Medijskim prostorom diljem svijeta proširila se tvrdnja da je Facebook na sudu priznao da njegovi fact-checking partneri (među kojima je i Faktograf) zapravo ne provjeravaju činjeničnu točnost i utemeljenost, već samo iznose svoje mišljenje.
Ovu netočnu tvrdnju proširio je američki blog “Watts Up With That?” objavom od 9. prosinca ove godine (arhivirano ovdje). Radi se o blogu pokrenutom 2006. godine iza kojeg stoji Anthony Watts. Blog je u potpunosti posvećen poricanju klimatske krize. Usprkos snažnom znanstvenom konsenzusu da klimatske promjene predstavljaju stvarnu i neminovnu egzistencijalnu ugrozu za ljudsku civilizaciju, Watts tvrdi da to nije točno te promovira činjenično neutemeljenu tezu da ugljični dioksid nije uzrok globalnog zagrijavanja.
Sasvim je stoga jasno zbog čega Wattsu smetaju fact-checkeri; njihov mu rad onemogućuje da na Facebooku i Instagramu, koji spadaju među najpopularnije svjetske društvene mreže, neometano širi dezinformacije o klimatskim promjenama.
Usprkos Wattsovoj evidentnoj pristranosti, njegova netočna tvrdnja da fact-checkeri samo iznose svoje mišljenje proširila se rubnim portalima u SAD-u, a zatim i ostatku svijeta. Među rubnim portalima koji su najodgovorniji za globalno širenje ove dezinformacije je ozloglašeni Breitbart News, glasilo američke ekstremne desnice poznato po dezinformirajućim i manipulativnim objavama. Breitbartov članak naslovljen “Facebook na sudu priznao da su ‘provjere točnosti’ samo mišljenja” objavljen je 13. prosinca, a prema podacima servisa CrowdTangle distribuiran je putem Facebook stranica, grupa i profila diljem svijeta.
Preko rubnih portala do Jutarnjeg lista
Nije dugo trebalo da ovu netočnu tvrdnju preuzmu i rubni portali u Hrvatskoj: 14. prosinca ju je objavio Priznajem.hr, 16. prosinca Croativ i Logično, a 18. prosinca Crodex. Za razliku od većine dezinformacija koje kruže rubnim portalima, ova se uspjela probiti i u medijski mainstream; u svom božićnom trobroju objavio ju je i Jutarnji list.
“Koliko je koncept fact-checkinga na društvenim mrežama redikulozan, promašen, a mjestimice i veoma zabavan, moglo se jasno vidjeti ovaj mjesec, i to u nekoliko viralnih hitova, koje ne bi bilo zgorega ponoviti. Prvi je i najluđi svakako taj da se Facebook pred privatnom tužbom američkog novinara Johna Stossela brani tezom da je fact-check ustvari tek jeftino mišljenje medija koji je zadužen za “kustosiranje” Facebookova sadržaja.
Stossel je Facebookova provjerivača činjenica tužio za difamaciju nakon što se jednom od uposlenih fact-checkera nije svidio ton kojim je Stossel govorio o klimatskim promjenama. Facebook se na to pred Stosselovim tužbama odlučio braniti tvrdnjom da fact-checkeri, ustvari, ne utvrđuju činjenice, nego proizvode mišljenja. Prvi je to put da sam Facebook priznaje da se njegove fact-checking platforme ustvari bave lobiranjem”, napisao je u Jutarnjem listu Đino Kolega, koji je i ranije objavljivao činjenične netočnosti (1, 2).
Sve zbog dezinformacija o klimi
Kako ova dezinformacija potiče od poricatelja klimatske krize, tako nije ni iznenađujuće da su njeni korijeni vezani za istu temu.
Sve je počelo objavom američkog publicista Johna Stossela, koji je u video zapisu postavljenom na Facebook tvrdio da primarni uzrok velikih požara u Kaliforniji nisu klimatske promjene, već neadekvatno upravljanje šumskim fondom.
