržaja ugovora, sve dok se ti odnosi uređuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
“Stoga bi zakonsko ograničavanje broja ugovora o doživotnom uzdržavanju koje jedna osoba kao davatelj uzdržavanja može sklopiti bilo u suprotnosti s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa. U privatnom pravu ne postoje pravila o ograničenju broja pojedinih ugovora koje može sklopiti jedna osoba. Osim toga, zakonsko ograničavanje broja ugovora koje jedna osoba može sklopiti samo po sebi ne bi zajamčilo ispunjenje ugovornih obveza niti bi ugovornim stranama pružilo veći stupanj zaštite od važećeg uređenja”, kažu u Ministarstvu.
Stav je Ministarstva kako činjenica da je jedna osoba kao davatelj uzdržavanja sklopila jedan ugovor o uzdržavanju ne jamči da će ispunjavati obveze iz tog ugovora, kao što ni činjenica da je jedna osoba kao davatelj uzdržavanja sklopila više ugovora o uzdržavanju sama po sebi ne znači da neće ispunjavati obveze iz navedenih ugovora.
“Stoga je upitno treba li ograničavati slobodu ugovaranja jer propisivanje takvog ograničenja ne bi jamčilo ispunjenje ugovornih obveza niti bi ugovornim stranama pružilo veći stupanj zaštite od postojećeg”, kažu u MPU.
Isplate naknada
Komora je nedavno Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uputila prijedlog u kojem traži da, sve dok ne postoji jedinstveni registar, javni bilježnici imaju barem pristup registru osoba koje su lišene poslovne sposobnosti, budući da takve osobe ne smiju potpisivati ništa bez skrbnika. Kada smo upitali resorno ministarstvo hoće li im tako nešto omogućiti, odgovorili su nam kako je u tijeku priprema sastanka s Komorom na kojem će biti razmotrene mogućnosti dohvata navedenih podataka i pripreme potrebnih tehničkih i drugih uvjeta.
Bez registra, država teško i da može provjeriti ispunjavaju li starije osobe uvjete za primanje neke od socijalnih naknada.
Iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji je početkom ove godine počeo isplaćivati i nacionalnu naknadu za starije osobe, a za koju je također jedan od uvjeta da osoba nije pod ugovorom, kažu nam kako podnositelj zahtjeva pod kaznenom i materijalnom odgovornošću navedene podatke u zahtjevu potvrđuje vlastoručnim potpisom.
“Ispunjava li podnositelj zahtjeva sve potrebne uvjete propisane Zakonom, a isto tako i jesu li nastupili uvjeti za prestanak prava, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrđuje informatičkom podrškom u uspostavljenom projektu automatske podrške pri ostvarivanju prava i pri tome se od nadležnih javnopravnih tijela, razmjenom podataka i web-servisa, pribavljaju potrebni podaci”, odgovaraju nam iz HZMO-a te napominju da se takve provjere vrše jednom godišnje.
Starije osobe često su žrtve
Hrvatska se nalazi među prve četiri zemlje Europske unije na ljestvici koja se odnosi na vlasništvo nad nekretninama. Prema podacima iz 2019. godine, ispred nas nalaze se Rumunjska, Mađarska, Slovačka i Litva. EU prosjek populacije koja posjeduje nekretninu je 69.8 posto, dok za Hrvatsku taj postotak iznosi 89.7 posto.
Činjenica da dobar dio starije populacije, među kojima su i oni ranjivi, bolesni, i nemoćni, posjeduje bar jednu nekretninu čini tu društvenu skupinu lakom metom.
U Sindikatu smatraju kako se Hrvatska treba povesti za europskim modelom koji predviđa sudjelovanje lokalnih ili nacionalnih socijalnih službi u postupku pisanja i registracije ugovora. Nakon toga one nadziru realizaciju ugovora te ga mogu prekinuti iz opravdanih razloga, i to bez dugih sudskih postupaka.
“Zalažemo se da osoba koja je uzdržavatelj ne smije prethodno biti osuđena za djela protiv otuđenja imovine ili protiv tijela jer kod nas gotovo svatko može sklapati ugovore, lopovi, kriminalci, obiteljski nasilnici i ubojice. Za početak, trebao bi se uvesti obavezni registar te sudsko postupanje po hitnom postupku koji ne bi trebao trajati dulje od šest mjeseci. Osim toga, tražimo da se ograniči broj ugovora po jednom uzdržavatelju, i to tako da može sklopiti najviše dva”, kaže Jasna A. Petrović iz Sindikata, koja sumnja da država, zbog previše zainteresiranih strana, uopće želi urediti to područje.
Pučka pravobraniteljica nedavno je upozorila da je svaka treća starija osoba u Hrvatskoj suočena sa siromaštvom, i da je u toj situaciji čak svaka druga starija osoba koja živi sama.
U njenom zadnjem izvješću navodi se kako je prosječna mirovina u 2020. bila 147 kuna ispod praga siromaštva, zbog čega su mnogi umirovljenici teško podmirivali troškove hrane i režija, a zbog strogih cenzusa nisu mogli ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi.
NAPOMENA: U ovaj tekst naknadno je ubačen odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave koji smo dobili nakon objave teksta.