Kada je u ožujku 1993. godine Franjo Tuđman prvi put posjetio laboratorije Brodarskog instituta, u knjigu dojmova upisao je sljedeće riječi:
“Brodarski institut je vrhunska ustanova koju u interesu Hrvatske treba ne samo očuvati nego i dalje razvijati.”
Tuđman je posjetio Institut nakon što je godinu dana ranije, u siječnju 1992. godine, tadašnja Vlada donijela Uredbu kojom je Institut, koji je osnovan još 1948. godine te djelovao kao znanstveno-istraživačka ustanova, postao poduzeće za obavljanje znanstveno-istraživačkih i razvojnih djelatnosti, odnosno, registriran je kao trgovačko društvo u vlasništvu države te je prepušten komercijalnim djelatnostima.
Nešto manje od trideset godina nakon te posjete, koja se dogodila u vrijeme ratnih okolnosti kada je Brodarski institut razvijao 80 projekata za potrebe hrvatske vojske i time odigrao značajnu ulogu u Domovinskom ratu, HDZ-ova Vlada donijela je odluku o stvaranju prethodno potrebnih uvjeta za provođenje postupka likvidacije.
Drugim riječima, nakon više od 70 godina rada, država planira staviti ključ u bravu Institutu koji je sa svojom laboratorijskom infrastrukturom bio, ali i ostao, primjer tehničkog remek djela.
Odluka Vlade
Brodarski Institut u blokadi je od 26. veljače, zbog čega je FINA krajem lipnja podnijela prijedlog Trgovačkom sudu u Zagrebu za otvaranje stečajnog postupka. Kako bi se izbjegao stečaj u kojem država kao vlasnik gubi imovinska i upravljačka prava, Vlada će Institutu isplatiti zajam od 60 milijuna kuna.
Namjera je tim putem sačuvati nekretnine nad kojima bi vjerovnici, u slučaju stečaja, mogli aktivirati založno pravo. Naime, ukupne obveze Društva krajem rujna iznosile su 77 milijuna kuna, od čega obveze čije je ispunjenje osigurano založnim pravom na nekretninama iznose približno 67,5 milijuna kuna. Po isplati Vladinog zajma, Brodarski će institut podmiriti obveze prema vjerovnicima, nakon čega nekretnine prelaze na državu, a Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) bi trebao donijeti odluku o prestanku rada i imenovanju likvidatora.
Odluka je to koja, reći će trenutni i bivši zaposlenici Instituta s kojima smo razgovarali, ne iznenađuje.
Djelatnica Instituta i predstavnica radnika u Nadzornom odboru Marta Pedišić-Buča, čiji potpis stoji iza otvorenog pisma radnika koji su reagirali na takvu odluku Vlade, kaže kako je u njoj navedeno nekoliko netočnih navoda koji se odnose na rad Instituta.
Napominje kako ju kao zaposlenicu smeta što se nameće krivi dojam o tome da Institut ne posluje. Djelatnici Instituta su, kaže, u svakom obraćanju prema nadležnima naglašavali kako imaju tekuće poslove.
“Nismo stali raditi niti jedan dan, čak niti u ‘lockdownu’. Imali smo narudžbe i smatrali smo da ćemo izgubiti klijente ako ih ne odradimo. Međutim, u uvjetima blokade ne možemo raditi punim kapacitetom, niti iskoristiti sav potencijal”, kaže Pedišić-Buča.
Ovakav scenarij djelatnicima je najavljivan još ovo ljeto, kada je na čelo Brodarskog instituta postavljen novi direktor koji je, kako tvrdi, prvi dan rekao kako je došao likvidirati Institut te kako će se djelatnost ugasiti, a nekretnine prodati.
“Kada sam ga pitala tko mu je to rekao, odgovorio je: Vlada RH. Sljedećih je dana promijenio priču pa rekao da je došao napraviti analizu, da vidi može li Brodarski institut opstati”, priča Pedišić-Buča.
Novi direktor
Sadašnji direktor, Denis Duralija (od kojeg nismo uspjeli dobiti izjavu), postavljen je ovo ljeto. Dogodilo se to nakon što je CERP smijenio Igora Tripkovića i postavio Ruđera Friganovića, a koji je podnio otkaz nakon negativnog mišljenja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa o tome da on kao direktor Hrvatske brodogradnje Jadranbrod istovremeno bude direktor još jednog državnog poduzeća.
