Predsjednik saborskog Kluba HDZ-a Branko Bačić u četvrtak je SDP-ov zakon o pobačaju ocijenio lošim i neusklađenim s odlukom Ustavnog suda, prozvavši lijevo-liberalnu oporbu da na ozbiljnoj traumi trudnice Mirele Čavajde pokušava prikupiti političke poene, izvijestila je Hina.
Sam termin i prikupljanje potpisa u vrijeme kada je u javnosti istaknuta ozbiljna trauma Mirele Čavajde pokazuje da je riječ o pokušaju prikupljanja političkih poena na njenoj traumi, smatra Bačić.
Bačićeve riječi iz kojih proizlazi da je SDP za “prikupljanje političkih poena” čekao nesretan slučaj Mirele Čavajde nisu točne. SDP je svoj Prijedlog zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće u Sabor poslao još u rujnu 2020., a u saborsku je proceduru ušao još 1. listopada 2020, da bi dan kasnije bilo prihvaćeno da će prijedlog ići po hitnom postupku.
Od upućivanja tog prijedloga te proglašenja hitnog postupka prošlo je, dakle, više od godinu i pol.
Što će se kada naći pred zastupnicima odlučuje HDZ-ovo vodstvo parlamenta, a oni, kao što je to očito, nisu našli za shodno da se o prijedlogu SDP-a raspravlja ranije, prije izbijanja slučaja Čavajda.
Ono što se promijenilo nakon medijskih objava tužne priče o nemogućnosti prekida trudnoće Mirele Čavajde u Hrvatskoj – iako na to po važećem zakonu iz 1978. ima pravo – jest inicijativa oporbe tijekom koje je SDP uspio prikupiti potpise 30 zastupnika kako bi njihov prijedlog ipak ugledao svjetlo dana.
Ustavni sud je, podsjetimo, još 2017. zatražio da se u roku od dvije godine izradi novi prijedlog zakona o pobačaju, ali se na taj rok HDZ-ova vlada oglušuje.
Nije, međutim, jasno zašto Bačić ovaj prijedlog SDP-a vidi kao protuustavan.
Oporba ovim prijedlogom pokušava ispraviti manjkavosti na koje je ukazao Ustavni sud i zbog kojih je zatražio donošenje novog zakona, kao što su korištenja terminologije iz bivšeg sustava te potreba usklađenja zakona s postojećim zdravstvenim, socijalnim i obrazovnim sustavom.
U najbitnijem dijelu odluke iz 2017. Ustavni sud je konstatirao kako postojeći stari zakon “nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene na privatnost (članak 35. Ustava) i slobodu i osobnost (članak 22. Ustava), s jedne strane, i javnog interesa zaštite života nerođenih bića koju Ustav jamči kao Ustavom zaštićenu vrijednost (članak 21. Ustava), s druge strane”, odnosno potvrdio je da je pravo na prekid trudnoće na zahtjev žene u ranom stupnju trudnoće, ali i u kasnijoj trudnoći ako za to postoje medicinske indikacije – u skladu s Ustavom.
Ustavni sud se posebno osvrnuo na postojeće zakonodavno rješenje o slobodnom odlučivanju u prekidu trudnoće u roku od 10 tjedana od začeća, što je ocijenio u skladu s Ustavom, ali i konstatirao da je “na zakonodavcu propisati postupak i razdoblje u kojem se prekid trudnoće na zahtjev žene može obaviti bez ograničenja”.
SDP u svom prijedlogu spominje razdoblje do “12 tjedana gestacijske dobi, a što je praksa i polovice država članica EU (Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Mađarska, Njemačka, Latvija, Litva, Rumunjska i dr.)”, što zapravo i nije odmak od sada dopuštenog “10 tjedana od dana začeća”.