Takve i slične tvrdnje su u rujnu 2020. godine bile raširene u američkom javnom i digitalnom prostoru. Portal Climate Feedback – specijaliziran za provjeru činjenične točnosti i utemeljenosti tvrdnji vezanih za klimu i klimatske promjene, a ujedno i jedan od Facebookovih fact-checking partnera – provjerio je točnost tvrdnje da je loše upravljanje uzrok šumskim požarima u Kaliforniji. Zaključili su da se radi o tvrdnji koja je obmanjujuća te je Stosselov post na Facebooku ocijenjen kao objava kojoj nedostaje kontekst. Sve su to i dodatno pojasnili u članku objavljenom nakon što ih je Stossel javno napao.
Stossel je odgovorio tužeći Facebook za klevetu. Dezinformacija da je Facebook priznao kako fact-checkeri samo iznose svoja mišljenja umjesto da provjeravaju činjeničnu točnost tvrdnji na društvenim mrežama potječe iz pogrešne interpretacije navoda u sudskom podnesku kojim je Meta (kompanija u čijem vlasništvu je Facebook) tražila odbacivanje Stosselove tužbe.
Što je Facebook zapravo rekao
U svom podnesku su Metini odvjetnici konstatirali kako Stossel u svojoj tužbi uopće ne navodi osnovu po kojoj ih tuži za klevetu. Evo što piše u podnesku (koji je Wattsov blog također objavio, a isti je dostupan i putem stranica specijaliziranih za agregiranje dokumenata u sudskim slučajevima):
“Kao prvo, Stossel ne navodi činjenice koje dokazuju da je Meta djelovala u zloj namjeri – što bi kao javna osoba morao učiniti. Nadalje, Stosselove tvrdnje usredotočuju se na članke o provjerama činjenične točnosti koje je napisao Climate Feedback, a ne na oznake dodane putem platforme Facebook. Te oznake same po sebi nisu ni lažne ni klevetničke; naprotiv, one predstavljaju zaštićeno mišljenje. Čak i kada bi Stossel mogao pripisati Meti odgovornost za zasebne web stranice Climate Feedbacka, izazvane tvrdnje na tim stranicama također nisu ni lažne ni klevetničke. Svaki od ovih neuspjeha sam za sebe bi Stosselov prigovor osudio na propast, ali njihova kombinacija čini svaki dodatak uzaludnim”.
Facebook, dakle, ne tvrdi da rad fact-checkera predstavlja “zaštićeno mišljenje”. Kao “zaštićeno mišljenje” u svom podnesku opisuju ocjene koje objave na Facebooku dobivaju temeljem rada fact-checkera. Radi se o sljedećim ocjenama: netočno, djelomično netočno, nedostaje kontekst te digitalno manipulirana fotografija/video.
Ove četiri ocjene, tvrdi Facebook u svom podnesku, predstavljaju “zaštićeno mišljenje”, a temelje se na radu fact-checkera s kojima je Facebook u partnerskom odnosu.
Iz citiranog djela podneska jasno se vidi i da Facebook ne predstavlja članke koji objavljuju fact-checkeri kao “zaštićeno mišljenje”. Upravo suprotno, tvrde kako Facebook za tvrdnje iz tih članaka ne može biti zakonski odgovoran, kao i da se radi o tvrdnjama koje “nisu ni lažne ni klevetničke”.
Facebook s razlogom u svom podnesku koristi termin “zaštićeno mišljenje” i poziva se na prvi amandman američkog ustava. Kako se može doznati na stranicama projekta Digital Media Law, prvi amandman omogućuje potpunu slobodu iznošenja mišljenja utemeljenog na činjenicama pa takvo “zaštićeno mišljenje” nije podložno tužbama zbog klevete.
Da bi dodatno pojasnili argumentaciju Metinih odvjetnika, moramo se osvrnuti i na definiciju klevete u američkom zakonodavstvu. Javna osoba koja nekog tuži za klevetu mora dokazati ne samo da sadržaj navodne klevete nije činjenično točan, već i da je oklevetana u zloj namjeri. Prema pojašnjenju Instituta za pravne informacije Sveučilišta Cornell, to znači da tužitelj mora dokazati da je tuženik znao da iznosi netočnu tvrdnju ili da ga nije bilo briga je li tvrdnja koju iznosi točna ili netočna.
Zbog toga se u podnesku ističe kako Stossel nije priložio nikakve dokaze da je Facebook djelovao u zloj namjeri pa bi i njegova tužba shodno tome trebala biti odbačena.