Dotadašnji direktor Tripković, koji je po obrazloženju CERP-a smijenjen jer su postojale sumnje u nepravilnosti u radu Uprave, za Faktograf kaže kako je informaciju o potencijalnim nepravilnostima pročitao u medijima.
Naime, CERP Tripkoviću “zamjera” potpisivanje ugovora o zajmu sa SE Constructions d.o.o., tvrtkom kćeri NTE Development iz Slovačke.
Kako objašnjava bivši direktor, Slovaci, koji su se Brodarskom institutu obratili u srpnju 2020., pristali su dati zajam od 3,5 milijuna eura za deblokadu računa, što je bio prvi korak u budućoj proceduri sklapanja strateškog partnerstva, koje je na kraju trebalo dobiti blagoslov CERP-a. Tvrtka je ujedno, nakon isplate zajma, zauzvrat upisala hipoteku na zemljište Brodarskog.
“Protuzakonito bi značilo da sam potpisao ugovor bez odobrenja Nadzornog odbora. To je netočno jer postoji suglasnost i odluka Nadzornog obora koja je ovjerena kod javnog bilježnika. CERP je bio upoznat s tim ugovorom, i sa elementima ugovora, rekao je da je to u nadležnosti NO i Uprave. Nadalje, ako je ugovor na štetu firme i ako je potpisan protuzakonito, onda je taj ugovor trebalo stornirati”, kaže Tripković te napominje da je ugovor i danas valjan.
Tripković kaže kako je Ugovor predviđao i šest mjeseci za pregovore oko uvjeta za strateško partnerstvo te napominje kako je CERP mogao staviti na stol tisuću i jedan uvjet, međutim – nije. Tripković također navodi kako je ravnatelj CERP-a Milan Plećaš tvrdio kako ponuda Slovaka ne podrazumijeva nastavak djelatnosti, što je, kaže, sasvim suprotno s onim što je navedeno u ponudi, a to je zadržavanje djelatnosti i širenje na poslove koji su vezani za obnovljive izvore energije, a kojima se Slovaci bave.
“U siječnju, stari saziv Nadzornog odbora šalje zahtjev prema CERP-u da se očituje jer prijeti nova blokada i stečaj, na što se oni nisu očitovali. U trećem mjesecu se smjenjuje Nadzorni odbor. Na prvom sastanku novog NO-a, novi predsjednik Zvonko Rac, inače zaposlenik CERP-a, rekao je da je jedna od opcija, uz stečaj, prodaja dijela imovine te restrukturiranje od strane države ili pronalazak strateškog partnera, i likvidacija. Međutim, likvidacija nije restrukturiranje, te sam odbio takvu opciju uvrstiti u plan restrukturiranja” kaže Tripković, koji je ubrzo i smijenjen.
Unatoč tome što je smijenjen, tvrdi, nuđeno mu je mjesto savjetnika Uprave, što je on odbio.
Odgovor CERP-a
Zvonko Rac navodi pak kako je na prvoj sjednici Nadzornog odbora Tripković prezentirao stanje društva te kao rješenje za izlazak iz krize nudio novo zaduživanje.
“U razgovoru o prezentiranom spomenute su sve zakonske mogućnosti rješavanja problema u društvu, a to su stečaj, likvidacija i strateško partnerstvo. Nadzorni odbor nije istakao ništa od navedenog kao prijedlog rješenja, s obzirom da o istome odlučuje vlasnik društva”, kaže Rac.
Poslali smo upit CERP-u jer nas je zanimalo jesu li nadležnim institucijama prijavili utvrđene nepravilnosti koje su poslužile kao razlog za smjenu Tripkovića.
Odgovorili su nam kako CERP poduzima sve radnje usmjerene na zaštitu interesa i imovine Republike Hrvatske te kako podatke o sadržaju i procesnom stadiju pojedinih postupaka nisu ovlašteni dostavljati jer bi navedeno postupanje bilo u suprotnosti s propisima.
Isto tako, zanimalo nas je i je li istina da je vodstvo CERP-a tvrdilo kako ponuda Slovaka ne podrazumijeva nastavak suradnje te koji su zapravo konkretni razlozi zašto je ta ponuda odbijena.
“Odluku o prihvaćanju strateškog partnera donosi Skupština društva nakon usvajanja Programa restrukturiranja u kojem treba navesti potencijalnog strateškog partnera”, odgovor je CERP-a.
