Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zločine nad civilnim stanovništvom koje Rusija provodi u Ukrajini naziva genocidom. Prije dva dana takvu je tvrdnju izrekao i američki predsjednik Joe Biden.
Kanadski premijer Justin Trudeau novinarima je rekao kako „postoje ustanovljeni procesi oko određivanja je li nešto genocid“, ali da on smatra da je „apsolutno ispravno“ što sve više ljudi koristi termin „genocid“ za opisivanje ruskih akcija u Ukrajini.
Britanski premijer Boris Johnson kazao je ranije kako napadi na civile koje su ruske snage izvele u Buči nisu daleko od genocida.
Suprotno njima, francuski predsjednik Emmanuel Macron protivi se takvoj „eskalaciji retorike“ jer to neće dovesti do mira. Do sada je sa sigurnošću ustanovljeno da je ruska vojska počinila ratne zločine i da se moraju pronaći odgovorni te privesti pravdi, rekao je Macron, ali i dodao kako je on „vrlo oprezan s nekim terminima“, referirajući se na genocid.
Nije neobično da snažan termin kao što je genocid koristi politički vrh zemlje koja je napadnuta i izložena velikim stradanjima stanovništva, no zadovoljava li ono što ruske snage provode u Ukrajini i pravnu kvalifikaciju genocida? Suglasja o tome još nema.
Definicija genocida
Zločin genocida definiran je Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od niže navedenih djela, počinjenih u namjeri da se potpuno ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa: a) ubojstvo članova grupe; b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe; c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji trebaju dovesti do njenog potpunog ili djelomičnog uništenja; d) mjere usmjerene ka sprečavanju rađanja u okviru grupe; e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.
Optužbe da Rusija provodi genocid u Ukrajini krenule su nakon što su u Buči pronađene stotine mrtvih civila po povlačenju ruskih snaga sa šireg kijevskog područja.
Važno je postojanje genocidne namjere
Anto Nobilo, odvjetnik koji ima iskustva s Međunarodnog kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije smatra kako se zločini u Ukrajini ne mogu okarakterizirati kao genocid. Da bi nešto bilo tako kvalificirano, mora postojati genocidna namjera.
“Cilj ovog rata je bio da se Ukrajina osvoji, razruši, da se ondje promijeni vlast. No nema genocidne namjere jer Rusi čak smatraju da su oni i Ukrajinci isti narod. Ni ono što se dogodilo u Buči nije genocid kad se sagleda u relaciji brojki jer u Ukrajini živi 45 milijuna ljudi. To je težak zločin, no ne i genocid”, misli Nobilo.
Postoje, međutim, stručnjaci koji smatraju da se takva genocidna namjera već može dokazati.
Eugene Finkel, profesor s Johns Hopkins Universityja koji se bavi proučavanjem Holokausta navodi kako se genocidna namjera može utvrditi u retorici koja dolazi iz Moskve. Upućuje na članak koji je objavljen na ruskoj državnoj agenciji RIA pod naslovom „Što Rusija treba učiniti s Ukrajinom?“ autora Timofeja Sergejceva, a u kojem se navodi kako Ukrajina ne može postojati kao nacionalna država i zalaže se za deukrajinizaciju. On sugerira da ukrajinska nacionalistička elita „mora biti likvidirana“, jer „ne može biti preodgojena“, ali ne samo elita, već i „značajan dio narodnih masa“, koje optužuje da su „pasivni nacisti, suučesnici nacizma“.
„Pravedna kazna za ovaj dio stanovništva moguća je samo kao podnošenje neizbježnih teškoća pravednog rata protiv nacističkog sustava”, napisao je Sergejcev koji Ukrajini odbija čak i mogućnost da zadrži ime zemlje.
Finkel smatra da se u Ukrajini ne radi samo o ubijanju ljudi, već i targetiranju nacionalnog identiteta skupine.
Tvrditi da ne postoji nacija i država znači tražiti pravo da ih se uništi, tumači i Timothy Snyder, profesor povijesti na Sveučilištu Yale i autor knjiga “Put do neslobode” i “Bloodlands”, koji je u komentaru za The Washington Post iznio da je ruski predsjednik Vladimir Putin godinama iznosio argumente za genocid. „Denacifikacija” i “demilitarizacija”, dva ratna cilja koja je Putin najavio 24. veljače, na dan kada je počela ruska invazija, nisu, tumači, značile ništa manje od toga. “Denacifikacija” znači eliminaciju ljudi koji ne razumiju da je Ukrajina dio veće Rusije.
Još je prerano za zaključke
Jonathan Leader Maynard, predavač međunarodne politike na King’s College London koji se bavi istraživanjima genocida, nasilja i terorizma navodi da postaje sve jasnije kako je ruska vojska počinila ozbiljne zločine u Ukrajini koji uključuju neselektivno granatiranje civilnih područja, namjerna ubijanja civila i silovanja.
Nasilje nad civilima već se sada može ocijeniti ratnim zločinima, a vjerojatno i zločinima protiv čovječnosti za što je bitno da su počinjeni kao dio raširenog i sistematskog napada usmjerenog na civilno stanovništvo. Upozorava, međutim, kako je još prerano tvrditi da se u Ukrajini odvija i najteža kategorija zločina – genocid.
„Kako bismo pouzdano zaključili da neka nasilna epizoda predstavlja genocid, moramo sastaviti kompleksnu strukturu dokaza i o određenim stavovima počinitelja i o obrascu nasilja kojim se služi i o vezi između ta dva pojma“, navodi Maynard.
Kao stavove, odnosno intenciju, on vidi „genocidnu ideologiju među ruskom političkom elitom“, gdje naročito iskače Putinov govor pun povijesnih netočnosti u vrijeme lansiranja invazije, a u kojem je porekao postojanje Ukrajine kao neovisne nacije, kao i već spomenuti članak objavljen na agenciji RIA. Riječ je o klasičnoj „genocidnoj ideologiji“ koja se poklapa s opravdanjima kakva su se pronalazila za Holokaust, genocid u Ruandi, genocid u Armeniji i u drugim slučajevima, navodi.
Međutim, upozorava, to nije direktan dokaz o definiranim političkim ciljevima i izrađenim vojnim planovima, odnosno takva retorika (koja može prvenstveno služiti za dizanje podrške u javnosti) ne mora nužno biti direktno povezana sa zločinima na terenu.
U ovom je trenutku, dok još traju operacije i pristižu kontradiktorne informacije s terena, teško donositi zaključke, upozorava te podsjeća kako oko kvalifikacije genocida u pojedinim zemljama u kojima su se zločini davno dogodili još uvijek traju debate.
Može li se Putinu suditi za genocid?
Podsjetimo kako su za pokolj u Srebrenici kojeg se srpske snage pod vodstvom generala Ratka Mladića izvele 1995. trebale godine da bi se proglasio genocidom i u sklopu suđenja na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju i na Međunarodnom sudu pravde.
I drugi se stručnjaci slažu da je još prerano donositi zaključke (1, 2) i da oni ovise o mogućim budućim dokazima.
U slučaju da takvih dokaza bude, može li se Putinu suditi za genocid?
Kao što smo već pisali, Međunarodni kazneni sud otvorio je početkom ožujka istragu o događajima u Ukrajini, ali teško se može očekivati ikakvo suđenje Putinu dok je na vlasti.
