Razotkriveno

Nije točno da je Miro Barešić pretukao Antu Nobila na prvenstvu u karateu

Facebookom kruži tvrdnja da je ustaški terorist Miro Barešić pretukao odvjetnika Antu Nobila na prvenstvu u karateu 1978. godine. Niti je te godine održano prvenstvo u karateu, niti se Nobilo bavio tim sportom.
Miro Barešić (u sredini)
Miro Barešić (u sredini); Screenshot: YouTube

Facebook stranica “Komunistički zločini” netočno tvrdi da je ustaški terorist Miro Barešić na Svjetskom prvenstvu u karateu 1978. godine pretukao odvjetnika Antu Nobila.

“Na svjetskom prvenstvu karataša u SAD-u 1978. godine Miro Barešić se nije želio protiv Nobila boriti pod lažnim imenom po cijenu svoga života. Kada je pretukao Nobila podigao je visoko hrvatski stijeg na što je Nobilo viknuo ‘sada znam tko si’, pljunuo Barešića te mu opsovao majku ustašku što mogu i danas potvrditi živi svjedoci koje UDBA nije uspjela ubiti”, navodi se u screenshotu koji je podijelila stranica “Komunistički zločini”.

Ovu je objavu (arhiviranu ovdje) lajkalo više od tisuću, a podijelilo više od 200 korisnika Facebooka.

Slični opisi susreta Nobila i Barešića već godinama kruže rubnim hrvatskim portalima (1, 2, 3). Opisani događaj se, međutim, nije mogao dogoditi jer se Barešić i Nobilo uopće nisu bavili istim sportom.

Odbjegli terorist pod lažnim imenom

Naime, Anto Nobilo nikad nije sudjelovao na Svjetskom prvenstvu u karateu, jer se nije ni bavio tom borilačkom vještinom. Također, Svjetsko prvenstvo u karateu 1978. godine nije ni održano; prvenstva su održavana 1977. godine u Tokiju i 1980. godine u Madridu.

Točno je da je 1978. godine u Oklahoma Cityju održano Svjetsko prvenstvo u taekwondou, borilačkoj disciplini kojom se bavio Nobilo. Ovaj poznati odvjetnik je i predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.

Točno je i da je na tom prvenstvu došlo do susreta Nobila i Barešića, koji je tada živio u SAD-u pod lažnim imenom Toni Šarić. Ovo ime Barešić je uzeo nakon što se ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća sklonio u Paragvaju, gdje se doista bavio karateom.

Naime, nakon što je 1971. godine sudjelovao u atentatu na jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, Barešić je u Švedskoj osuđen zbog ubojstva te je zajedno s drugim atentatorom Anđelkom Brajkovićem završio u zatvoru. Prema kasnijim medijskim napisima, ubojstvo Rolovića bila je osveta ustaškog pokreta za egzekuciju ustaškog zločinca Vjekoslava Maksa Luburića, upravitelja logora smrti u Jasenovcu. Luburića je 1969. u Madridu ubio agent jugoslavenskih tajnih službi.

Barešić se u švedskom zatvoru nije dugo zadržao. Njegovo puštanje na slobodu iznuđeno je već 1972. godine, kada je skupina ustaških emigranata predvođena Stipom Mikulićem otela švedski zrakoplov. U zamjenu za puštanje putnika na slobodu, od Švedske su tražili oslobađanje Barešića. Švedske vlasti su im udovoljile, a Barešić se pod lažnim imenom najprije nastanio u Paragvaju, gdje je služio u vojsci, da bi kasnije završio kao tjelohranitelj paragvajskog ambasadora u Washingtonu.

Susret Nobila i Barešića

U toj funkciji se Barešić 1978. u Oklahomi susreo s Nobilom, ali taj se susret prema Nobilovim tvrdnjama nije desio na turnirskom tatamiju, već na marginama prvenstva u taekwondou. Nobilo tvrdi da mu Barešićev stvarni identitet tada nije bio poznat. Evo kako je Nobilo opisao susret s Barešićem u razgovoru za tjednik Express 2016. godine:

“Ne samo da smo raspravu vodili pred novinarom Večernjega lista koji je snimio Tonija Šarića, nego pred cijelom reprezentacijom. Koliko se još mogu sjetiti, Šarić, odnosno Barešić, tvrdio je da ne možemo biti Hrvati, jer su svi Hrvati zarobljeni u jugoslavenskim logorima. Pitao sam ga je li ikada bio u Hrvatskoj i otkud njemu te informacije, nabrajajući hrvatske gradove iz kojih smo doputovali. Muljajući oko svoje biografije, rekao je da su njegovi roditelji hrvatski emigranti, da su mu ispričali istinu o Jugoslaviji i da meni ne vjeruje. To nije istina, uzvratio sam pokušavajući ga razuvjeriti. Jugoslavenski državljani imaju pasoše, mogu putovati po svijetu. Problem je što nemaju za to previše novaca… To je otprilike bilo sve. Do kraja natjecanja više se nismo sreli”.

Prema vlastitim tvrdnjama, Barešić je na prvenstvu 1978. godine bio tehnički direktor ekipe Paragvaja. Tvrdi da su ga jugoslavenske sigurnosne službe prepoznale upravo zbog sudjelovanja na tom turniru.

Ubijen na početku rata

Nedugo nakon turnira u Oklahoma Cityju Barešić je opet završio u zatvoru. Kad su američke vlasti shvatile da teroristički bjegunac živi u SAD-u pod lažnim imenom, Barešić je uhićen te je deportiran u Švedsku na odsluženje ostatka zatvorske kazne. Na slobodu je pušten 1987. godine, nakon čega se vratio u Paragvaj.

Nakon što je u Hrvatskoj izbio rat, Barešić je došao iz Južne Amerike kako bi se priključio borbama u okolici Zadra. Ubijen je na ljeto 1991. godine. Prema službenoj verziji priče, ubijen je u okršaju sa snagama samoproglašene Republike Srpske Krajine. Pripadnici hrvatske emigrantske zajednice u više navrata su tvrdili da su Barešića zapravo ubili njegovi vlastiti suborci, i to kako bi ga spriječili da razotkrije suradnike jugoslavenskih tajnih službi u vrhu hrvatske politike. Te optužbe nikad nisu dokazane.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.