Na pitanje koji su razlozi zašto su dosad odbijeni svi planovi restrukturiranja, odgovorili su nam kako pokušaji izrade tog Programa od strane društva nisu bili održivi, niti izrađeni sukladno pravilima o izradi planova restrukturiranja pa su stoga bili vraćeni na doradu.
“Dostavljeni Planovi restrukturiranja nisu sadržavali preglede financijskih pokazatelja, projicirane financijske izvještaje, prikaz troškova restrukturiranja, te detaljno razrađenu krajnju vlasničku strukturu nakon eventualnog ulaganja strateškog partnera”, stoji u odgovoru.
Restrukturiranje
Prilikom obrazloženja odluke Vlade, ministar Darko Horvat rekao je kako je Institut nekoliko puta pokušao izraditi plan restrukturiranja na temelju pretpostavke dobivanja velikih poslova ili strateškog partnera, što se nije realiziralo.
Pedišić – Buča navodi kako je 2017. godine, u novom sastavu Nadzornog odbora i Uprave, napravljen prvi plan restrukturiranja u kojem je bilo navedeno da je Institut u budućnosti zamišljen tako da je, osim sudjelovanja u komercijalnim projektima, uključen u znanost te u nastavne projekte.
“Projekcija je bila da 30 posto aktivnosti ide na znanstvena istraživanja, i to je bila okosnica plana restrukturiranja. Istina je da su se veliki projekti, kako se navodi u odluci Vlade, našli u tome, međutim, oni su bili varijanta B. Naglašeno je kako nije sigurno hoće li se oni realizirati. Treba naglasiti da je u svakom planu rekonstruiranja navedeno da ovakve institucije ne mogu postojati isključivo samo za otvoreno tržište. To nije nigdje tako. Zagovarali smo da ne budemo trgovačko društvo, međutim, dobivali smo odgovore da to nije moguće po Zakonu o trgovačkim društvima, te da je jamstvo koje smo dobili uz HBOR-ov kredit iz 2015. potpora pa iz tog razloga nije nikako moguće da država intervenira”, kaže Pedišić Buča.
Kada bi se Brodarski pretvorio u znanstvenu ustanovu, to bi, kaže Pedišić-Buča, omogućilo da se prijavljuju na EU fondove.
“Istina je da se razvoj mjernih uređaja ne odvija tempom kojim bismo mi htjeli. Trenutno nam nedostaju suvremene kamere koje nismo stigli nabaviti jer smo radije, s to malo novaca što imamo, kalibrirali uređaje. Međutim, oprema je održavana jer da nije, mi ne bismo mogli odraditi niti jedan posao. Infrastruktura i tehnologija nije zastarjela, ista takva koristi se diljem Europe. EU fondovi bi u tom slučaju pomogli jer su oni mahom namijenjeni razvijanju opreme. Imamo svakakvih ideja, a vjerujem da bi imali i uspjeha u akviziciji”, kaže.
Bivši direktor Tripković napominje kako je Institut radio dva projekta za NATO te kako je sve do nedavno imao certifikat te organizacije. Međutim, certifikat je zamrznut jer on sa sobom nosi i održavanje te investicije.
I dalje smatra da bi usluge Brodarskog dobro došle raznim institucijama, s kojima su već, bezuspješno, bili u pregovorima.
“Razgovarali smo s Hrvatskim vodama jer mi smo htjeli napraviti fizikalni model zaštite od poplava, što je projekt koji smo bili sposobni iznjedriti, a novac se mogao povući iz EU fondova. Dali smo i neke ideje Ministarstvu obrane, ponudili smo i da njihovi kadeti kod nas rade praktičnu nastavu, kao i da damo obol njihovom razvoju ratnih plovila. Razgovarali smo bili i s bivšim ministrom obrane Damirom Krstičevićem, međutim, razgovori su u jednom trenutku stali. Ministarstvu znanosti ponudili smo suradnju s fakultetima, međutim, ništa se nije realiziralo”, kaže Tripković.
Zašto je Institut bitan?
Kako se navodi u Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji, Brodarski institut osnovan je na prijedlog doajena hrvatske brodogradnje Stanka Šilovića te Josipa Šretnera i Antona Jagodnika, i to u sklopu Centralne uprave brodogradnje, institucije u sklopu Ministarstva obrane FNRJ. U godinama nakon osnivanja Instituta, u Novom Zagrebu izgrađeni su upravna zgrada, četiri hidrodinamička bazena, dva kavitacijska tunela te mnogobrojni laboratoriji.
Institut je 1967. postao samostalna znanstvena ustanova JNA, s djelomičnim samoupravljanjem te vlastitim financiranjem, a poslove je ugovarao s raznim poduzećima iz zemlje i inozemstva.
U početku se Institut bavio trgovačkom i ratnom brodogradnjom, ali je kasnije djelatnost proširena i na mornaričke sustave, podvodna oružja, brodsku hidrodinamiku te na fizikalno-matematička istraživanja.
“Brodarski u imenu instituta je samo ime jer je taj institut, zbog velikog broja djelatnosti u različitim područjima tehnike, odavno bio tehnički institut. Brodogradnja je, čak i u vremenu bivše Jugoslavije, bila samo jedna od djelatnosti”, kaže Vladimir Andročec, predsjednik Akademije tehničkih znanosti koji je u Brodarskom institutu obnašao dužnost direktora u periodu od 1992. do 2000. godine.
Andročec, koji je 1993. godine dočekao Tuđmana prilikom njegovog posjeta Institutu, kaže kako je devedesetih radio na tome da se Brodarski pretvori u Tehnički institut. Smatra da slom brodogradnje, koji se svakako dogodio u zadnja dva desetljeća, nije najviše pridonio slomu Instituta. U njegovo vrijeme, priča, dogovorene su još neke dodatne djelatnosti, kao što je, na primjer, obnova i regulacija hidroelektrana.
Za odluku Vlade kaže kako je nepromišljena i ishitrena.
“Hrvatska trenutno nema niti jedan tehnički institut širokog profila. Imamo, npr., Končar te Institut IGH, međutim, može se reći da su i oni izgubili dio svoje supstance u odnosu na prijašnje vrijeme. Slično se dogodilo i s Brodarskim institutom u slučaju kojeg se su se i ljudska supstanca i poslovi počeli rasipati. Međutim, i dalje vjerujem da bi država trebala imati svoj znanstveno-gospodarski centar, i da je idealno mjesto za to upravo Brodarski institut zbog velikog broja laboratorija, i jer je jedini hidrodinamički eksperimentalni centar u ovom dijelu Europe, s tim da je s vremenom postao i centar za hidrauliku. U takve stvari se uvijek treba ulagati”, kaže Andročec.
Ističe da je svojedobno prisustvovao konferencijama na kojima se razgovaralo o tome da se Brodarski institut uključi u neke projekte NATO-a, iako tada Hrvatska još nije bila u članstvu. Osim toga, kaže kako je predlagao da Institut bude institut sveučilišta, odnosno, mjesto gdje će se školovati kadrovi.
“Kada sam ja bio direktor, naši su stručnjaci predavali na pet fakulteta. Dakle, institut bi mogao imati ulogu u obrazovnom i znanstveno istraživačkom sustavu, kao i u gospodarstvu. Sva ta tri aspekta su međusobno povezana te nema jednog područja bez drugog”, kaže Andročec, koji smatra da su nebriga o Institutu, nečinjenje te adaptacija na nove uvjete poslovanja, doveli do toga da se gubila supstanca i u aktivnosti.
Vrijedne nekretnine
Kako stoji u odluci Vlade, procijenjena tržišna vrijednost nekretnina u vlasništvu Brodarskog instituta iznosi 299,5 milijuna kuna. Osim tvrtke SE Constructions, upisane hipoteke na vrijednoj lokaciji imaju i HBOR, Ministarstvo financija te tvrtka Projekt Sortina.
Kako su naveli djelatnici Instituta, vještačenje imovine koje procjenjuje vrijednost 299,5 milijuna kuna uključuje samo nekretnine i zemljište. Pritom vrijednost opreme, tehničke dokumentacije, stečenih znanja i vještina nije analizirana, kao ni potencijal resursa u nekom drugom smislu koji ne bi bio građevinski.
Osim opreme i znanja, na zemljištu Brodarskog instituta nalazi se i arboretum koji je šezdesetih uređen prema projektu pejsažne arhitektice Mire Halambek Wenzler.
U “Botaničkom vrtu Novog Zagreba”, kako se često naziva taj dio kompleksa Instituta, nalaze se rijetke biljne vrste koje nisu uobičajene za zagrebački pejzaž. Nije poznato kolika je njihova vrijednost te jesu li one uopće uključene u vještačenje imovine.
